Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso) poznatiji kao Ovidije, bio je antički pjesnik. On se, pored Horacija i Vergilija, ubraja među tri najveća pjesnika klasične rimske književnosti. U svojoj ranoj fazi, Ovidije je pisao ljubavne pjesme, u zrelijoj fazi bavio se epskim ciklusima, da bi u kasnoj fazi pisao tužbalice (jadikovke).
Njegova dobro očuvana djela i radovi nisu bila dovoljno cijenjena i poštovana u kasnoj antici. Međutim, u Srednjem vijeku i baroku, ona su imala izuzetno snažaj utjecaj na pjesništvo, likovnu umjetnost i muziku tog perioda. Ipak, u periodu romantike, taj utjecaj je opao, oživjevši opet u drugoj polovini 19. vijeka.
Iako je njegov cjelokupni rad duboko urastao u kulturnu svijest današnje civilizacije, ipak se “Preobražaji” (“Metamorfoze”) smatraju za njegovo najveće djelo.
Kad nedostaju snage, i želja je hvale vrijedna
Novac daje počasti
Bogatstvo donosi čast.
Bog je čovjeku podario uspravan položaj kako bi mogao promatrati nebo i podizati pogled prema zvijezdama
Kap buši kamen, ne snagom, već čestim kapanjem.
Ispravno je i od neprijatelja učiti.
Kraj djelo krasi.
Iskren mir priliči ljudima, a divlji gnjev zvijerima.
Jedini način za oblikovanje budućnosti leži u točnoj predodžbi o njoj
Kakva ludost čitav svoj prihod nositi na sebi.
Koliko malo dječjih snova ostvari odrastao čovjek.
Ljubav koja počiva na plemenitim motivima, traje vječno i čini nas lijepima i u stvarnosti.
Mnogo je toga ružno dok se radi, ali se radujemo kad je dovršeno.
Odoli počecima!
Onome kome je dozvoljeno da griješi, griješi manje.
Nećurednost ljubi dokolicu.
U sredini je najbolje.
Veći je junak tko pobijedi sebe, nego i najjače tvrđave: vrlina se više uspeti ne može.
Komentariši