Čudne i zanimljive tužbe koje historija pamti

Da bi postajao neki red u svijetu u kojem svaki pojedinac ima svoje prohtjeve, ljudi su izumili zakone, no i oni imaju svoje rupe koje je moguće zaobići. Tako se nekad na dnevnom redu sudskih službenika nađu i neke apsurdne tužbe. Evo primjera najpoznatijih

Rekorder u parnicama

Kada je riječ o ničnim sudskim suđenjima, malo njih se može uporediti sa slučajem Johnatan Lee Riches, koji je podigao nevjerovatan broj optužbi u američkim okružnim sudovima. Poznat je po raznoraznim nadimcima. Zovu ga „Džoni Sju-nami“ (sue-tužba, tsuenami), „Krstaš parnica“ Riches je poznat po tome što je spreman da bilo koga tuži za bilo šta. Među onih preko 4.000 koje je tužio nalaze se i George Bush, somalijski pirati, Naskar trke, ragbi igrač Michael Vik, trener Bil Bličik, magnat Steve Jobs… Riches, koji trenutno služi zatvorsku kaznu u Oklahoma City, pokušavao je da tuži i historijske ličnosti kao što su Platon, Nostradamus, Che Gevara, pa čak i građevine kao što su Ajfelova kula, Linkolnov spomenik, Plimut rok… Možda ne među najpoznatije, ali sigurno među najironičnije tužbe spada ona koju je podnio u maju 2009. godine, kada je tužio Guinness-ovu knjigu rekorda u kojoj je nazvan „najvećim parničarem na svijetu“, tvrdeći da izdavač nije imao prava da objavljuje njegova „pravna remek-djela“. Zbirka Riches lawsuits je objavljena na 1. april 2016. U Novembru 2018. Riches je napisao “Nothing is Written in Stone: A Jonathan Lee Riches Companion”.

Optužio Boga

Godine 2005. rumu­nski zatvorenik Pavel Mirčea pokušao je da tuži Boga zbog prevare i teškog nemara. Mirčea, koji je zbog ubistva proveo 20 godina iza rešetaka, tvrdio je da Bog nije uspio da ga spasi od zla, kao što mu je bilo obećano prilikom krštenja, i da je to jednako kršenju bilo kog ugovora. Ne zna se koliku sumu je Mirčea tražio kao odštetu, tražeći da mu se dijelom nadoknadi novac koji je potrošio na svijeće i na ostale predmete koji su služili za molitvu. Tužbu je podnio zvaničnicima rumunske pravoslavne crkve koje smatra božjim predstavnicima na zemlji. Sud je odbacio tužbu objasnivši da Bog ne podliježe običnom pravu.

Surferu „ukrali“ talas

Okolnost koju svi zagriženi surferi bez izuzetka mrze jeste kad im neko „ukrade“ talas dok su se oni nalazili u boljoj poziciji za „jahanje“ talasa. Stanovnik Kalifornije, zaljubljenik u surfovanje, tužio je kolegu surfera zato što mu je „ukrao talas“, za koji kaže da je „bio ko stvoren“ za njega. Zato što je izgubio ovaj savršeni talas osjećao se „potišteno i tužno“. Njegova tužba je bila odbačena kada je sud utvrdio da ne postoji način da se odredi visina odštete za duševni bol koji je čovjek preživeo jer mu je oduzeta prilika da „zajaše“ po ogromnom talasu.

Zbog tramvaja postala nim*o*anka

Glorija Sajks iz San Franciska 1964. godine zadobila je povrede kada se pokvario tramvaj kojim se vozila, a koji se potom vrtoglavo spustio niz nizbrdicu. Tom prilikom zadobila je modricu na oku i nekoliko ogrebotina, ali je podigla tužbu u visini od 500.000 dolara protiv grada zbog još čudnijeg razloga: tvrdila je da je ova nezgoda kod nje izazvala „demonsku potrebu za se**om“. Sajksova je tvrdila da je trauma koju je doživjela dovela do toga da se kod nje razvije nekontrolisana nimoanija i da je poslije tog događaja imala se*s sa preko 100 muškaraca, i to sa njih 50 samo u jednoj sedmici. Kada se našao na sudu, ovaj slučaj dospio je i na naslovne strane štampe. Mnogi su ga nazvali najnečuvenijom zloupotrebom pravnog sistema u historiji. Međutim, kako su njeni advokati uspjeli da dokažu da se kod nje razvio bizarni oblik poremećaja usljed posttraumatskog stresa, na ime odštete dobila je 50.000 dolara.

