Elizabeta od Bosne (u engleskoj literaturi Elisabeth of Bosnia, u poljskoj Elizabeta Bosniazka) je bila kraljica vladar Mađarske i Poljske, najveceg kraljevstva Evrope.Ova bosanska princeza rođen je u 1339. kao kći bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete od Piast, iz dinastije koja je vladala Poljskom. Njen prvi rodjak je bio Tvrtko I, buduci kralj Bosne. Kao mlada bosanska princeza boravila je takodje na ugarskom dvoru. Zaprosio ju je ugarski kralj Ludovik I. Takodje ju je zaprosio sin srpskog cara Dušana koji je trazio za miraz podrucje oko Hercegovine, ali je bosanski ban odbio tu ponudu. Tako se Elizabeta Kotromanić udala za ugarskog kralja, ali ona ni po čemu nije bila nize loze od ugarskog kralja, jer su i on i ona podjednako poticali iz velikih familija Piast, Mecklenburga i Pomeranije.
Elizabeta Bosanska je u početku braka s kraljem Mađarske bila potpuno nemoćna. Pošto je ona došla iz zemlje (Bosna) u kojoj su visokorangirane žene bitno uticale na politiku, naša Elizabeta Kotromanic je morala proći dug period nezadovoljstva dok joj svekrva nije bila poslana da vlada Poljskom. Kad je Elizabetin suprug kralj Ludovik I umro, ona postaje kraljica vladar velikog kraljevstva, uključujući područje Hrvatska i Dalmacije koje su bile dio Ugarske monarhije. Moderni historičari je opisaju kao tešku ženu, dok su je njeni savremenici smatrali učinkovitom, ali i nemilosrdnim političarom koja je koristila političke spletke kako bi zaštitila interese svojih kćerki-nasljednica kraljevstava, Marije i Jadvige. Poznato je da je napisala knjigu za obrazovanje svojih kćerki. Primjerak knjige je bio poslan u Francusku u 1374. godini, međutim, sve kopije su izgubljene.
Elizabeta od Bosne, smrcu njenog supruga ugarskog kralja, postaje de-facto Vladar Kraljevstvom Ugarske-Poljske pod kojima je bila i Hrvatska. Kcerka i prijestolonasljednica Maria je bila zarucena (obecana) sa Sigismund od Luksemburga.
Istodobno Karlo Durazzo, kralj Napulja i guverner Dalmacije, zaprijetio je da će napasti i Ugarsku.
Njih obadvojica su predstavljali prijetnju Elizabeti i njenoj moći i tako, u 1384, nasa Elizabeta počinje pregovore sa francuskim kraljem radi ženidbe njene kćerke Marie sa francuskim prijestolonasljednikom Louis (Lujom). S time je htjela ukinuti Marijin zaruku sa Sigismundom i sklapa tkz. “proxy-brak” (brak gdje mladenci nisu fizicki prisutni, vec se brak sklapa preko ugovora). Četiri mjeseca nakon što je ovaj proxy brak sklopljen, Sigismund Luksemburski napada Ugarsku i dao se vjencati sa Marijom, bez obzira na protivljenje Elizabete. Onda Elizabeta na sve nacine pokusava da se osveti za brak te i tom nadbiskupu koji ih je vjencao nastoji oduzeti ovlastenja, naime, tada je postojao raskol u Katolickoj Crkvi, jedni vladari su priznavali papu Clementa VII, dok su drugi papu Urbana VI.
U isto vrijeme Charles Durazzo upada u Mađarsku 1385 i oduzima krunu, te su Elizabeta i Maria bile prisiljene da prisustvuju njegovoj krunidbi, pak kratkotrajnoj kao sto cemo sad vidjeti: Elizabeta je pokazivala lažne prijateljske osjećaje za Karla Durazzo, dok se njegova svita nije vratila nazad u Napulj. Nakon što su se njegove pristaše vratili u svoje domove, on ostao je bespomoćan. Elizabeta je djelovala brzo i pozvala ga u posjet u jednoj od svojih palača, gdje Karlo Durazzo biva izboden u njezinoj nazočnosti. Napad se dogodio 39 dana nakon njegove krunidbe. Tako je Elizabeta uspjela vratiti krunu svojoj kcerki Mariji.
Poljski plemići nisu htjeli da priznaju Elizabetinu kćerku i prijestolonasljednicu krune Mariu i njenog zaručnika Sigismunda Luksemburškog za vladare Poljske. Htjeli su kraj unije s Ugarskom.
