Baština

Bogumilska skulptura i bogumilski mramorovi

Zastra┼íuju─ça enigma smrti jedna je od najstarijih tema umjetnosti, a veliki dio najranije umjetnosti na─Ĺen je u prebivali┼ítima preminulih. Zahvaljuju─çi njihovim skulpturama, odre─Ĺeni broj neolitskih nekropola pre┼żivjelo je gradove ┼żivih. Smatralo se da spomenici za preminule daju vje─Źiti ┼żivot u kojem je ─Źovjek tra┼żio utjehu za prolaznost ┼żivota na zemlji.

Preminuli su ukopavani u kamene prostorije, ispod humaca, u grobovima od stijena i ogromnih kamenih grobnica. Spomenici Svete Geometrije, mastabe Egip─çana bile su zami┼íljene kao prebivali┼íta mrtvih. Etru┼í─çanski nadgrobni spomenici kao i aste┼íke piramide svjedo─Źe o kultu mrtvih kojim se ┼żeli osigurati vje─Źnost. Gr─Źke stele i rimski sarkofazi bili su posve─çeni vjerovanju u ┼żivot nakon smrti.

Kr┼í─çanske crkve nastojale su potisnuti anti─Źke kultove mrtvih i anatemizirale su obo┼żavanje predaka. One su absorbovale vjerovanje u vje─Źiti ┼żivot, ali su transformisale kult mrtvih u religiju samo-po┼żrtvovanja i ponovnog ro─Ĺenja. Pa ipak izgleda da je u kr┼í─çanskoj Evropi kult mrtvih imao svoj posljednji nastup. Nalazimo ga zabilje┼żenog u Bosni i Hercegovini, u nekropolama malo poznate srednjovjekovne sekte.

Koje je obja┼ínjenje ovih neobi─Źnih nekropola? Za┼íto se je kult mrtvih pojavio u Bosni i Hercegovini u jedanaestom vijeku?

Uzalud tra┼żimo analogije u umjetnosti srednjovjekovne Evrope. Ukoliko ┼żelimo prona─çi sli─Źne oblike, moramo se vratiti daleko u pro┼ílost, do punskih stela posve─çenih Baal-Hamonu ili neopunskih nadgrobnjaka blizu Konstantine iz drugog stolje─ça, dok se mogu primjetiti daleke paralele sa pokr┼ítenim menhirima u Bretanji i nekim menhirskim statuama regije Averyon, posebno onima u Saint-Serninu.

Odre─Ĺene sli─Źnosti mogu se prona─çi u nekim skulpturama uklesanim u stijene u ┼ápaniji, posebno onima sa stiliziranim ─Źovje─Źim figurama u Sierra Morena. Paralelizam je proizvod sli─Źnosti svih ljudskih koncepcija neshvatljivog. O─Źigledno nije bilo uticaja ili imitacije. Neobi─Źna umjetnost nekropola Bosne i Hercegovine bila je u svakom smislu spontani proizvod njenog prirodnog tla.

Mo─çne emocionalne sile morale su biti aktivne da bi stvorile ovu primordijalnu umjetnost, koja toliko podsje─ça na rano doba ─Źovje─Źanstva. Susre─çemo se sa umjetni─Źkim svijetom pro┼żetim jednom opsesivnom idejom koja je klesana u kamen hiljadama puta.

┼áta je bila kolektivna sila koja je toliko odlu─Źuju─çe djelovala da je ispunila cjelokupnu regiju sa grobnicama istog tipa i kultnim objektima obilje┼żenim istom idejom? Historija Bosne i Hercegovine nudi odgovor. Stvaraoci grobnica bili su manihejski bogumili, najrevolucionarnija zajednica vjerskih inovatora prije Reformacije.

Bogomil Sculpture, Essays by Oto Bihalji-Merin, Alojz Benac, Photographs by Tošo Dabac, Jugoslavija, Beograd, 1962.