Kompanije koje vještičare

Jerry Rose iz Kanade je 2008. godine podigao tužbu vrijednu dve milijarde dolara protiv nekoliko korporativnih firmi, tvrdeći da se te kompanije bave veštičarenjem, da upražnjavaju satanske rituale i da kontrolišu mozgove zaposlenih kako bi povećale profit. Rose je naveo da su ga kompanije poput „Microsoft“ i „Valmart“ podvrgle „kompjuterskoj tehnologiji koja je invazivna za mozak, kao i istraživanjima, eksperimentima, proučavanjima i hirurškom zahvatu“. On je imenovao nekoliko univerziteta i profesora kao optužene u ovom slučaju, obrazloživši da su oni pomogli da se usavrše tehnologije „pranja mozga“. Advokati tuženih kompanija ustanovili su da je ova tužba sramotna i da zaslužuje da se smjesta ukine, ali je sudija pristao da se izvrši sudski pretres, rekavši da svaka tužba može biti predmet parnice.

Stekao pravo da mu smrde noge

Tonis Tenbruk, student filozofije na Univerzitetu Erazmus u Holandiji, tužio je svoj fakultet jer je bio izbačen zbog toga što su mu noge nevjerovatno smrdile. Profesori i ostali studenti žalili su se da je vonj njegovih nogu bio toliko jak da je ometao držanje nastave, pa je Tenbruk na kraju bio izbačen s fakulteta. Podnio je tužbu i posle desetogodišnjeg parničenja, 2009. godine, sudija je donio odluku da smrdljive noge ne mogu biti izgovor za spriječavanje studenta da nastavi školovanje. Prilikom izricanja presude sudija je rekao: „Smatramo da bi profesori i drugi studenti jednostavno trebalo da zapuše noseve i pomire se s tim.“

Ruska astrologinja protiv NASA

Marina Bai, ruski astrolog, presavila je tabak i tužila NASA u julu 2005. godine zbog „rušenja ravnoteže u kosmosu“. To se dogodilo nakon što je američka svemirska agencija NASA lansirala svemirsku sondu „deep impact“ na kometu „tempel 1“, sa ciljem da se istraži unutrašnjost ove komete. Bai je podnela tužbu zbog pretrpljenog „duševnog bola“, navodeći da kometa i „prirodna ravnoteža snaga u kosmosu“ više nikad neće biti isti, te da će to imati nepovoljne posljedice po njen posao s astrologijom. Prvobitno je njena tužba bila odbačena, ali je ponovo prihvaćena nakon što je njen advokat dokazao da je kancelarija NASA u američkoj ambasadi bila pod jurisdikcijom Rusije. Marina je tražila 300 miliona dolara, što je otprilike isto koliko i ukupan budžet za pomenutu misiju, ali je njena tužba potom odbijena, jer je jedan fizičar dokazao da sonda ne može uticati na putanju komete.

Tužio samog sebe

Curtis Gokey podnio je tužbu protiv grada Lodi u Kaliforniji, kada je jedan od đubretarskih kamiona slučajno udario u njegov automobil. O čemu se radi? Curtis Gokey, koji je zaposlen u javnom komunalnom preduzeću u Lodiju, sedio je za volanom kamiona. Iako je otvoreno priznao da je do nezgode došlo njegovom krivicom, Gokey je tužio grad i tražio 3.600 dolara odštete. Pošto je grad odbacio tužbu i rekao da on ne može da tuži samog sebe, on je podnio novu tužbu, ovoga puta u ime svoje supruge. Gradski tužilac rekao je da to takođe nije po zakonu, ali je njegova supruga bila uporna, pa je čak i povisila odštetu na 4.200 dolara rekavši: „Pazite, ja nisam tako dobra ko što je moj muž.“

