Ban Stjepan i najava križarskih pohoda na Bosnu


O završetku vladavine bana Kulina nemamo mnogo podataka. Posljednji put se spominje 1204. godine, nakon čega ga nasljeđuje ban Stjepan, možda njegov sin. Vjekoslav Klaić smatra da je Stjepan bio katolik, ali da se za njegovog vladanja „heretička“ vjera dodatno proširila i porasla. Stoga tadašnji papa, Honorije III, šalje svog kapelana Akoncija u Bosnu 1221. godine sa ovlaštenjem da pozove ugarskog kralja Andrasa II (Andrija II) da unište „heretike“ u Bosni. Međutim, zbog sporova u Ugarskoj na relaciji kralj – vlastela, do vojnog pohoda na Bosnu nije došlo.

            Međutim, kada je kralj Andras II riješio sve unutrašnje probleme u kraljevstvu, tada ga je počeo zanimati pohod na Bosnu, jer je on u tim vjerskim razlozima vidio opravdanja da ispuni svoje političke ciljeve – da Ugarskoj konačno pripoji Bosnu. Naime, na novi pohod pozvao je koločki nadbiskup Ugolin, koji je još za života Akoncija namjeravao svoju crkvenu vlast proširiti i na bosanske zemlje. Tako je on Andrasu ponudio da će o svom trošku skupiti vojsku za križarski pohod, što je sada kralj ugarski prihvatio, obećavši Ugolinu, tj. nadbiskupiji koločkoj, darovati Bosnu sa Usorom i Soli. Njihov dogovor odobrio je i papa Honorije III, te 1225. godine u maju mjesecu posebnom poslanicom podsjetio Ugolina da ispuni svoje obećanje. Međutim, bez pomoći ugarske kraljevske vojske, Ugolin nije mogao ništa uraditi protiv Bosne, pa je pozvao Andrasovog nećaka, carevića Ivana, da organizuje vojni pohod na Bosnu. Iako je dobio 200 maraka srebra, Ivan nije poslao vojsku, pa čak ni kada ga je papa pismom na to upozorio 1227. godine. Kako nijedna vojska ne stiže u Bosnu, tako propadoše planovi za uništenjem bosanskih „krivovjernika“.            

Ovakav ishod je, čini se, najviše koštao bana Stjepana, jer, kada su bosanski „heretici“ vidjeli da ih križarske vojne nisu slomile, oni su, kako piše Vjekoslav Klaić, digli pobunu i zbacili katoličkog bana Stjepana, te na prijestolje postavili svog čovjeka, rodom i odgojem patarena, Mateja Ninoslava. Šta se desilo sa banom Stjepanom, i njegovim sinom Sebislavom, nije sasvim jasno, ali Klaić smatra su oni dobili Usoru i to uz pomoć kralja Andrasa II.