O Bošnjacima u Prvom svjetskom ratu napisano je nekoliko djela njima u čast, a još 1895. Edward Wagnes napisao je marš “Die Bosniaken kommen” („Bošnjaci dolaze“). Ističu se djela “Bosniak” autora Hansa Fritza i Die Bosniaken kommen autora WerneraSchachingera. Hans Fritz u knjizi Bosniak o njima, romantično i poetski, piše:
„Naši Bošnjaci – priznajem to otvoreno: i danas me guši, teško gutam a kroz srce mi prolazi neizreciv, bolan osjećaj kad negdje čujem naš stari paradni marš “Bošnjaci dolaze”…Tada nisam nizašta… Vidim ih pred sobom, tu raskošnu momčad, visoku kao jablani, s očima sokola i vijernih srca, čujem njihov čvrst strojevi korak, koji je pripadao posebnim obilježjima bosanskohercegovačkih regimenata stare monarhije.
Pod tamnocrvenim fesom, otvorena lica, veselo po vratu skakuće svilena crna kićanka. I ta dva poznata mesing dugmeta, na neobičnim pantalonama, zlatno svjetlucaju na suncu… I kada se čuje pjesma “Marširala, marširala Prva regimenta”… ne bi se čovjek ni s jednim kraljem mijenjao. Kakve su to bile neustrašive i ponosne trupe! Davno, davno skinuo sam vojničko odijelo i nikada, nikada više neću voditi neko bosansko odjeljenje. Nikada više neću, ponosom zažarenih očiju, gledati “svoje” momke i blistavom sabljom ih pozdravljati. Nikada više slatke djevojke neće stati na ulici i mahati nam – meni i mojim Bošnjacima.”
(…) „Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovijedio da se jave u vojsku, krenu na front, ioni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat, ali su se pomirili s tim da se ne može suprostaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti (poginuti), on će pasti (poginuti), pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito…“ (…)
Komentariši