Apsurdne sudske tužbe (American lawsuits)

Poznato je da Amerika prednjači u brojnim stvarima pa tako između ostalog i u bizarnim tužbama. Posljednja takva je tužba Kineza koji je tužio vlastitu suprugu jer mu je rodila ružno dijete i dobio 120.000 dolara. Pročitajte najbizarnije tužbe koje su završile u korist tužitelja.Pionirka u bizarnim službama bila je Stella Liebeck iz Albuquerquea (New Mexico) kojoj je McDonald’s morao isplatiti 2,86 milijuna dolara nakon što se opekla prevrućom kavom. Stella Liebeck pila je 1992. godine kavu u McDonaldsu u Albuquerqueu, te se slučajno zalila kavom, te pritom zadobila opekline zbog kojih su je hospitalizirali na tjedan dana. Naravno tužila je Mcdonalds, te dobila 160.000 dolara za štetu koju je pretrpjela te još dodatnih 2.7 milijuna dolara za ostale troškove, što je žalbom smanjeno na 480.000 dolara, no obje su se stranke ponovno žalile te na kraju nagodile izvana suda za nepoznat iznos. Tužila je lanac brze prehrane da ima znatno topliju kavu od ostalih restorana zbog čega je osam dana bila na liječenju od opeklina. Ubrzo nakon toga pokrenuta je nagrada Stella Awards, za najbizarnije tužbe, a nosi naziv upravo po njoj.

Merv Grazinski iz Oklahome dobila je odštetu od 1,75 milijuna dolara nakon što je tužila proizvođača kampera jer je doživjela prometnu nesreću dok je vozeći brzinom od 112 kilometara na sat pravila sendvič. Njen argument je bio taj da su u uputama za upotrebu zaboravili navesti da za vrijeme vožnje ruke treba držati na volanu. Uz novac, dobila je i novi kamper, a proizvođač je nakon toga u uputama istaknuo da je pri vožnji potrebno ruke držati na volanu.

Michelle Knepper iz Washingtona preko telefonskog imenika odabrala je doktora koji bi joj napravio liposukciju. Na kraju se ispostavilo da je on samo dermatolog, a ne plastični kirurg. Nakon komplikacija koje je imala poslije operacije potužila se da nikad više ne bi odabrala doktora koji nema certifikat da smije izvoditi takve operacije. Međutim, nije tužila njega nego telefonsku kompaniju jer su ga uvrstili u imenik bez da su istaknuli da nema potrebne kvalifikacije za taj posao. U presudi je dobila 1,2 milijuna dolara.

Terrence Dickson iz Pennsylvanije tužio je obitelj kojoj je provalio u kuću i dobio odštetu od 500.000 dolara. Naime, nakon što im je orobio kuću pokušao je pobjeći kroz garažu. Budući da su se vrata garaže automatski zaključala, ostao je zarobljen ondje punih osam dana jer je obitelj koju je pokrao bila na godišnjem odmoru. Preživio je kaže uz jedan sok i velikog paketa psećje hrane.

Jedan restoran u Philadelphiji morao je platiti Amber Carson iz Pennsylvanije 113.500 dolara nakon što se poskliznula u njihovom restoranu i slomila trticu. Ne bi bilo ništa sporno da se Amber nije poskliznula na sok kojeg je sama prolila na svog dečka minutu ranije.

Porota je odlučila da salon namještaja isplati 80.000 dolara Kathleen Robertson zato što je navedena gospođa pala preko dječaka koji je trčao po salonu. Vlasnici salona su opravdano šokirani zato što je dječak bio sin Robertsonove.

Carl Truman iz Los Angelesa je na sudu dobio 74.000 dolara plus troškove liječenja nakon što je tužio susjeda koji mu je automobilom prešao preko ruke. Tu ne bi bilo ništa čudno da Truman u trenutku nezgode nije susjedu pokušao ukrasti ratkape s automobila.

Jerry Williams iz Arkansasa je na sudu dobio 14.500 dolara plus troškove liječenja nakon što ga je ugrizao susjedov pas. Porota nije uzela u obzir to što je pas bio vezan u dvorištu tuženoga, te što je Williams preskočio ogradu isključivo kako bi gađao psa zračnom puškom.