Tada joj naša kraljica Elizabeta predložila svoju najmlađu kćerku Jadvigu za vladara u Poljskoj. Ali Elizabeta istovremeno odužava Jadvigin dolazak u Poljsku, nadajući se da će Sigismund Luksemburški otići iz Mađarske ako bude izabran za kralja Poljske.
Elizabeta konačno dopušta Jadvigi da ode u Poljsku nakon 2 godine pregovora, gdje je okrunjuju Kraljem (ne kraljicom). Elizabeta je također zatražila da zakonom usvoji Jadviginog muza Jogaila od Litve, u slucaju ako joj kćerka umre, da onda on moze postati kralj Poljske. (a ne neko drugi)
U 1386, Elizabeta putuje u Hrvatsku sa svojom kćerkom Mariom. Na putu bivaju napadnute iz zasjede od hrvatskih pobunjenika.(Hrvatska je bila dio Ugarskog kraljevstva). Njihova pratnja se borila sa napadačima, ali su svi ubijeni, a Elizabeta i njena kćer bivaju zatocene u tvrđavi u Novigradu u južnoj Hrvatskoj. Elizabeta uspjeva prokrijumčariti plan za oslobadjanje Mlečanima, ali biva zadavljena po nalogu hrvatskog plemića Ivana od Paližna.
Trupe Marijinog supruga Sigismunda izbavljaju Mariu iz zarobljeništva ubrzo nakon što joj je majka Elizabeta ubijena.
Oslobadjanje se desilo iz pomoc bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanica (Elizabetinog stricevica s kim je odrasla), za sto je Tvrtko dobio pocasno zvanje gradjanina Venecije.
Elisabeta Kotromanic je bila u isto vrijeme samohrana majka i žena-vladar koja je efikasno vladala jednim od najvećih evropskih kraljevstva tog vremena. Iako je Elizabeta ubijena nakon što je zarobljena od strane pobunjenika, ona je uspjela odbraniti prava njezinih kćerki na Krunu. Nakon Elisabetine smrti nijedna žena nije vladala ugarskim kraljevstvom do Marije Terezija od Austrije (1740-1780), sto je je 400 godina kasnije.
-Elisabeta od Bosne je bila kraljica Ugarske pune 34 godine!
Kao što smo već vidjeli, princeza Maria, kao najstarije dijete kraljice Elizabete Kotromanić i ugarskog kralj Ludoviga I, bila je nasljednik ugarske Krune. U 1385. se udala za Sigismunda Luksemburškog čime on dobiva pristup ugarskoj kruni.
Ali, u stvari, Elizabeta je jos uvijek bila kraljica Ugarske i moćno je vladala kraljevstvom. Sigismund i njegov brat kralj Bohemije su bili protiv Elizabete. Ona, s druge strane, nije bila oduševljena da Sigismund vlada zajedno sa njenom kćerkom i nasljednicom Mariom. Kao što smo već ranije pisali, Elizabeta i Maria su bili zarobljene 1386. od strane hrvatskih plemića, ali vjerojatno po nalogu Marijinog promicljivog i opakog sedamnaest-godišnjeg supruga Sigismunda. Elizabeta je ubijena u zarobljeništvu. Ne može se iskljuciti da je se Sigismund htio rijesiti, kako bi zavladao kraljevstvom.
Tako, od 1387, Maria i Sigismund su službeno bili zajednički vladari Ugarske, ali u stvari je Sigismund vladao sam. Maria mu nikad nije oprostila za smrt njene majke Elizabete Bosanske i potom su živjeli odvojenim životima i imali odvojena kućanstva.
Kraljica Maria je umrla 17. maja 1395, pod sumnjivim okolnostima. U 1405, nešto tajno, Sigismund je ozenio Barbaru Celjsku, Marijinu rođakinju po bosanskoj strani: (Naime, Barbarina baka Katarina Kotromanić je bila sestra (po nekima prva rodica) naše Elizabete Kotromanić.) U 1410, Sigismund je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Jadwiga (Hedwiga) – Najmlađa kći Elizabete Bosanske te unuka Bosanskog Bana Stjepana II Kotromanića, kao što smo skoro pisali, je bila vladar Poljske od 1384. do svoje smrti 1399. Jadwiga je službeno okrunjena kao ‘Kralj’ a ne ‘kraljica’, što znači da je bila suverena u svom vlastitom pravu! Žena-Kralj je bio relativno rijedak pojam u Evropi u to vrijeme.
