Stjepan Dabiša: “ZA DEVEDESET I PET LITARA FINA SREBRA – DA MOŽE UZETI NA PRAVDU I IZVAN PRAVDE “

Dragoje sa svojom bratijom plati svršeno vas njih’ dil što njih staše platiti.

I odbivše dvanadeseti dni, što ne dodržaše rečene carine skrozi smrti kralja Tvrtka, i odbivši ine štete koje su imali rečenih carina, i odbivši što su dali u srebri i u sviti i u postavcih i u putca biserna, i odbivši za pustu Srebrenicu, odbivši vase više pisano i učiniy vas čist razlog -osta dlžan kraljevstvu mi Novak Macedol s bratijom devetdeset i pet litar pina srebra.

I za taj dlg Novakov i bratije njegove, ne htismo platiti Dragoju i njegovi bratji što im osta dlžan gospodin kralj Tvrtko za mnoge potribe i rabote. I ne htismo im platiti što uze kralj Alvizu, bratu Dragojevu, gredući Aluviz na Ugre, bisera i papra.

I zato, ja kralj Dabiša, dasmo Dragoju Gučetiću i njegovi bratiji i vsakomu od njih, vasu našu moć i kripost, pravdu i virovanje, da od danas naprijed, misto nas u Dubrovnik i u Bnetke i po vasih stranah, Dragoje i njegova bratja i vsaki njiju, može pitati i uzeti, na pravdu i izvan pravde, na Novaku Macedolu i njegove bratje i vsakoga njiju naše carnike, i kako onezi koji su držali naše carine a ne doplatili do devetdeset i pet litar fina srebra – toliku moć, kripost, oblast, pravdu, virovanije da ima Dragoje i njegova bratja i vasaki njuju, suprotivu Novaku Macedolu i njegovi bratji, vasakoga njiju kako na carinike, dlžnike naše.