bosna u osmanskom carstvu

Bosna u Osmanskom Carstvu

Boơnjaci u Habzburơko – Osmanskom ratu 1593. do 1606.

Poraz kod Siska doơao je na stotu obljetnicu pobjede na Krbavskom polju. Zato je teơko pao i Carigradu a naročito u Bosni, gdje se to nije moglo lahko preboljeti. Tako je doơlo do novog rata protiv Habzburgovaca u kom su aktivno učestvovali Boơnjaci, od zapadnih granica Bosne do krajnjeg sjevera Ugarske.

Kao povod za objavu rata uzeta je činjenica da bečki dvor nije niơta poduzeo protiv piratskih akcija senjskih uskoka. Oni su pod komandom njemačkog kapetana stalno presretali i pljačkali mletače brodove koji su prevozili osmansku robu.

Rat je trajao 13 godina, a za to vrijeme na osmanskom prijestolju su se smijenila trojica sultana: Murat III, Mehmed III i Ahmed I. Rat je vođen sa promjenljivom ratnom srećom. Neki gradovi su viĆĄe puta prelazili iz jednih u druge ruke. Osmanski strateĆĄki interes u ovom ratu bilo je osvajanje Egera na sjeveroistoku Ugarske i KanjiĆŸe na jugozapadu. Poslije desetodnevne opsade 13. oktobra 1596. godine Eger je prisiljen na predju. Osmansku vojsku u ovoj bici je predvodio veliki vezir Ibrahim- paĆĄa, rodom iz Novog Ć ehera kod Maglaja. Opsada KanjiĆŸe bila je teĆŸa i mučnija, zbog močvarnog poloĆŸaja grada. U ljeto 1600. godine, nakon opsade od 44 dana, osvojena je i KanjiĆŸa. Tokom ovog rata BoĆĄnjaci su se pokazali kao najpostojaniji borci. Oni su velikoj mjeri zasluĆŸni za ova dva najveća uspjeha u ovom ratu.

Posljednja faza rata obiljeĆŸena je sloĆŸenim pregovorima za zaključivanje mira. Poslije duĆŸe diplomatske aktivnosti, između austrijskog cara i sultana zaključen je mir 11. novembra 1606. u Ćœitavi. Ugarska je najvećim dijelom ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je Erdelj ostao u poluzavisnosti od sultana. Sultan i car su u ravnopravnom poloĆŸaju. To je bilo prvi put da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu.

 Osmansko carstvo je do novih teritorija u Ugarskoj i Lici doĆĄlo dobrim dijelom zahvaljujući vojnicima BoĆĄnjacima, zato je osmanska drĆŸavna politika svjesno iĆĄla na koloniziranje BoĆĄnjaka na ovim prostorima. U Bosni je vrĆĄen pritisak na posjednike timara da se nastanjuju u novoosvojenim krajevima. Zato je razumljivo da su BoĆĄnjaci dali veliki broj visokih vojno-upravnih i sudskih činovnika u ugarskim i slavonsko-hrvatskim zemljama. Računa se da je tokom 150 godina osmanske vladavine samo na poloĆŸaju budimskog beglerbega bilo viĆĄe od dvadeset BoĆĄnjaka.

Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i najĆĄire boĆĄnjačke slojeve. BoĆĄnjačka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko KanjiĆŸe, Szigeta, Pečuha, Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susreću i u Potisju i Banatu. Evlija Čelebi je zabiljeĆŸio 1660/61. da se u svim gradovima osmanske Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim, Pečuh, Stolni Biograd, Sziget, KanjiĆŸa, Ć ikloĆĄ i drugi gradovi „obične boĆĄnjačke varoĆĄi“  BoĆĄnjačkom kolonizacijom i prihvatanjem islama od strane starosjedilaca formirala se za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru između Drave, Dunava, Save i Ilove, nova demografska grupa koju su činili BoĆĄnjaci. Pri kraju osmanske vladavine na tom prostoru je ĆŸivjelo 115 000 muslimana, preteĆŸno BoĆĄnjaka, 72 000 katolika, najvećim dijelom Hrvata, 33 000 Srba i 2 000 Mađara. BoĆĄnjaci i drugi muslimani činili su neĆĄto viĆĄe od polovine stanovniĆĄtva na tom prostoru.