Kara Walton iz Claymonta (Delaware) tužila je vlasnika noćnog kluba u koji se pokušala potajno uvući kroz prozor u WC-u da izbjegnje plaćanje karte od 3,5 dolara. Pri tom je pala i ostala bez dva zuba, čime je zaradila 12.000 dolara.

Jodee Berry, američka konobarica koji je radila u “Hooters-u” pobijedila je u natječaju koji su organizirali njezini šefovi, te osvojila prvu nagradu. No nastao je problem, jer je ona mislila da je glavna nagrada Toyota, no za prvu nagradu njezini su šefovi pripremili igračku Yode (toy Yoda). Razočarana konobarica podigla je tužbu protiv šefova i 2002. godine se izvan suda nagodila, te dobila Toyotu po vlastitom izboru.

U ožujku 2005. godine Ann Ayala tužila je vlasnicu restorana Wendy, jer je navodno pronašla vrh prsta u hrani, no policija nije pronašla nikakve dokaze koji bi upućivali na nestali prst u restoranu. Ipak, nakon što su na sudu izneseni dokazi da je Ayala već prethodno tužila nekoliko drugih tvrtki za pogrešno poslovanje, Ayala je, uvidjevši da nema drugog izbora, ipak povukla tužbu.

U lipnju 2004. godine dvije su djevojčice pokucale na vrata svoje susjede Wanite Young, ne bi li joj prodale kekse koje su prodavale u dobrotvorne svrhe. No gospođu Young je kucanje prestrašilo, te je dobila napad panike, pa je umjesto da kupi kekse i pomogne potrebitima, odlučila da je pomoć potrebna njoj, te je tužila obitelji djevojčica za strah koji je pretrpjela prilikom njihovog kucanja. Lokalni sudac presudio je da joj se dodijeli 900 dolara za medicinske troškove, no odbio je presuditi da joj se dodijeli još dodatnih 3.000 dolara za ugradnju svjetlosnih senzora na trijem, kao i da joj se ustupi pola zarade od prodaje kolačića.

Kathy Kelly šetala je parkom 7. srpnja 2001. godine u Deluthu u Minnesoti, nesvjesna da je neki šaljivac u fontanu ulio deterdžent zbog čega su se fontana i okolni prostor zapjenili. Kathy se, ne primjetivši mjehuriće poskliznula i pala, zadobivši pritom nekoliko ozljeda. Ljuta, odlučila je tužiti grad, jer nije na vrijeme uklonio “opasnost” ili barem stavio upozorenje. Sud je odlučio da 70% krivnje za njezinu nezgodu snosi grad, dok si je za preostalih 30% sama kriva, te joj dodijelio naknadu od 125.000 dolara.

Jedna srednja škola iz New Yorka našla se na sudu zbog tužbe koju je podigao bivši učenik. On je naime taman prekinuo dvogodišnju vezu sa školskom tajnicom, koja je ostavila ozbiljne psihičke posljedice na njegov daljnji razvoj, što mu je onemogučilo da ostvari karijeru profesionalnog košarkaša. Sud je odlučio da je škola kriva jer nisu dovoljno pazili na ponašanje svoje tajnice, te da mladiću moraju isplatiti traženih 375.000 dolara, no sudac je također odredio da mu istu svotu mora isplatiti i sama tajnica koja u tužbi nije ni prozvana.

2005. godine Washingtonski je sudac Roy Pearson odlučio tužiti kemijsku čistionicu obitelji Chung, tražeći od njih 54 milijuna dolara, jer su mu zametnuli hlače. Chungovi su hlače pronašli i vratili ih nakon tjedan dana, no on ih je odbio tvrdeći da su te hlače obična jeftina imitacija, a ne njegove 800 dolara vrijedne hlače, tražeći pritom dodatnih 1.500 dolara po danu, od svakog člana obitelji Chung, za više od godine dana što je koristio čistionicu, zbog lažnih natpisa u trgovini na kojima je pisalo “Zadovoljstvo zajamčeno”, te “Usluga u istom danu”. 2007. godine sudac je ipak odlučio u korist obitelji Chung, te naredio Pearsonu da plati troškove njihovog odvjetnika.

