Categories
Bosna u Osmanskom Carstvu

Buna Husein kapetana Gradaščevića u studiji turskog historičara Ahmeta Ceveta – “slogu ustanka narušio je Miloš Obrenović”

Još 1965. godine dr. Ahmet Cevet Erin u Istanbulu objavljuje studiju pod naslovom “Mahmud II Zamaninda Bosna – Hersek”, u kojoj se prvi puta u turskim historijskim naučnim studijima šire obrađuje pokret Husein kapetana Gradaščevića. Izneseni podaci daju drugu dimenziju i specifičnost pokretu od onih koji se danas plasiraju. Prema autoru pokret je vođen za samostalnost tadašnje Bosne, mada je kao cijenu te slobode Husein kapetan bio spreman plaćati 4 000 akči godišnje. Neuspjeh pokreta vidi u višekonfesionalnom sastavu tadašnje Bosne, jer je jednu četvrtinu bosanske vojske činilo kršćansko stanovništvo.

Kada je 1822. godine od sultana stigao ferman kojim se ukidaju sve kapetanije u Bosanskom ejaletu, od 48 bosanskih gradova samo je njih 15 poslalo “tabbutsentleri” odnosno izjavu pokornosti sultanu. Ostale su postupile po naređenju janjičarskih aga u Sarajevu koje su već uveliko negodovale. Porta je radila sve da spriječi bunu u Bosanskom ejaletu te šalje naloge da u Bosnu što prije stignu sultanovi izaslanici Ahmed efendija i Arif efendija. Prema uputstvu Ahmedu je naređeno da narodu prenese kako je izdata fetva halife tj. sultana o ukidanju janjičarskog reda i da se ne smije dolaziti u sukob sa šerijatskim načelima.

Da bi se vidjelo od kolike je važnosti fetva u naređenju je između ostalog stajalo: “(…) onima koji budu protiv reformi džuma i bajram – namaz neće biti sahib”. Međutim, kada su Ahmed i Arif stigli do Beograda buna janjičara u Bosni je već buknula. Komentarišući stanje u Bosni sultan Mahmud II je u fermanu zapisao: “Znalo se da se ovi dok ne vide čvrsto od ovog pitanja neće vratiti, neka svemogući Bog ovo zamršeno pitanje sa svijetlom šerijatskom sabljom očisti. Amin!” Nove nedaće po Bosnu nastupile su 1829. godine kada je po odredbama Jedrenskog ugovora odlučeno da se uprava nad Smederevskim sandžakom (prostor današnje uže Srbije) povjeri Milošu Obrenoviću, koga u Bosni niko nije volio. Naročito se protestovalo zbog vezivanja šest bosanskih nahija za Srbiju. Kako navodi dr. Ahmet Cevet, “… u jednom svom izvještaju koji Ali Namik – paša šalje na portu kaže se da će davanjem pomenutih nahija Srbiji neke bosanske provincije biti osuđene na glad, te iz ovog razloga da se u Bosni prema državi pobunila jedna silna mržnja. Oni koji su znali da se država nalazi u teškoj situaciji, koristeći ovu priliku, počeše potpirivati bune i nemire te nagovarati narod protiv države. Davanjem nahija Srbiji, u Bosni je izazvana velika žalost”.

Na prijedlog Abdurahman paše, Ali beg Fidahić biva postavljen za zvorničkog kapetana i prihvata sultanove reforme. Na ovo se pobuniše neki kapetani a među njima i njegov brat Mehmed beg “zbog izaje bosanske stvari”, kome se priključi i Husein beg Gradaščević. Ali beg se preda Husein kapetanu uz riječ da se više neće buniti i raditi protiv Bosne, a Husein kapetan pomiri braću. Time se u ljeto 1830. godine širom Bosanskog ejaleta pročulo za Husein kapetana. Pošto je sredio nesuglasice poče oko sebe okupljati kapetane, koje u decembru 1830. godine organizovao u društvo sa sjedištem u Tuzli. Jedan od osnovnih ciljeva udruženja je bio da se Bosna preda Bošnjacima na upravu. Kako ističe dr. Ahmet Cevat društvo je nastojalo da se poveže sa Albancima što je tajnim putem i učinjeno pozivom Mustafa paše iz Albanije.

