Borba protiv Bizanta u prvoj polovini VI st.


Početak VI stoljeća Slaveni su dočekali na lijevoj obali Dunava, gdje su se naselili u velikim masama. Dunav je bila granica Istočnog Rimskog carstva i barbarskih naroda. Već od početka VI stoljeća Slaveni učestvuju u napadima na carstvo.

Njihov prvi zabilježeni napad pada u vladavinu cara Justina (518-527), a bio je neuspješan. Napade obnavljaju već u prvim godinama vladavine sljedećeg cara, Justinijana (527-565). Tada su izvršili napad u savezu sa Bugarima, ali je i on bio neuspješan. Tridesetih godina VI stoljeća Slaveni nisu uspjeli nanijeti ozbiljne probleme Bizantincima, a čak se dešavalo da bizantske vojskovođe vode carsku vojsku preko Dunava na slavenske teritorije. No, situacija se vremenom mijenja.

Prvi uspjeh Slaveni i Bugari postižu 540. godine, kada su uspjeli probiti odbranu na Dunavu, nastavili su duboko u poluostrvo prodirati i stigli su sve do Konstantinopolisa. Četrdesetih godina nastavljaju sa pljačkaškim pohodima u kojima su imali sve više uspjeha. Trakiju su opustošili 545. godine, a dvije godine kasnije Ilirik sve do Drača.

Bizantska vojska tada je već izbjegavala otvorene sukobe sa Slavenima. Godine 550. vode još jedan veliki pohod i stižu do egejskih obala. Pohodi su do tada bili isključivo pljačkaškog karaktera sa jednostavnim planom: provaliti, opljačkati i povući se preko Dunava. Međutim, 550. na 551. Slaveni su prvi puta prezimili na bizantskoj teritoriji i to je bilo njihovo prvo duže zadržavanje južno od Dunava.

Nakon toga uslijedio je kraći predah, pa nekoliko godina nisu vođene bitke, vrlo vjerovatno zato što su Slaveni imali velike zalihe skupljene iz prethodnih pohoda. Borbe su obnovljene tek kada su se pojavili Avari 558. godine.

Uspjesi Slavena četrdesetih godina VI stoljeća uveliko su uslovljeni nemogućnostima Istočnog carstva da se punom snagom brani od tih upada. Naime, carstvo je tada bilo u veoma teškoj vanjskopolitičkoj situaciji, kako na istoku, tako i na zapadu. U Africi je već odavno vođen rat protiv Vandala, a od 535. godine vođen je rat i protiv Ostrogota u Italiji. Oba rata su dobijena, ali uz veliku cijenu, jer su ogromna sredstva potrošena tokom dugogodišnjih iscrpljujućih ratova. Uz to, na istočnim granicama je vođen rat protiv Perzijanaca, tako da su carstvo nije moglo svu svoju vojnu moć usmjeriti ka zaustavljanje slavenskih prodora.