Mak Didzar je podmuklo ubijen, kaže u razgovoru za bh. informativni servis INS akademik Muhamed Filipović (88), jedan od najvećih živućih bosanskohercegovačkih intelektualaca, član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH) i predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), govoreći u povodu 100 od rođenja zasigurno najvećeg bh. pjesnika.
– Kada čovjek čuje da je neko rođen prije 100 godina, a da je umro prije 46 godina, to je onda tužna činjenica. Kod Maka imamo dvostruku stvar. Radujemo se što smo imali jednog takvog čovjeka koji je nesumjivo najveći pjesnik koji se kod nas rodio i ostavio nam kulturno i književno blago neizmjerne kulturne vrijednosti. S druge strane, sebi postavljamo pitanje kako to da čovjek umire tako rano, a nije bio teško bolestan, kazao je Filipović.
Veliki Mak
Također, Filipović ističe da je jedan od rijetkih među živima koji je imao čast da druguje sa Makom Dizdarom. Ali, s druge strane, žali jer u okviru zvaničog obilježavanja prvih 100 godina Maka Dizdra neće imati priliku da govori o njegovom djelu.
– Ako vi previdite vezu između Makove poezije i eseja “Bosanski duh u književnosti, šta je to”, čiji sam ja autor, vi ne zate ništa. Kako smo mi došli i koji je to put naše emancipacije i šta je otvorilo put taj? Nisu se naši političari borili za emancipaciju muslimana, Bošnjaka. Također naše mjesto u svijetu i pod suncem neće izboriti nikakav političar, već ono što smo u duhovnom i kulturnom polju stvorili, govori on.
Koga smatra suodgovornim za Makovu preranu smrt?
Najprije, podsjeća da je Makov uspjeh izazvao ljubomoru političkih elita, jer “oni nemaju uspjeha”. Dodaje da je, također, među pjesnicima i književnicima bilo 20-tak kandidata koji su bili ljubomorni na Makov uspjeh, posebno nakon “Kamenog spavača”, te da su oni htjeli biti “prvi i najveći”.
– Počevši od Rajka Noge pa nadalje. Bila je cijela grupa pisaca. Neke sam ranije i spominjao u javnosti… Mislili su da Makova afirmacija nosi ogromne pare. Počeli su protiv njega kampanju. Ta kampanja je bila užasno prljava. Ali, protiv Maka je bila grupa beogradskih književnika, koji su tada dominirali oko “Književne riječi” i Francuske 7, odnosno Udruženja književnika Srbije. Otuda je kampanja grupe tada mladih književnika u Sarajevu bila podržavana. Uvjeren sam da su posredno izazvali njegovu smrt, da je srce njegovo popustilo, govori Filipović, dodajući da su “puleni iste fantomske grupe književnika” i njega napadali.
Sjeća se da mu se Mak povjerio prilikom zajedničkog odlaska na dženazu čuvenom osmanisti Hazimu Šabanoviću Poriječanima.
– Govorio mi je svoje muke. Kampanja protiv njega je trajala, a on nije mogao da odgovori jer nije imao gdje! Nijedan list koji su donosili pamflete protiv njega nije htio da obavi odgovore, a nije mogao da koristi svoj časopis “Život” u svoju odbranu, jer to nije fino, gospodski, korektno, da se u svom časopisu obračunava s ljudima, navodi on.
Žestoki progoni
Što je nagore, grupa koja je napadala Maka imala je veze s vlastima.
– Završni udarac, koji ga je ubio, jeste pismo da će biti nasilno iseljen iz stana u koji se navodno nelegalno uselio. Mak je dobio neki stan a optuživali su ga da je svoj stan dao djeci. Htjelo ga se moralno okrnjiti. To ga je strašno pogodilo pa je dobio infarkt. Ali malo ljudi zna da je on imao infarkt i nešto ranije. Kada je kampanja bila najžešća, ali još uvijek literalna, imao je jedan infarkt koji je dobio na nekropoli stećaka. Govorio je da ga je steglo, da nekoliko sati nije moga da hoda, piše, da ga je gušilo. Jedan mu je prijatelj pomogao. No, ovaj drugi udar ga je ubio, otkriva Filipović.
Komentariši