Kao i svi stari narodi, tako su i Slaveni imali svoja primitivna, narodna vjerovanja. U nastojanju da sami sebi objasne bipolnu prirodu stvarnosti (dan i noć, svjetlo i tama, život i smrt i sl.) Slaveni su je zamišljali kao borbu dobrih i zlih sila, pa je od toga ostalo nešto elemenata, što se vidi po imenima nekih njihovih božanstava (Bjelbog, Črnbog, Dajbog, Zlibog, čak se i do danas kod nas zadržao izraz „dozlaboga“ i slično).
Slaveni su imali svoja božanstva koja su doživljavali kao personifikacije prirodnih sila, a božanstva su uglavnom zamišljana kao ljudi sa natprirodnim moćima (antropomorfizam). Vrhovno božanstvo bio je Perun, zamišljan kao gromovnik i gospodar neba, a od ostalih poznatiji su Dajbog, Veles, Danica, Živa, Mokoš, Vesna, Morana, Svantevid i drugi. Pored božanstava, Slaveni su vjerovali i u druga duhovna bića kao što su vještice, vukodlaci, vampiri i sl.
Vremenom, slavenska vjera i kultura su dobijale nove izražaje kako su upoznavali kulture drugih naroda, ali se ona uglavnom zadržala originalnom slavenskom.
Čak su dosta tradicionalnih elemenata zadržali i kada su prihvatili kršćanstvo, kao što je paljenje vatre, krsna slava i slično. Stari Slaveni su poznavali i posmrtne obrede, što pokazuje da su imali i vjerovanje o zagrobnom životu. Neki su svoje mrtve sahranjivali, a neki su ih spaljivali.
Komentariši