Da li se kralj Tomašević mogao oduprijeti turskoj sili. Najprije razmotrimo kraljeve zemlje prije pada. Turci su imali zemlje i gradove: Nevesinje, Gacko, Zagorje, Podrinje, Taslidžu, Čajniče, Višegrad, Sokol, Srebrenicu, Zvornik, Šabac, Šamac i Sarajevo sa okolinom.
Sva ostala Hercegovina do Glamoča je bila u rukama hercega Stjepana, na koju kralj nije mogao računati. Kad izvadimo još neke gradove po sjevernoj i zapadnoj Bosni u kojima su gospodarili patarenski velikaši, kraljeva država je bila mala podrtina na zemljovidu današnje Herceg-Bosne (misli Bašagić na svoje vrijeme), a na toj podrtini slobodno možemo računati da je polovina bila napučena bogumilskim elementom, koji je pozvao Turke u Bosnu.
Ko je ustao u odbranu krune, koju je nosio Stjepan Tomašević ? Šaka katolika koja se izgubila u valovima turske vojske. O rišćanima izvan stanovnika grada Jajca, koji je osnovao Hrvoje i naselio srpskim bjeguncima iza bitke na Kosovu, nema ni govora.
Naslov božijom milošću kralj Srbljem, Bosni itd. za zadnjeg bosanskog kralja de facto nije imao smisla, jer nije gospodario ni komadićem srpske države, koju je nekada ponosni krlaj Tvrko pripojio bosanskoj kraljevini. Useljavanje hrišćanskog elementa pad au tursko doba, a naročito u 18.stoljeću.
(Iz knjige Safet-beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine)
Komentariši