Ovaj stari grad obiluje bogatim kulturnim naslijeđem, koji je još 1980. godine upisan kao ‘grad muzej’ pod zaštitu UNESCO-a.
Ono što je Neretva za Mostar i Konjic, Buna za Blagaj, to je Bregava za Stolac. Još od vremena prahistorije ljudi su naseljavali dolinu ove rijeke. Ugodna klima i kristalno čista rijeka i danas privlači veliki posjetilaca.
Stolac obiluje i bogatim kulturnim naslijeđem, koje je još 1980. godine bilo upisano kao “grad muzej” pod zaštitu UNESCO-a. Tokom duge historije, na teritoriji Stoca, ali i cijele Hercegovine, preplitale su se i ostavljale traga mnoge i različite kulture i civilizacije.
Profesor Šukrija Bakšić godinama istražuje hercegovačko podneblje. Za početak je ispričao jednu interesantnu legendu vezanu za nastanak Inat ćuprije u gradu na Bregavi.
U vremenu Osmanskog carstva, beg, koji je upravljao Stocem, dobio je poziv da se javi sultanu u Stambol (Carigrad, danas Istanbul). Odsutnost bega iskotistio je neki Trtak iz Ljubinja i jutro je osvanulo uz novu vlast. Trtak tad naredi neimaru da pravi ljepšu ćupriju od begove.
Legenda o ‘heravoj’ Inat ćupriji
Neimar je iz dobre namjere predložio da napravi lijepu ćupriju, ne bi li ga pohvalio beg nakon povratka od sultana. No, naređenje je bilo drugačije. Trtak naredi da se gradi ćuprija s više lukova od begove.
Dok su gradili ćupriju, smisliše osvetu. Načiniše ćupriju s više lukova od begove, ali svaki je manje ili više herav (kriv). Trtak to nije primjetio, već je heftu (sedmicu) slavio, što osta spomen u Stocu kad se i on za nešto pitao.
Na putu ka čaršiji susreli smo Srebrena Sidrana, poznatog stolačkog umjetnika, koji podjednako uspješno realizira slikarskom riječju, vajarstvom, kiparstvom i rezbarstvom. U brojim trgovinama zatekli smo Srebrenove radove, od kojih se izdvaju peškuni, stare musandre, dolafi, sehare, tacne…
Na pitanje gdje crpi inspiraciju, odgovara da je pronalazi u samom sebi i okolini koja ga okružuje. Dodaje da ljudi koji još uvijek žive u ovakvim ambijentima, iza rezbarenih avlijskih vrata čuvaju vanjski i unutrašnji intimni prostor kuće u kojoj žive, ili pak oni koji imaju sreću da žive pod ovom kapom nebeskom u gradu-muzeju Stocu, koji je cijeli nacionalni spomenik.
Uloga derviša u prenošenju islama
I sama rijeka Bregava, koja se provlači kroz avlije mnogih stolačkih kuća, mahala, poput Begovine, Ade, Pogleda, Podgrada, doprinosi tom šarmu neodoljivih starina. S profesorom Bakšićem i Sidranom nastavili smo šetnju, obilazeći znamenitosti Stoca te kroz razgovor se sjećali znamenitih ličnosti ovog grada.
Posjetili smo kuću stolačkog kapetana Ismaila Šarića, koji potiče iz jedne od najstarijih i najznamenitijih muslimanskih porodica u Hercegovini i Stocu. Prema riječima profesora, na fasadi porodične kuće Šarića nalazila se niša sa svjetiljkom, primjerom javne rasvjete u Stocu u 18. i 19. stoljeću.
Čaršijom dominira Careva džamija, a od 2003. godine tu je i sahat-kula, koja je predhodno srušena za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Napredak svakim danom doživljava i stolačka čaršija, a danas možemo vidjeti da su ambijentalno uklopljeni i brojni dućani, koji daju posebnu čar ovoj čaršiji.
Na putu u pravcu Begovine posjetili smo Nakšibendijsku tekiju. Izgrađena je na mirnoj lokaciji, uz lijevu obalu rijeke Bregave. Prema riječima profesora Bakšića, derviši su odigrali značajnu ulogu u prenošenju islama na ove prostore te su, svojim odnosom prema vjeri i ljudima, bili najljepše ogledao islama i muslimana. U Tekiji je sjedište Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini.
‘Neka čekić i motika kuca…’
Tu je i vodopad Provalije, koji je najbolje posjetiti dolaskom proljeća, kada se velika količina vode obrušava niz veliki kružni slap, stvarajući nevjerovatan ambijent.
Bilo je zadovljstvo posjetiti i graditeljski biser Begovinu, izgrađenu uz rijeku Bregavu. Prema riječima profesora Bakšića, veliki kompleks spomeničke baštine u Bosni i Hercegovini koju nazivamo Begovina dao je sagraditi stolački kapetan, vezir Hercegovačkog pašaluka i najveći stolački vakif Ali-paša Rizvanbegović. To je kompleks koji je građen s plemenitim osjećajem mjere i zadovoljstva i koji je bio sretan spoj gospodareve želje, arhitektove vizije i osmanskog graditeljskog umijeća kakav se rijetko susreće.
Ali-paša je ostao upamćen i po svojoj izreci “Kad puška ne puca, neka čekić i motika kuca”, a za vrijeme njegove vladavine Stolac i Hercegovina poredili su se s bogatim gradovima Istoka.
Izvor: Al Jazeera
Komentariši