kraljevinashs

Bosna u XX vijeku

BiH u vrijeme dr┼żavnog provizorija

Dr┼żavni provizorij ili privremeno dr┼żavno ure─Ĺenje su termini koji ozna─Źavaju period od progla┼íenja ujedinjenja 1. decembra 1918. do dono┼íenja prvog jugoslavenskog ustava 28. juna 1921. godine. Poluge vlasti su u tom periodu bili regent Aleksandar Kara─Ĺor─Ĺevi─ç u ime kralja Petra I, vojska Kraljevine Srbije kao stvarni oslonac regentove vlasti, te novoformirana tijela:

Privremeno narodno predstavni┼ítvo i Ministarski savjet Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Prvu, privremenu vladu, odnosno slu┼żbeno Ministarski savjet,imenovao je regent Aleksandar. U sastav privremene vlade u┼íli su predstavnici iz svih jugoslavenskih krajeva i svih zna─Źajnih politi─Źkih stranaka i grupa. Vlada ili Ministarski savjet, imenovan 20. decembra 1918. godine,imao je 20 ─Źlanova, od ─Źega sedamnaest resornih ministara i tri ministra bez portfelja. Iz Bosne i Hercegovine u prvi saziv vlade u┼íla su tri politi─Źara po vjersko-etni─Źkom klju─Źu: katolik Tugomir Alaupovi─ç kao ministar vjera, zatim musliman Mehmed Spaho kao ministar ┼íumarstva i rudarstva, te pravoslavac Uro┼í Krulj kao ministar narodnog zdravlja.

Osim Ministarskog savjeta u funkciji vlade, regent Aleksandar je imenovao i Privremeno narodno predstavni┼ítvo u funkciji zakonodavnog organa, koje je imalo za cilj da pripremi kompletan izborni proces za izbore za konstituantu (ustavotvornu skup┼ítinu). Prvodecembarskim aktom bilo je predvi─Ĺeno da Privremeno narodno predstavni┼ítvo bude formirano dogovorom izme─Ĺu Narodnog vije─ça u Zagrebu i Narodne skup┼ítine Kraljevine Srbije. Me─Ĺutim, prije nego je PNP formirano, 28. decembra 1918. donesena je odlukao ukidanju svih narodnih vije─ça.

Po nalogu regenta Aleksandra Albert Kramer je sastavio spisak poslani─Źkih kandidata za Privremeno narodno predstavni┼ítvo, ┼íto zna─Źi da PNP nije izabrano demokratskim putem, ve─ç regentovim ukazom. Objavom u Slu┼żbenim novinama Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca od 27. februara 1919. saziv PNP-a je odre─Ĺen za 1. mart te godine. Kandidate su u PNP birala pokrajinska vije─ça po kvotama, tako da su pokrajine dobile sljede─çi broj mjesta u PNP-u:

Prema takvoj podjeli, Kraljevina Srbija (Srbija, Vojvodina, Crna Gora i Ju┼żna Srbija, tj. Makedonija) imala je 144, dok je Dr┼żava Slovenaca, Hrvata i Srba imala 146 mjesta, plus 4 mjesta iz Istre, ukupno 294 predstavnika. Prema odluci Narodnog vije─ça SHS za Bosnu i Hercegovinu, od 42 predstavnika iz Bosne i Hercegovine, bilo je jedanaest Bo┼ínjaka. S obzirom na razvoj unutar bo┼ínja─Źke politike tog vremena, svi oni su pripadali dvjema strujama.

Novoosnovanoj Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, koja ─çe dominirati unutar bo┼ínja─Źkog bira─Źkog tijela, pripadala su samo dva od tih jedanaest predstavnikaÔÇôHalid-beg Hrasnica i Mehmed Spaho. Ostalih devet pripadalo je struji oko lista Jednakost, odnosno struji biv┼íe muslimanske demokratije. JMO je smatrala da, sozbirom na posljednji popis stanovni┼ítva, Bo┼ínjacima muslimanima treba pripasti petnaest mjesta u PNP-u, od ─Źega ─çe deset nominovati JMO.

Formiranje privremene vlade i skup┼ítine, tj. Ministarskog savjeta i Privremenog narodnog predstavni┼ítva, zna─Źilo je da nema mjesta za pokrajinske organe vlasti. Glavni odbor Narodnog vije─ça za Bosnu i Hercegovinu prestao je sa radom 31. decembra 1918. godine. Sa druge strane, Narodna vlada je radila jo┼í neko vrijeme, ali je promijenila ime i dio nadle┼żnosti.

Vlada je 31. januara 1919. preimenovana u Zemaljsku vladu, koja je imala samo ─Źetiri ministarstva od dotada┼ínjih deset, a to su unutra┼ínji poslovi, vjersko-prosvjetni poslovi, pravosu─Ĺe i poljoprivreda, dok je preostalih ┼íest prene┼íeno na centralnu vladu u Beogradu. Zemaljska vlada je zadr┼żala unutra┼ínju strukturu koju je imala i Narodna vlada, tako da su je ─Źinili predsjednik, potpredsjednici, ministri za unutra┼ínje poslove, za trgovinu, obrt, po┼ítu i telegraf, za bogo┼ítovlje i nastavu i za narodnu odbranu i socijalnu za┼ítitu. Uz to je po naredbi iz Beograda 26. februara uvedena funkcija delegata ministra finansija, kojem su potom pridru┼żeni i ministri za javne radove i ┼żeljeznice. Na taj na─Źin je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu pro┼íirila svoju nadle┼żnost. Iakoje beogradski re┼żim ┼żelio suprotno, ipak je zbog realnog stanja morao pro┼íiriti nadle┼żnost bosanske Zemaljske vlade.