Bogumilski skulptori, slobodni od svake artisti─Źke manire svoga vremena, promatrali su stvari i pojave oko sebe na svoj vlastiti na─Źin, i oni su u tome poslu bili, nema sumnje, neka vrsta izumitelja. Ovi umjetnici ┼żivjeli su u izolaciji bosanskih planinskih ┼íuma, u prostorima za prometne prilike onog vremena ogromnim: od Jadrana do Save put preko bosanskih pra┼íuma trajao je tri nedjelje.

Sjeverni slovjenski do┼íljaci, pred zidinama bogatog antemurala talasokratskog bizantinskog dalmatinskog temata, meso za galije mleta─Źke i loma─Źe latinske i gr─Źke, u panici pred svime ┼íto je za ove heretike kao civilizacija predstavljalo sigurnu smrt, ovi skulptori nijesu djelovali u ideolo┼íkom vakuumu barbarske nepismenosti, kao ┼íto se to misli na temelju nepoznavanja najosnovnijih kulturnohistorijskih fakata ovoga perioda.

Nepodre─Ĺivanje artisti─Źkim manirama svoga vremena samo je jedna od bogumislkih idiosinkrazija, koja se javlja kao detalj jednog moralno-intelektualnog misaonog sistema. Mrtvi djeluju u umjetnosti neobi─Źno ┼żivo, ─Źesto mnogo intenzivnije od suvremenika. Ovi bogumilski umjetnici bili su slobodni od svake sugestije evropskog umjetni─Źkog i misaonog groblja ne zato, jer ga ne bi bili poznavali, nego zato, jer su mu na─Źelno i idejno poricali svaki moralni i estetski smisao.

Slobodni od svake la┼żne konvencije svoga vremena, bogumilski skulptori su stvarali na na─Źin o kome mi┼íljenja mogu biti podvojena, ali da taj na─Źin nije bio njihov vlastiti i kao takav jedinstven, to se ne bi moglo ustvrditi.

Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne znamo. Da se bogumislke na─Źin nije poveo za modom svoga vremena, to je izvan sumnje. Da li je to bila neka vrsta artisti─Źke pobune ili revolucije, kao ┼íto je to slu─Źaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i protugr─Źkim nonkonformizmom, to ne znamo. Smatraju─çi Svetoga Oca ─Ĺavolom, oni su, vjerovatno, i cezaropapisti─Źke umjetni─Źke formule prezirali kao ikonoklasti latinskog i gr─Źkog likovnog duha. Crkva rimska nije se sa svojih dvadesetak naro─Źitih poslanika i poklisara, kardinala, legata i inkvizitora za ─Źetiristo godina uspjela da podigne na bogumilskom tlu jedne biskupske crkve.

U raznim interregnumima takve su se katedrale po─Źinjale graditi desetak puta, ali su jalovi napori svr┼íavali s ru┼íenjem objekata jo┼í u temeljima. Mo┼żda su to bile samo sporavivenze, dakle ipak zaostale sugestije davnih, mrtvih praslovjenskih skulptorskih pokoljenja, tko bi to mogao danas da ka┼że pod izvjesno? U tome pitanju sve su kombinacije otvorene i mogu─çe. Za obja┼ínjenje bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih rije─Źi: nordijski, vikin┼íki motivi, praslovjenska plastika, goti─Źki fragmenti, skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij anti─Źkih sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna, vizionarna plastika, mikenske spirale, egipatski barljefi, derivat romanike, obelisci postavljeni na glavu, vencijanska dekorativna ornamentika, aborigene ilirske tajne itd., itd.

Osamdesetih godina pro┼ílog stoje─ça, poslije austrijske okupacije Bosne, kao turske provincije, kada se iz centralnoevropske imperijalisti─Źke perspektive uznastojalo, da se estetska mjera s politi─Źkom tendencijom omalova┼żavanja spusti do barbarskog minimuma uro─Ĺeni─Źke primitivne inferiornosti, govorilo se o bogumislkim mramorovima sa vi┼íim prezirom, kao ┼íto se tada pisalo i mislilo o zaostalosti barbara na Balkanu.

