Mak Didzar je, veli, bio autentičan pjesnik.
– Takvih je bilo malo. Mak je bio jedini pjesnik vrhunske kvalitete koji se mogao stavljati u rang sa Rilkeom ili drugim velikim pjesnicima evropske moderne. Prema tome, odmah je skrenuo pozornost na sebe, počeo dobivati nagrade. Njegova afirmacija je bila nezadrživa. Ali, on se nije gurao, nije kucao na razna vrata, molio… Bio je sabran, dostojanstven, koncentriran na svoj rad… Studirao je neke filozofske pisce samo da bi bolje razumio šifru govora stećaka. Malo to ljudi zna. Tako, kad je radio na “Kamenom spavaču”, gotovo nije imao šta jesti. Tad smo se dogovorili da izvršimo pritisak na predsjednika tadašnje Kulturne zajednice Sarajeva da mu se dodijeli jedna nagrada oko 200.000 dinara da se podrži njegov rad. Sjećam se rahmetli Ćamil Sijarić je govorio tom prilikom, ističe naš sagovornik.
Stvaraoci kakvih nema nijedan narod
Bosanskohercegovački i bošnjački stvaraoci rođeni i srtvarali početkom 20. stoljeća, kaže Filipović, ostavili su velika djela.
– Od Ahmeda Muratbegovića, Hasana Kikića, Skendera Kulenovića, Mehmeda Meše Selimovića do Maka Dizdara imate jedan buket književnika takvog kvaliteta kakvih nema na širim prostorima. Mi imamo u jednom krakom vremenu da se rodila grupa od desetak veoma značajnih pisaca da takvu grupu u kratkom vremenu, na malom prostoru, nema nijedan drugi narod. Oni nas prave zemljom, oni nas prave duhovnim, društvenim i historijskim činjenicama, zaključio je Filipović.
izvor: ins.ba
Komentariši