Husein ef. Kavazović, tuzlanski muftija, u nedjelju 23. seprembra izabran je za 14. reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH. Izabran je ubjedljivom većinom glasova Izbornog tijela. Dobio je povjerenje 240 od 374 delegata.
Na funkciji poglavara IZ u BiH naslijedit će Mustafu ef. Cerića. Menšura mu je uručena danas, u četvrtak 15. novembra, na svečanosti u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Ko je, ustvari, novi reisu-l-ulema?
Šira javnost je proteklih dana mogla saznati osnovne podatke iz njegove biografije: rođen je 03. jula 1964. godine u Gradačcu, svršenik je Gazi Husrev-begove medrese, 1990. godine diplomira šerijatsko pravo na uglednom Al-Azharu u Kairu, a nedavno je i magistrirao.
Na položaj muftije tuzlanskog izabran je odlukom Sabora Islamske zajednice u BiH 1993. godine.
‘Zmaj od Bosne’
No, iz ovih šturih podataka teško je zaključiti o kakvom je čovjeku, ustvari, riječ.
Oni koji ga bolje poznaju znaju da se iza karizmatičnog, naizgled strogog lika novog reisa ‘krije’ narodski čovjek čvrstog karaktera, izrazito inteligentan, ali i duhovit.
Javnost će se, pak, morati naviknuti na to da u narednih sedam godina neće reisa često vidjeti u medijima. Ne zbog toga što Kavazović ne voli novinare i medije, već jednostavno zbog toga što se radi o čovjeku koji voli raditi mimo medijske pompe.
Bošnjaci su dobili reisa koji se za slobodu, domovinu i interese muslimana borio s puškom u ruci. Jedan je od organizatora otpora u rodnom Gradačcu. Bio je komandant manevarske jedinice ‘Zmaj od Bosne’, koji su uglavnom činili imami. Narod je jedinicu koja je ulijevala povjerenje zvao jednostavno ‘Hodže’.
Prve borbene linije napustio je kada je imenovan za tuzlanskog muftiju. Nedugo nakon imenovanja, zajedno s još devet članova delegacije Okruga Tuzla biva zarobljen u Konjicu i odveden u logor HVO-a, a odatle predat u logor Vojske RS. Nakon sedam mjeseci ponovo je na slobodi i vraća se u Tuzlu.
Poruka Bošnjacima
Uprkos ličnoj drami koju je preživio i svemu onome što se događalo tokom agresije na BiH, Kavazović je 1995. godine, tada kao 31-godišnjak, imao dovoljno mudrosti, snage, civiliziranosti i osjećaja za historijski trenutak, da nakon zločina nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine uputi poruku na koju svaki Bošnjak i danas može biti ponosan. Muftija se u programu lokalne radio-stanice u Tuzli, u kojoj je i tokom rata živio veliki broj Srba, obratio Bošnjacima muslimanima:
-U Srebrenici i Žepi za samo nekoliko dana četnici su ubili oko 5.000 (do tog trenutka op.a) civila, muslimana… Te nezaštićene ljude ubili su četnici i ako želite da im se osvetite uzmite pušku i idite na linije odbrane, a svoj gnjev nipošto nemojte da ispoljavate na Srbima koji žive na prostoru pod kontrolom Armije BiH, niti nad srpskim civilima bilo gdje. Jer Srebreničane su pobili četnici, a svi Srbi nisu četnici…- kazao je tada muftija Kavazović.
Njegovi tadašnji, ali i kasniji postupci, spremnost za saradnju, doprinijeli su tome da je Kavazović izuzetno cijenjen i među pripadnicima ostalih naroda koji žive u Tuzlanskom kantonu.
Narodni muftija
Njegov mirnodopski angažman prožet je borbom za povratak Bošnjaka u Podrinje, ali i pokretanjem nekoliko značajnih projekata koji su prevazišli okvire tuzlanskog muftijstva. Zajedno sa saradnicima, prije svih rahmetli Besimom ef. Čanićem, osnovao je Agenciju za certificiranje halal proizvoda, koja je danas respektabilna institucija.
U jedan od najvećih dosadašnjih Kavazovićevih uspjeha svakako se može ubrojati obnavljanje rada Behram-begove medrese u Tuzli. Tim radom muftije Kavazovića i negovih saradnika, Medresa je danas jedna od najcjenjenijih škola na području Tuzlanskog kantona.
Zahvaljujući njegovom angažmanu, iz Diviča kod Zvornika je uklonjena pravoslavna crkva koja je bila sagrađena na temljima porušne džamije. Tada je Kavazović pokazao da posjeduje i diplomatsku umješnost.
Predvodio je prvu dženazu klanjanu žrtvama Srebrenice u Potočarima i svih proteklih godina je zajedno s preživjelim Srebreničanima učestvovao u organizaciji dženaza 11. jula, ali inicirao i registraciju stanovnika ovog grada za predstojeće izbore.
Koliki je njegov doprinos da mrtvi nađu smiraj, a živi ostvare svoja prava, najbolje znaju Srebreničani i ostali Podrinjci, s kojima je počesto provodio najveći dio radne sedmice.
Zbog toga i ne čudi da su ga često zvali ‘narodnim muftijom’. Ako je bio ‘narodni muftija’, nema razloga da ne bude i ‘narodni reis’.
(Piše: Elvir HUREMOVIĆ /bportal)
Komentariši