Da su balkanski, dinarski ili ilirski barbari dali rimskoj Imperiji više od trideset imperatora, oligarha i konzula, to se zaboravilo, a sama ta fakta rodila se u prvim sveslovjenskim inspiracijama već u Cinquecentu, kada su se slovjenski propagandisti na Jadranu osjećali još uvijek superiorniji latinskom svijetu na Zapadu.

Da li je ova plastika doista barbarska u primitivnom smislu ovoga pojma? Radi se o naivnim i svje┼żim opa┼żanjima jedne umjetni─Źki djevi─Źanske zemlje (ÔÇ×terra vergineÔÇť), koja je za ─Źitav svijet do danas ostala nepoznatom zemljom. Radi se o naro─Źitoj koncepciji svijeta i ┼żivota, o ─Źitavoj jednoj bogumilskoj kozmogoniji, o kojoj mi danas, na┼żalost, ne znamo mnogo, a i ono neznatno, ┼íto nam je o njoj poznato, to smo doznali po inkvizicionom materijalu rimske kurije, koja je ratovala protiv bogumilske hereze duhovnim i materijalnim ma─Źem vi┼íe od ─Źetiristo godina.

Ova histeri─Źna retorika loma─Źe i sjekire nije, dakako, bogumilskoj plastici mogla posvetiti nikakve naro─Źite estetskomorfolo┼íke pa┼żnje, jer smatraju─çi ÔÇ×bosansku kuguÔÇť svojim najopasnijim neprijateljem, ona se kao propaganda javlja u ulozi krvnika, a ovi, kao ┼íto je poznato, nijesu nikada bili skloni da rje┼íavaju estetsku problematiku.

Da li je ova plastika nadarena? U smislu zapadnoevropskih konvencija, od lateranskih i ravenskih mozaika do Boetija i svetog Tome Akvinskog, od Iacoponea da Todi do Cimbuea, svijet bogumislkih mramorova na tako je ogromnoj distanci, te bi svako uspore─Ĺenje ispalo jalovo. Ova bosanska umjetni─Źka planeta ne kre─çe se u svijetu mediteranskog sistema: Stabat Mater Dolorosa, a da je bila odiozna bizantinskoj vlasteli i ju┼żnoslovjenskim barunima Rasciae i Serviae, to se vidi iz antibogumilskih formula Du┼íanova zakonika, na primjer, koji ih iskorjenjuje ognjem i ma─Źem.

Animalna, svje┼ża, neukro─çena, ova plastika penje se do monumentalnih razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva, koje je u svom gordom solipsizmu pre┼żivjelo okrutni i pakleni ÔÇ×memento moriÔÇť crkve latinske, koja je u Bosni stala da biskupuje tek pod protektoratom Alahovim.

Oko davnih bogumilskoh spomenika trajale su neohelenisti─Źke varijacije du─Źentisti─Źkog slikarstva po srpskim pravoslavnim zadu┼żbinama, gradile su se goti─Źke katedrale i romani─Źke bazilike od Pore─Źa i Zagreba do Raba i Zadra, tekla je bogumilska i glagolja┼íka krv od Istre do Splita, prodirala je romanika od Trogira i Kotora do Vardara i Morave, a ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima nikakve veze sa bilo ─Źime, ┼íto je moglo da vrijedi kao import iz zapadnja─Źkih ili bizantinskih sfera duha. Ova vrsta estetske autarkije ostavila nam je tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene grobove u sinteti─Źkom obliku izme─Ĺu bosanskog korva i nordijske posmrtne ku─çe, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj fantasti─Źnosti i u vertikalama ─Źudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju sna i privi─Ĺenja.