U pismu, kojeg je potpisalo pet ličnosti uključujući i Husein kapetana stoji: “Bosna je sa sve četiri strane opasana sa neprijateljima te pošto su svi kršćani pripadnici jednog naroda da im nije ispravno vjerovati. Iz ovog razloga se suprotstaviti neprijatelju, za muslimane je jedna sveta dužnost, a naročito kad srpski narod tajno među muslimane ubacuje svađe, varajući ih te da nije daleko mogućnost kad će na Bosnu napasti (…) U ovom napetom vremenu nije ispravno da muslimani stoje prazni.” Komentarišući nova previranja u Bosni sultan Mahmud II u svojoj naredbi zapisa: “Od Bošnjaka i poslije ovog dobro i korist se ne može očekivati… Kada vrijeme i doba dođe, Bosna će se osloboditi od buntovnika i vjerujem da će narod da dođe u red”.

U februaru 1831. godine u Tuzli je održan sastanak koji je trajao punih 15 dana i kojem je prisustvovalo svih 39 kapetana. Na sastanku je Husein kapetan odabran za vođu. U jednom pismu potpisanom kao “Bošnjak Ibrahim beg” o sastanku se kaže: “(…) Bošnjaci se spremaju na ustanak a uništit će i bosanskog valiju”. Posebno se naglašava da će se ujediniti sa Albanijom i preći u napad i na Rumeliju (ostali dijelovi Osmanskog carstva na Balkanu). Akteri ove rezolucije su, kako navodi dr. Ahmet Cevet, zvornički kapetan Mahmud paša, tuzlanski Mehmed kapetan, gradačački Husein kapetan, sarajevski muteselim Emin beg i srebrenički Memiš aga. Iako su na sastanku prisustvovali svi kapetani sloga nije postojala.

Navodeći da je Husein kapetan “mlad i neiskusan” nisu ga podržali Ali paša Rizvanbegović, ljubuški muteselim Hasan beg i stolački kapetan Ismail aga Čengić. Ahmet Cevet navodi da je egipatski beglerbeg Mehmed Ali paša Bošnjake nagovarao da se dignu protiv države i da im je slao novčanu pomoć. Poslije Kurban bajrama 22/23. maja 1831. godine bosanski kapetani su iz Tuzle stigli u Travnik. U izvještaju vidinskog muhafiza Ibrahim paše od 20. maja 1831. godine stoji da su se Bošnjaci ujedinili sa skadarskim Mustafa pašom, te sedmi dan po Bajramu 28/29. maja 1831. godine sastaše se u Tuzli sa namjerom da krenu na sjedište ejaleta u Travnik, a kada stignu u Travnik namjeravaju beglerbegu skinuti fes sa glave i navući kavuk (janjičarsku kapu), i organizovati janjičarsku glazbu i s njom na čelu doći u Novi Pazar, razdvajajući se na dva pravca – jedan prema Albaniji, a drugi preko Kruševca na Jedrene.

Husein kapetan poslije kratkog vremena stiže u Travnik i stavi travničku tvrđavu pod topovsku vatru, što namjesnika Namik pašu prisili na predaju. Oslanjajući se na arhivsku dokumentaciju dr. Ahmet Cevet navodi uslove koje je postavio bosanskom beglerbegu: “U Bosni će se ukinuti vilajet; od Bosanaca će se izabrati ličnost koja će upravljati pokrajinom; ferman o ukidanju janjičarskog odžaka će se poništiti; porta se neće nikako miješati u upravu Bosnom; ukoliko porta usvoji ove uslove bosanska pokrajina će porti godišnje plaćati kao porez 4 000 kesa akči”. Iz ovog se vidi da je Bosna namjeravala biti jedinstvena zemlja, odnosno nezavisna od odluka osmanske porte.

