Eksplozija je oslobodila 400 puta više radijacije od atomske bombe bačene na Hirošimu tokom Drugog svjetskog rata.
Prije 32 godine, eksplozije u nuklearnoj elektrani u Černobilu (tadašnji SSSR) pokrenule su najveću nuklearnu nesreću koja se ikada desila na svijetu.
Eksplozije su oslobodile ogromne količine radijacije u atmosferu, primoravši hiljade ljudi da napuste svoje domove i izazvale velike strahove za dugoročne posljedice po zdravlje i okolinu.
U decenijama koje su uslijedile, biljni i životinjski svijet se žestoko razvija u ovom području koje je postalo popularna turistička atrakcija.
Ovdje nudimo objašnjenje šta se desilo, zašto i kakav je Černobil danas.
Gdje je Černobil?
Elektrana Černobil se nalazi nekih 100 kilometara od ukrajinske prijestolnice Kijeva i 20 kilometara od granice sa Bjelorusijom.
Najbliži grad je Pripjat, sada napušten, koji je namjenski izgrađen 1970. godine za radnike elektrane i u njemu je živjelo između 40.000 i 50.000 osoba.
U vrijeme eksplozije, Ukrajina je bila dio Sovjetskog saveza.
Šta se desilo?
U ranim satima 26. aprila 1986. godine, jedan od četiri nuklearna reaktora elektrane je eksplodirao.
Eksplozije su se desile tokom testa provjere funkcija hlađenja na ograničenoj snazi reaktora Jedinice 4. Sistemi za upravljanje energijom i sigurnost su bili ugašeni prije provjera kako bi se izbjegle smetnje.
Reaktor je trebao raditi na 25 posto kapaciteta tokom testa, ali je pao na ispod jedan posto što je primoralo radnike da polako povećavaju nivoe snage.
Neočekivan skok snage doveo je do eksplozije gorivih peleta u reaktora, što je dovelo do veće eksplozije koja je raznijela krov reaktora težak 1.000 tona.
Oblak radioaktivnog materijala je oslobođen u atmosferu, a miješanje zraka i plina ugljik-monoksida u reaktoru je dovelo do izazivanja vatre, odnosno požara koji je gorio devet dana.
Reakcija
Prvobitno su poslani vatrogasci da sipaju vodu u reaktor, da bi ih potom zamijenili vojni helikopteri koji su izbacili više od 2.400 tona olova i 1.800 tona pijeska u pokušaju da ublaži i apsorbira vatru.
27. aprila, područje u krugu od 30 kilometara oko postrojenja je okarakterizirano kao Zona isključenja nuklearne elektrane Černobil, odnosno Zona isključenja.
Približno 116.000 osoba koje su živjele u Zoni isključenja je evakuirano, a područje je stavljeno pod vojnu kontrolu. Zona je kasnije proširena i još 230.000 osoba je izmješteno,
Hiljade ljudi je učestvovalo u pokušajima suzbijanja katastrofe, pritom su stavljali vlastiti život i zdravlje u opasnost. Ti ljudi su kasnije bili poznati kao „likvidatori“.
Na brzinu izgrađena kupola „sarkofag“, napravljena od čelika i betona, napravljena je iznad reaktora kako bi se obustavilo emitiranje radijacije u atmosferu. Završena novembra 1986. godine, kupola je došla u stanje da se ne može popravljati, što je izazvalo strahove za sigurnost, pa je 2016. zamijenjena pokretnom metalnom strukturom.
Sovjetskom savezu je trebalo dosta vremena da prizna ozbiljnost incidenta sve dok nije bio primoran objasniti neobično visoke nivoe radijacije u zraku koje su otkrile stanice za praćenje u Švedskoj nakon eksplozije. Aprila 28. je objavljeno saopćenje od 20 sekundi u kojem se priznaje incident.
Elektrana je zvanično 2000. stavljena van pogona.
Koliko je ljudi umrlo?
Najmanje dvije osobe su poginule uslijed početnih eksplozija.
Širina utjecaja na zdravlje ove nesreće i dalje je veoma kontraverzna jer je u nekim slučajevima teško izolirati radijaciju kao pojedinačni uzrok smrti ili bolesti.
Kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), približno pet miliona osoba trenutno živi u područjima Bjelorusije, Rusije i Ukrajine gdje su prisutni visoki stepeni radijacije.
Više od 130 osoba koje su bile ili na mjestu nesreće ili su bile dio početnih napora čišćenja situacija imaju akutni radijacijski sindrom (ARS).
Od 134 potvrđena slučaja ARS-a, 28 ih je preminulo u nekoliko sedmica od nesreće.
Prisutan je bio ogroman porast slučajeva tumora štitne žlijezde među ljudima koji su bili djeca i živjeli na najzagađenijim područjima u vrijeme eksplozije, registrirano je približno 5.000 slučajeva u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji. Ovo je zbog konzumacije mlijeka koje su davale krave hranjene na pašnjacima zagađenim radioaktivnim jodom.
Koje su bile posljedice za okoliš?
Eksplozija je oslobodila 400 puta više radijacije od atomske bombe bačene na Hirošimu tokom Drugog svjetskog rata, pokazuju podaci Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Radioaktivnost se širila Evropom, stizala čak do Skandinavije i Velike Britanije gdje su neke farme imale post-černobilske restrikcije do 2012. godine.
Zona isključenja jedno je od najradioaktivnijih područja na svijetu.
Pošto nema ljudi, došlo je do rasta gustih šuma što je dozvolilo razvoj života divljih životinja. Međunarodna radioekološka laboratorija Černobil zabilježila je viđanje više od 400 vrsta životinja u ovom području, uključujući i 50 ugroženih vrsta.
Procjene kada će Černobil biti pogodan za život ljudi ekstremno variraju i iznose od nekoliko stotina do 20.000 godina.
Koliko je sigurno ići u Zonu isključenja?
Vlada Ukrajine je 2011. godine Zonu isključenja i zvanično proglasila turističkom atrakcijom.
Ova lokacija privlači hiljade posjetitelja svake godine, a prošle godine ih je ukupno bilo 50.000. Postala je sinonim „tamnog turizma“ koji uključuje putovanja na mjesta povezana sa smrću ili patnjom.
Uprkos visokim nivoima radijacije, hiljade osoba su se vratile u svoje kuće u Zoni isključenja u godinama nakon katastrofe, dok neki nikada nisu ni otišli.
Približno 200 osoba živi trenutno u Zoni isključenja. Poznati kao „naseljenici po vlastitom izboru“, oni su većinom starije osobe koji su živjeli u tom području i odbijaju otići.
Izvor: Al Jazeera
Komentariši