Protiv poganskih motiva te skulpture grmjela je anatema najvi┼íeg moralnog i estetskog autoriteta ─Źitavog svijeta, stolje─çima. Ze posljednjih osamdeset godina svelo se zna─Źenje ove umjetnosti na pojam bastardnog folklora, koji se u tekstilu i u drvu ra─Ĺa u agrarnim ju┼żnoslovjenskim zonama s prirodnom jednostavno┼í─çu primitivne pu─Źke poezije. Izvan svake je sumnje, da du pojedine bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih monolita gra─Ĺene kao jednistvena i rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandiozno┼í─çu svoje osnovne zamisli prelazi svaku efemernost folklorne primjene. Ova skulptura je tnedenciozna i propagandisti─Źka. Ona ne priznaje kult smrti. Ona na─Źelno, bogumilske, upravo materijalisti─Źki negira zaglupljuju─çu misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kle─Źi pred autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih simbola.

Pred nama su nadgrobni spomenici naivnih i ─Źistih evan─Ĺelista, laika, koji nijesu do svoje propasti priznali nikakve crkvene hijerarhije, smatraju─çi umorstvo najve─çim grijehom, a cezaropapizam ─Ĺavolskom negacijom svih an─Ĺeoskih principa. Uslijed demonstrativno nagla┼íene areligioznosti njenih motiva govorilo se o toj skulpturi kao o dokumentima primitivnosti Herodotovih skitskih galaktofaga, a zaboravilo se, da su ti kipovi nastali u zemlji, kamo su se spasavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se po┼ítuje sloboda savjesti i uvjerenja.

Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta ve─ç dr┼żavno organizirana lai─Źka pastva, koja je u me─Ĺunarodnim omjerima izme─Ĺu Lombardije i albigenza igrala ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori stolje─çima optu┼żuju ove heretike zbog seksualnoh ekscesa, promiskuiteta i incesta. Istina je, koju mo┼żemo provjeriti vlastitim o─Źima, da su ova umjetni─Źka svjedo─Źanstva strogo puritanska. Dinamika ┼żivotnog ritma, koji nam gotovo lirski suptilno progovara iz ovoga kamena, sve je prije nego mra─Źan i dijaboliziran pesimizam, o kome nam govore stare kronike, opisuju─çi bogumile kao uklete lutalice, koje truju svijet svojim beznadnim i razornim nihilizmom. Bogumilsko umjetni─Źko djelo nije imitacija prirode.

Neotupljene konvencijom, konture ovih reljefa su u rafiniranoj igri svjetlosti mekane kao hod srne, i ovi jaha─Źi, obasjani mjese─Źinom, djeluju dematerijalizitano kao pojave tihog i zaboravljenog sna. ─îovjek ima osje─çaj, da stoji nad ru┼íevinama jedne davno potonule Atlantide, koja nam progovara kroz nejasnu koprenu tajanstvenih do┼żivljaja o stvarima danas potpuno nepoznatim. U ovoj skulpturi otvaraju se prostori zakarpatskih i azijskih daljina, ona nam di┼że zavjese nad izgledima sve do Kavkaza i Perzije.

Ovi uznemiruju─çi detalji gotovo suvremene postimpresionisti─Źke tehnike, ova bogata partitura puna lirizma, ovaj kompendij znanje i moralne svijesti, sve nam to dokazuje jedan neobi─Źno visok umjetni─Źki potencijal, koji djeluje sugestivno. Ako je istina, da je izme─Ĺu doga─Ĺaja i do┼żivljaja u umjetni─Źkostvarala─Źkom smislu ogroman raspon, pun najfantasti─Źnijih mogu─çnosti, onda ovi umjetnici svakako nijesu bili kopisti artisti─Źkih kodeksa svoga vremena. Mo┼żda ti spomenici zaista i nijesu otkri─ça nego samo imitacije danas nama nepoznatih izvora, ali ako je tako, to ne zna─Źi, da se time smanjuje artisti─Źka vrijednost ove skulpture, koja nam u samo─çi bosanskih ┼íuma govori o tome, da je s ovom srednjovjekovnom na┼íom civilizacijom propalo mnogo vi┼íe nego ┼íto nam je do danas bilo poznato.

ÔÇŁSrednjovjekovna umjetnost naroda JugoslavijeÔÇŁ- Eseji V, Zora, Zagreb, 1966.