Dvojica znatiželjnih mladića provalila su na posjed Američkih željeznica, ne znajući pritom da su žice pod električnim naponom, te su obojica zadobila teške ozljede. Odlučili su tužiti željeznice, jer nisu nigdje stavili natpis da se u dodiru sa žicama mogu ozlijediti. Sudac se složio s njima, te odlučio da nije bitno što su mladiči provalili, te da im Američke željeznice moraju isplatiti 24 milijuna dolara, te staviti natpis da su žice pod naponom.

Među suludim tužbama, koje su na sudu podnesene protiv kompanije pokojnog Steve Jobs, nalaze se i tužbe ljudi koji su primili prijetnje smrću preko “iPoda”, tužbe onih koji su nešto sanjali ili ostavili djetetu bez nadzora “iPad” sa pristupom “AppStore”. Tužiti “Apple”, kao najbogatiju kompaniju svijeta, jedan je od najunosnijih poslova kojima možete da se bavite. Ako vaša tužba ima smisla, što nije uvijek slučaj.
Sjedište “Apple” u Kupertinu zatrpano je raznoraznim tužbama zbog najsmješnijih stvari, zbog kojih “Apple” ni u ludilu ne može da bude odgovoran. Za vas smo probrali sedam najluđih tužbi protiv najbogatije kompanije na svijetu. Uživajte!
1) Primio prijetnju smrću – tužio “Apple” Šta da radi čovjek koji od mafije primi pretnje smrću putem “iPod-a”? Jednostavno je – tuži “Apple”.
2) Patentirao kutiju za laptop sa linijama – tužio “Apple”
Jedan čovjek je 2006. godine patentirao kutiju za laptop na kojoj se nalaze linije i nikada nije otišao dalje od toga. Ali kada je “Apple” izbacio pakovanje za “iPad” na kome postoje linije, postojala je samo jedna logična stvar koju je mogao da uradi – da tuži “Apple”. Jer je kutija za laptop isto što i pakovanje za tablet sa ugrađenim magnetnim kontrolama.
3) Čovjek sanja napad u zatvoru – tuži “Apple”
Kao da zatvor nije dovoljno loš, ovaj jadni čovjek je još morao da doživi da mu čuvar sa “iPhone”-om, koji je lični prijatelj Steva Jobs-a, koristeći “Apple” tehnologiju povrijedi majku. Srećom, sjetio se da je sve to samo sanjao, pa je povukao tužbu.
4) Žena se zakucala u zid – tuži “Apple”
Očito je da je dizajn nekih zgrada jednostavno previše riskantan i potencijalno opasan po život. U ovom sporu, tužiteljka kaže da “Apple” mora da shvati da svojom modernom arhitekturom ozbiljno ugrožava neke ljude. Na primjer one koji ne znaju razliku između zida i vrata.
5) Ostavili “iPad” djeci – tužili “Apple”
Djeca obožavaju iOS uređaje, i dosta brzo nauče kako da njima manipulišu. Zato je ostavljanje “iPad-a” povezanog sa kreditnom karticom i pristupom “App Store-u” vašem djetetu bez nadzora recept za katastrofu. Ali – niste vi krivi, to nije vaša odgovornost. “Apple” je kriv.
6) Otkrio da Siri ima bagove – tužio “Apple”
One lijepe “Apple” reklame za Siri nigdje ne kažu da ova aplikacija, koja je lični pomoćnik, ima bagove koji mogu nervirati neke ljude. On tvrdi da je “Apple” morao znati da “iPhone 4S” nije u skladu sa tvrdnjama koje se nalaze u reklamama, i da je: “Siri u procesu razvoja”. Kao – “Beta verzija”!
7) Ima problema sa iTunes-om – tuži “Apple”
iTunes nije savršen, ali šta ako u jednom od onih trenutaka kada zabaguje odlučite da je krajnje vrijeme da tužite “Apple”? Naravno – tužite ih za višemilionsku sumu zbog vaše pjesme koja košta 0,99 $.

