Dječak Židov opisuje svoje školovanje u Solunu 1904. – Le Petit Lycee Francais (Mali francuski licej)

Leon Sciaky, autor ovog odlomka, roden je u Solunu 1893. godine. Njegova obitelj potječe od Zidova protjeranih iz Španjolske 1492., iz Italije 1493. i iz Portugala 1497. godine.

Leon je 1915. godine emigrirao u New York, a njegova obitelj ubrzo za njim (otac Salomon, majka Paloma, sestre Elda i Laure i brat Maurice).

Namjeravali su se vratiti kad se situacija u Turskoj smiri, ali do toga nikada nije došlo. Leon je studirao strojarstvo na Institutu Prat u Brooklynu. Godine 1922. oženio se Frances Hillmann iz Litve. Umro je u Mexico Cityju 1958. Prvi put je svoja sjećanja o djetinjstvu u Solunu objavio 1946. godine.

“Le Petit Lycee Francais (Mali francuski licej) otvorio je svoja vrata 1904. godine. Bio je smješten na nižem katu skromne male kuće u Kampaniji na istočnom rubu grada. Djeca u dvama početnim razredima predstavljala su presjek heterogenoga stanovništva Soluna.

Nižu skupinu u koju sam ja bio smješten, činili su tri mala Francuza, jedan Grk, četiri španjolska Zidova, jedan Srbin, jedan Mamin, jedan Armenac, jedan Turčin i jedan Crnogorac, koji je došao s Cetinja upravo da bi nam se pridružio.

lako smo svi tečno govorili francuski, došli smo iz državnih škola ili od privatnih učitelja i nitko od nas nije imao neki bliži kontakt s djecom druge nacionalnosti.

A ovdje smo, prvi put, sjedeći jedan pokraj drugoga u novim klupama, gledajući u ploču na tronošcu, zajedno slušali M. Thierryja, direktora crvenog lica, plavih očiju i žutih brkova, kako nam govori o nastavnom programu.

Njegovo iskreno zanimanje za običaje u našim zemljama oslobodilo je i one najstidljivije i najpovučenije među nama. Ubrzo se Mehmed, turski dječak, sam javio da nam objasni obred Kurban bajrama, blagdan koji slijedi poslije Ramazana. Jovanović, rodak crnogorskoga kralja Nikole, slobodno je pričao o svojem narodu i svojim planinama. Od

Papopoulosa smo saznali da su mnogi grčki običaji isti kao srpski kad nam je Ivan, konzulov sin, ispričao kako se u Srbiji slavi Uskrs. Otvoreno i slobodno razgovarajući i igrajući se skupa, sklapajući prijateljstva i odlazeći jedni drugima u kuće, stječući medusobno povjerenje, bolje smo upoznali jedni druge i saznali mnogo toga što bi, izvana gledano, izgledalo čudno i besmisleno.” (Sciaky)