Avari osvojiše 582.godine Sirmium, a od tog doba bila je Dalmacija prema sjeveru bez zaštite.
God.598. bila se bitka putem iz Srijema u Solun, dakle negdje U DANAŠNJOJ BOSNI, a Slavene nalazimo u to doba već POSVUDA na Balkanskom poluostrvu.
Godine 600. prijete oni gradu Saloni, kojeg osvojiše 609. ili 610. te ga strašno razoriše, a stanovništvo koje je uteklo pokolju, nađe sklonište ponajprije na otocima, a kada su se nakon odlaska SLAVENSKE vojske vratili u sovj razoreni grad, osvjedočiše se, da su nejaki, iznova sagraditi i utvrditi tako veliki grad – samo amfiteatar je još bio čitav – pa se povukoše u palaču Dioklecijanovu, koja je ostala neporušena jedan sat na jug od Salone. Tako je započeo grad Spljet (Split).
Sa Salonom padoše i ostali primorski gradovi a žitelji se zabježaše po otocima i drugim tvrdim mjestima, kao primjerice u novi Dubrovnik.
Slaveni osvojiše rimska naselja u ravnicama i na brdima te se naseliše po svoj Dalmaciji, veli car Konstantin Porfirogenit.
Kako je Jireček kritički ustanovio, dosegla je slavenska bujica godine 626. svoj vrhunac, kada su Avari sa Slavenima posjedali Carigrad koji se odbranio kao i primorski gradovi i otoci koji su sljedećih stoljeća sve do Istre ostali u bizantijskoj vlasti, dok je sva unutrašnjost dalmatinske provincije potpala u slavenske ruke, a slavenski su knezovi stolovali u mjestima nedaleko od obale, u
Klisu blizu Salone, Biogradu, Ninu kod Zadra itd. Car je doduše time, što je dijelio naslove pa i plaće, stekao neku vrhovnost te je nastupilo neko stanje mira, ali to nije ni malo mijenjalo činjenice, da je nekoć rimska provincija Dalmacija postala slavenskom zemljom.
Komentariši