Znatan broj vlaha u to doba postepeno prelazi na zemljoradnju i stalno se nastanjuje i selima pa s vremenom preuizma iste obaveze kao i ostali zemljoradnici.
Ali ipak većina vlaha i dalje živi u katunima i glavno im je zanimanje bilo stočarstvo. To u prvom redu vrijedi za Hercegovački sandžak. Čak bi se moglo reći da se u osmom deceniju broj stočara povećao u odnosu na prvo vrijeme poslije osvojenja.
Povećanje broja vlaha i vlaških katuna u Hercegovačkom sandžaku bilo je posljedica dolaska novih skupina. Osmanlije su sa istaknutim vlaškim starješinama sklapali ugovore o naseljavanju pustih zemalja stočarima. Starješine su dobijale i naknadu za te usluge, zemlje, mezre, čifluke, vinograde mlinove i drugo.
Odmah poslije osvojenja Hercegove zemlje vlasi su bili obuhvaćeni hasom bosanskog sandžakbega a 1477.g nalaze se u carskom hasu. Vlasi su živjeli u svojim „džematima“ pod svojim starješinama:knezovima, vojvodama, katunarima, teklićima i lagatorima.
Imali su svoja ljetišta i svoja zimovališta. Vlaški vojnuci čuvali su neka utvrđena mjesta i poneku tvrđavu. U Hercegovačkom sandžaku osmanski izvori spominju rataje vlaških starješina tek potkraj 15 i na početku 16 vijeka.
Komentariši