Na neozbiljne sudske tužbe bacaju se milijarde dolara. Ovo je dodatni popis najneobičnijih i najluđih sudskih slučajeva koji su pronašli svoj put do sudnice.

Slučaj beskućnika: Muškarac beskućnik koji je proveo preko 20 godina u zatvoru i na ulicama tužio je svoje roditelje sa željom da mu nađu posao te tražio odštetu od 250 hiljada dolara za emocionalnu štetu koju su mu nanijeli. Okosnica tužbe bila je nezainteresiranost njegovih roditelja za probleme njihove djece, njihovo siromaštvo, ljubavne odnose i status u životu. Također, želio je da ih sud prisili da sjednu i razgovaraju s njim kao normalnim ljudskim bićem.

Tužba protiv Subwaya: Dvojica muškaraca iz New Jerseya tužila su lanac hrane jer su im prodali sendviče kraće za oko 2,5 cm nego što ih reklamiraju. Njihovu tužbu popratili su i brojni drugi ljudi koji su najavili zajedničku tužbu koja reklamira nešto što nije istina i izdaju kupaca.

Slučaj “happy birthday”: Najpoznatija rođendanska pjesma ujedno je i autorsko djelo koje pripada Warner/Chapell produkciji i zapravo svaki put kad se izvodi time se krše autorska prava. To je odlučio iskoristiti dokumentaristica Jennifer Nelson koja je napravila dokumentarac o nastanku te pjesme i pokrenula je pravnu bitku da se ta pjesma proglasi javnim dobrom, a ne nečijim privatnim vlasništvom.

Slučaj lošeg vremena: Jednoj je Izraelki dojadila nepouzdana vremenska prognoza s televizijske postaje te ju je tužila zbog zavaravanja da će tog dana biti lijepo vrijeme. Navodno se zbog toga pretanko odjenula, dobila gripu. Izostala s posla i bila izložena stresu. Presudom je dobila oko 1000 dolara odštete.

Slučaj “posao”: Jedna je žena bila bijesna što nakon završetka fakulteta nikako nije mogla naći posao da je odlučila tužiti fakultet tri mjeseca nakon diplome. Okosnica tužbe je bila da je nisu obrazovali i osposobili dovoljno da nađe posao. Tražila je potpuni iznos školarine koji je platila tijekom godina plus 2000 dolara zbog uzrokovanog stresa.

Batman: Gradonačelnik turskog grada koji se zove Batman odlučio je tužiti Warner Brothers zbog produkcije filmova o tom akcijskom junaku. Tražio je da priznaju kako na svijetu postoji samo jedan Batman, a to je njegov grad te je tražio odštetu zbog korištenja njegovog imena. Slučajeve samoubojstva u tom gradu povezao je sa psihološkom traumom zbog srama jer je njihov grad nepoznat, a akcijski junak slavan.

Otac vs. kćer: Jedan je otac dovukao svoju kćer na sud te joj je htio zabraniti odlazak na izlet jer je od ranije u kazni. Buntovna se 12-o godišnjakinja odlučila s ocem obračunati na sudu. Budući da su joj roditelji razvedeni, dopušteno je da sud da svoje objektivno mišljenje te su naposljetku presudili u njezinu korist.

Slučaj “šoker”: Policajka je tijekom uhićenja umjesto električnog šokera izvukla pištolj te upucala čovjeka i smrtno ga ranila. Grad je odlučio tužiti tvrtku koja izrađuje šokere jer previše sliče pravim pištoljima, dok je obitelj preminulog tužila grad jer je bezrazložno ubijen. Unatoč tome što policajka nije namjeravala upotrijebiti silu, sud ju je proglasio krivom.

Slučaj Johnnyja Deepa: Slavni je glumac imao ludu obožavateljicu koja ga je pratila te je patila od iluzije da su oni u ljubavnoj vezi. Jednog je dana uzrokovala prometnu nesreću u kojoj je stradao jedan čovjek. Njezin je odvjetnik smatrao kako bi njenom slučaju moglo koristiti to da pozove Johnnyja Deepa u sudnicu te posvjedoči kako je žena luda.