
Bosna u Osmanskom Carstvu
BoĆĄnjaci u HabzburĆĄko â Osmanskom ratu 1593. do 1606.
Poraz kod Siska doĆĄao je na stotu obljetnicu pobjede na Krbavskom polju. Zato je teĆĄko pao i Carigradu a naroÄito u Bosni, gdje se to nije moglo lahko preboljeti. Tako je doĆĄlo do novog rata protiv Habzburgovaca u kom su aktivno uÄestvovali BoĆĄnjaci, od zapadnih granica Bosne do krajnjeg sjevera Ugarske.
Kao povod za objavu rata uzeta je Äinjenica da beÄki dvor nije niĆĄta poduzeo protiv piratskih akcija senjskih uskoka. Oni su pod komandom njemaÄkog kapetana stalno presretali i pljaÄkali mletaÄe brodove koji su prevozili osmansku robu.
Rat je trajao 13 godina, a za to vrijeme na osmanskom prijestolju su se smijenila trojica sultana: Murat III, Mehmed III i Ahmed I. Rat je voÄen sa promjenljivom ratnom sreÄom. Neki gradovi su viĆĄe puta prelazili iz jednih u druge ruke. Osmanski strateĆĄki interes u ovom ratu bilo je osvajanje Egera na sjeveroistoku Ugarske i KanjiĆŸe na jugozapadu. Poslije desetodnevne opsade 13. oktobra 1596. godine Eger je prisiljen na predju. Osmansku vojsku u ovoj bici je predvodio veliki vezir Ibrahim- paĆĄa, rodom iz Novog Ć ehera kod Maglaja. Opsada KanjiĆŸe bila je teĆŸa i muÄnija, zbog moÄvarnog poloĆŸaja grada. U ljeto 1600. godine, nakon opsade od 44 dana, osvojena je i KanjiĆŸa. Tokom ovog rata BoĆĄnjaci su se pokazali kao najpostojaniji borci. Oni su velikoj mjeri zasluĆŸni za ova dva najveÄa uspjeha u ovom ratu.
Posljednja faza rata obiljeĆŸena je sloĆŸenim pregovorima za zakljuÄivanje mira. Poslije duĆŸe diplomatske aktivnosti, izmeÄu austrijskog cara i sultana zakljuÄen je mir 11. novembra 1606. u Ćœitavi. Ugarska je najveÄim dijelom ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je Erdelj ostao u poluzavisnosti od sultana. Sultan i car su u ravnopravnom poloĆŸaju. To je bilo prvi put da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu.
Osmansko carstvo je do novih teritorija u Ugarskoj i Lici doĆĄlo dobrim dijelom zahvaljujuÄi vojnicima BoĆĄnjacima, zato je osmanska drĆŸavna politika svjesno iĆĄla na koloniziranje BoĆĄnjaka na ovim prostorima. U Bosni je vrĆĄen pritisak na posjednike timara da se nastanjuju u novoosvojenim krajevima. Zato je razumljivo da su BoĆĄnjaci dali veliki broj visokih vojno-upravnih i sudskih Äinovnika u ugarskim i slavonsko-hrvatskim zemljama. RaÄuna se da je tokom 150 godina osmanske vladavine samo na poloĆŸaju budimskog beglerbega bilo viĆĄe od dvadeset BoĆĄnjaka.
Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i najĆĄire boĆĄnjaÄke slojeve. BoĆĄnjaÄka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko KanjiĆŸe, Szigeta, PeÄuha, Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susreÄu i u Potisju i Banatu. Evlija Äelebi je zabiljeĆŸio 1660/61. da se u svim gradovima osmanske Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim, PeÄuh, Stolni Biograd, Sziget, KanjiĆŸa, Ć ikloĆĄ i drugi gradovi âobiÄne boĆĄnjaÄke varoĆĄiâ BoĆĄnjaÄkom kolonizacijom i prihvatanjem islama od strane starosjedilaca formirala se za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru izmeÄu Drave, Dunava, Save i Ilove, nova demografska grupa koju su Äinili BoĆĄnjaci. Pri kraju osmanske vladavine na tom prostoru je ĆŸivjelo 115 000 muslimana, preteĆŸno BoĆĄnjaka, 72 000 katolika, najveÄim dijelom Hrvata, 33 000 Srba i 2 000 MaÄara. BoĆĄnjaci i drugi muslimani Äinili su neĆĄto viĆĄe od polovine stanovniĆĄtva na tom prostoru.