Mogu─çnost pripajanja Srbiji. S obzirom na haoti─Źno stanje na ┼íirem ju┼żnoslavenskom prostoru u jesen 1918, a naro─Źito u Bosni i Hercegovini, pred organima nove vlasti prioritetnim se postavilo pitanje odr┼żanja reda i mira. S obzirom na rastu─çe socijalne nemire, Glavni odbor Narodnog vije─ça SHS za Bosnu i Hercegovinu je pozvao jedinice srbijanske Druge armije da u─Ĺu u Bosnu i Hercegovinu i preuzmu nadle┼żnost nad odr┼żavanjem javnog reda, mira i poretka. Ulazak srbijanskih vojnih jedinica zna─Źio je fakti─Źki novu vojnu okupaciju Bosne i Hercegovine, budu─çi da ona nije bila dio Kraljevine Srbije, ve─ç dio Dr┼żave Slovenaca, Hrvata i Srba.

Bo┼ínjaci muslimani su se na┼íli u te┼íkoj poziciji u tom periodu. Sa jedne strane strahovali za vlastitu ┼żivotnu i imovinsku sigurnost zbog napada srpskih seljaka, a sa druge strane ┼íirile su se glasine o osveti koju srbijanska vojska planira provesti u Bosni i Hercegovini. Ipak, kada su jedinice Druge armije stigle u Sarajevo i druge dijelove zemlje, poja─Źane su nade da ─çe ih ta vojska zaista za┼ítititi. Istovremeno, u Tuzli je objavljen poziv za formiranjem Narodne vojske u cilju za┼ítite ┼żivota i imovine.

Nakon ┼íto su jedinice Druge armije stigle u Sarajevo, organizovan je banket za njene oficire, na kojem su prisustvovala mnoga ugledna lica sa doma─çe javne scene ÔÇôpredsjednik Glavnog odbora Narodnog vije─ça Gligorije Jeftanovi─ç, predsjednik Narodne vlade Atanasije ┼áola, reisu-l-ulema D┼żemaludin ef. ─îau┼íevi─ç i drugi. ─îau┼íevi─ç je u svom govoru pozdravio srbijansku vojsku, regenta i kralja i izrazioimlojalnost ispred bosanskohercegova─Źkih muslimana.

Dok su Bo┼ínjaci izra┼żavali zadovoljstvo zbog ─Źinjenice da je srbijanska vojska do┼íla kao za┼ítitnik reda i mira, istovremeno su ve─ç po─Źele akcije u cilju pripajanja Bosne i Hercegovine Kraljevini Srbiji. Nosioc tih akcija bila je srbijanska vlada, ta─Źnije istaknuti politi─Źari i oficiri. O ciljevima, metodama i implikacijama ideje o ujedinjenju Bosne i Hercegovine sa Srbijom obavje┼ítava nas prepiska izme─Ĺu na─Źelnika ┼ítaba srpske Vrhovne komande vojvode ┼Żivojina Mi┼íi─ça i srpskog generala Bo┼żidara Terzi─ça, izaslanika srpske Vrhovne komande u Sarajevu. U Mi┼íi─çevom pismu Terzi─çu od 20. novembra 1918. godine isti─Źe se kako je od op┼íte srpskog interesa ÔÇťako bi se Bosna i Hercegovina ┼íto pre izjasnila za ujedinjenje sa Srbijom, kako je to ve─ç u─Źinila Dalmacija.ÔÇŁOni su bili saglasni u tom smislu ÔÇône prisiljavati Bosnu i Hercegovinu kako se ne bi diskreditovali, ve─ç poku┼íati suptilno nagovoriti bosansku vladu da se izjasni za direktno ujedinjenje sa Srbijom. U tome su sara─Ĺivali sa predsjednikom bosanske Narodne vlade Atanasijem ┼áolom.

Po┼íto je dalmatinska zemaljska vlada pozvala Narodnu vladu u Sarajevu da se pridru┼żi njenim zaklju─Źcima u pogledu ujedinjenja, Glavni odbor Narodnog vije─ça SHS za Bosnu i Hercegovinu i Narodna vlada su 19. novembra 1918. uzeli u pretres prijedlog vlade u Splitu i nakon kra─çe rasprave usvojili zaklju─Źak da se u principu usvaja prijedlog dalmatinske vlade kao podloga za raspravu na Sredi┼ínjem odboru Narodnog vije─ça SHS u Zagrebu. Istovremeno, pojedini okru┼żni organi vlasti su samovoljno po─Źeli progla┼íavati spajanje sa Srbijom.

To su 27. novembra, nekoliko dana uo─Źi progla┼íenja ujedinjenja, u─Źinili okruzi Biha─ç i Banja Luka. Me─Ĺutim, kako je 1. decembra progla┼íeno ujedinjenje Dr┼żave SHS sa Kraljevinom Srbijom, ova separatna spajanja sa Srbijom su zaustavljena, te nisu imala nikakve daljnje implikacije, tj. Bosna i Hercegovina je kao jedinstva cjelina unutar Dr┼żave SHS spojena sa Kraljevinom Srbijom. Daljnje aktivnosti u pogledu spajanja Bosne i Hercegovine sa Srbijom, iako su imale podr┼íku nekih radikalskih krugova, ipak zaustavljene i iz samog Beograda u interesu nove dr┼żave.

Komentariši

Va┼ía email adresa ne─çe biti objavljivana. Neophodna polja su ozna─Źena sa *