Kajgusuz i njegov drug bećar
Na Pirinu brijegu, u kraju koji se zvao medrese, bila su dva groba, Kajgusuza i njegova druga. To su bili grobovi dvojice bećara, koji su još za života govorili da će, poslije njihove smrti, narod između njih prolaziti. I stvarno, put koji su ljudi kasnije izgradili, prolazio je između njihovih grobova. Vjerovalo se da će se kasnom prolazniku, koji tuda prolazi u gluho doba noći, svašta prikazati i strašiti ga.
Po Ali Ufaki nastade Alifakovac
Kako se pričalo i vjerovalo u starom Sarajevu, u groblju u Alifakovcu sahranjen je i neki Ali Ufaka, po kome je čitav ovaj kraj starog dijela grada dobio ime. Kazivali su da je bio malog rasta, pa su ga i zvali “mali Alija” ili Ali Ufaka.
Dječiji grob u Staroj crkvi – tijelo koje ne truhne
Živio je u Sarajevu neki udovac, kome je iza žene ostalo nejako muško dijete. Kako je poslom mnogo putovao i od toga živio, odluči da se ponovo oženi da mu ima ko da pripazi sina i da ga njeguje dok je on odsutan. Tako i učini. Jednom, kada je bio na putu, maćeha – zla i ljubomorna, naljuti se nešto na siroto dijete, a kako ga je i inače tukla i zlostavljala, u ljutnji dohvati siroče i baci ga niz stepenice. Dijete ostane na mjestu mrtvo.
Kada su nekom prilikom otvarali dječiji grob, ljudi ustanove da dječije tijelo nije istruhlo, da je “cjelokup”, te narod poče vjerovati da se to nevino ubijeno dijete – posvetilo! I onda ga prenesu u Staru srpsku crkvu gdje se i sada nalazi.
Dobro je ponekad biti niko i ništa
Živio je tada u Sarajevu, negdje u nekoj maloj kućari pod Trebevićem, neki siromašni hamal. Nigdje ništa nije imao osim žene i jedva je sastavljao kraj s krajem. Jedne noći, dok je spavao sa ženom, probudi ga pucanje topova sa tabije. Probudi se i žena, pa ga, uplašena upita:
– Šta je ono? Što to puca u ovo doba?
– Znaš, ženo – odvrati hamal – u Sarajevu je ovih dana buna bila. Digli se age, begovi i draga gospoda protiv cara, ali ih pohvataše, baciše u tamnicu i osudiše na smrt. Juče je iz Stambola došao carev kapidži-baša i donio za svakog osuđenika po svilen gajtan kojim će ih udaviti. Ono ih sada dželati rastavljaju s dušom, a top s tvrđave za svakog od njih opali, puca im pred dušu.
Upita ga žena:
– A koji su to, kukala im majka?
Hamal joj odgovori:
– Sve sami prvaci i gospoda sarajevska: Morići, hadži Pašo i brat mu Ibrahim, Hajdar-paša i drugi.
Zamisli se žena i ušuti, pa pokrivajući jorganom i muža i sebe, reče:
– Bogu hvala, neka si ti meni niko i ništa.
Komentariši