Jadwiga je bila jako obrazovana i poliglot: govorila je latinski, bosanski, mađarski, srpski, poljski, njemački i zanimala se za umjetnosti, muziku, nauku i dvorski život.
Udala se za nadvojvoda Jogaila od Litve, kojeg je njena majka regent-kraljica Elizabeta službeno usvojila u slučaju Jadwigine smrti, tako da on može nastaviti vladati.
Jadwiga je aktivno bila angažovana u političkom, diplomatskom i kulturnom životu svog kraljevstva.
– U 1387, ona je vodila dvije uspješne vojne ekspedicije za povrat pokrajine Halych u Crvenoj Rusiji (istocna Galicija), koja je bila zadržavana od Ugarske u dinastičkom sporu. Pošto je Jadwiga bila nasljednica ugarskog kralja Ludovika I, ekspedicija je najvećim dijelom prošla mirno i rezultiralala time da Petar I od Moldavije plaća počast poljskim vladarima od augusta 1387 pa nadalje.
– U 1390. je lično otvorila diplomatske pregovore sa Teutonskim vitezovima.
Jadwiga je sponzorirala pisce i umjetnike i donirala velik dio svog ličnog bogatstva, uključujući i njezin kraljevski emblem, u dobrotvorne svrhe, za razne humanitarne potrebe, uključujući i osnivanje bolnica.
– Poznata je za obnovu Akademije u Krakówu!
Godine 1399. Jadwiga je rodila kćer, Elizabetu Bonifaciu, ali u roku od mjesec dana, i dijete i njezina majka su umrle zbog porođajnih komplikacija. Odmah nakon njezine smrti ju je narod širom Poljske proglasio svetom. Ali Vatikan ju je proglasio blaženom tek u naše vrijeme 1980. Službeno je kanonizirana(proglašena svetom) 1997., što je cijelih 600 godina kasnije! Zašto ne prije; jer ju je narod tako proglasio odmah: zato jer je Službena rimska Crkva uvijek bila patrijarhalna institucija gdje su muškarci vladali i na žene se de facto gledalo kao gradjane drugog reda.
Par citata iz historijskih zapisa Mavra Orbini gdje se spominje bosanska princeza Elizabeta, kasnije ugarsko-poljska kraljica o kojoj smo pisali u ovom ciklusu:
” Stjepan Dusan stupi u Bosnu, toboze da banu bosanskom Stjepanu II Kotromanicu, Humsku zemlju otme, i povede 30.000 konjanika i 30.000 pjesaka – silu strahovitu – te poce Bosnu nemilo harati i plijeniti, neprastajuc nit dvoru banovu, koji se bijase odbio u planine da Dusana doceka. Vlada Dubrovacka i Mletacka htjedose posredovati, ali bez koristi! Dusan je zahtjevao da mu ban dade Humsku zemlju, – i priplemenitu Elizabetu od 13 godina, ili bar nju samu ; a ban nista nije dao – tako mu je silu prezirao!
– Dusan se vrati u Srbiju preko Dubrovnika, u Bosni nista neopravivsi.
– Mati ugarskog kralja Ludovika, cuvsi za izvanrednu mudrost i ljepotu kceri banove, zamoli bana da joj ju u dvor dade a da ce ju ona kao vlastitu kcer drzati; to ban odbije; sto ona videci dodje u Usoru, i poruci po bana, te ga najiskrenije za istu milost zamoli, obecajuci i kuneci mu se da ce ju ona najsjajnije udati, kao sto to dolikuje tako izvanrednom stvoru “promettendo, e guirando di maritaria nobilissimamente, come giá conveniva un par suo.” – Poslije duzeg oklijevanja, ban joj zelju ispuni, i ona krasnu Elizabetu odvede.
– Tri godine poslije, umre zena Ludovika, i on vjenca lijepu Elizabetu.
-Tad poruci da mu ban punac dodje na veselje, i taj se zaputi, ali na putu umre (sto je bilo za Bosnu velika sreca, jer da bude umro u Ugarskoj, ostala bih Bosna u tisucu zamrsajah!)
Naslijedi ga ban Tvrtko, te i ovoga Ludovik pozove, da se sa stricevkom razveseli. Tvrtko s odlicnom pratnjom dodje…”
Kada kažete da ste iz Bosne i Hercegovine u Krakow-u će vas dočekati kao rodbinu.
Komentariši