Srpski knez Miloš Obrenović, iako i sam veliki protivnik Osmanskog carstva i nosilac borbe za nezavisnost Srbije, pristupi dvoličnoj politici nagovarajući bosanske begove da se prođu bune i pokore osmanskoj porti. Prema Ahmetu Cevetu stvarni naum ovakvih Miloševih poduhvata je bio motiv da sazna stvarno mišljenje Bošnjaka o buni, te na taj način dođe do podataka o njihovoj vojnoj snazi. Zahvaljujući tome Miloš je saznao da Husein kapetanova vojska broji 70 000 ljudi, od čega samo 2 000 konjanika. Istovremeno je u cilju narušavanja ustanka ponudio Husein kapetanovom bratu, Osman paši upravu nad Zvorničkim sandžakom u cilju da ga ovaj podrži u preuzimanju bosanskih nahija uz Drinu. Kako Osman paša nije bio u dobrom odnosu sa bratom Miloš ga je lahko pridobio na svoju stranu, ali pošto se zvornička tvrđava nalazila u rukama Husein kapetanovog saveznika Mahmut kapetana, Osman paši nije dozvoljen ulazak u tvrđavu.

Autor na osnovu analize sve arhivske građe koja mu je bila dostupna zaključuje sljedeće: “Glavni mutivoda svih odnosa i nesloga u Bosni u vrijeme Husein kapetanovog ustanka bio Miloš Obrenović. Miloš je tražio od Porte da sa svojim trupama pomogne u gušenju ustanka u Bosni. Međutim, Husein kapetan je bio obavješten o akcijama Miloša te mu u odgovoru na jednu poruku piše: ‘Mi ćemo uvijek ratovati i boriti se da uništimo neprijatelje vjere i države, jer smo na ovaj prolazni svijet došli da bismo prolili svoju krv’. A u jednom svom pismu Milošu, Husein kapetan kaže: ‘Ja ne mogu da slušam nesloge sultana koji tvoje posredovanje prima, na svakom mjestu i u svako doba spreman sam s tobom se sudariti”.

Porta nije odobrila ovakve Miloševe zahtjeve, a Husein kapetan je sa vojskom od 15 000 ljudi u okolici Prištine 24. jula 1831. godine teško porazio osmansku vojsku, poslije čega, ponesen slavom, poče Bosnu uređivat po sopstvenoj volji te se proglasi za bosanskog beglerbega. Veliki vezir je još jednom pozvao Husein kapetana da se pokori što je ovaj ponovo odbio. Ovim činom Husein kapetan je i službeno vladao Bosnom. Autor navodi da je stanovništvo apsolutno bilo na strani Husein kapetana čemu svjedoče brojni zahtjevi iz bosanskih gradova i kasaba poslani na Portu da se Husein kapetan prizna za vođu.

Pisma su stizala iz Zvornika, Bijelog Polja, Sarajeva, Konjica, Novog Pazara, Kolašina, Pljevlja, Višegrada, Sjenice, Mitrovice, Stare Gradiške, Srebrenice, Jajca, Konjica, Jezera, Gradačca, Gračanice, Novosela, Bosanske Krupe i iz većih utvrda i gradova. “Ovo je prvi puta u historiji Bosne da je jedan kapetan uzimao položaj valije, mjesto vezirskog čina, i to jedne velike pokrajine. Ako se uzmu u obzir molbe i predstavke te želje, izražene u predstavkama poslanim Porti po pitanju Husein-kapetanovoj strani, treba doći do zaključka da je u Bosni narod bio na strani Zmaja od Bosne. Koliko god među spisima koji su došli na Portu se nalazi dokumenata da je bio buntovnik, ovi dokumenti više govore o tome da je osnovao tajno društvo te bio prvak u bunama i revoluciji”, zaključuje dr. Ahmet Cevet u svojoj studiji.

Slomom ustanka Husein kapetan bježi u Austriju gdje dobija azil u Osijeku, a zatim ga austrijske vlasti izručuju Osmanskom carstvu, gdje ga zatvaraju u Trapezunt gdje je umro i pokopan na groblju Ejjub 17. avgusta 1834. godine. Dr. Ahmet Cevet je u Državnom arhivu Turske pronašao originalno pismo molbe Husein kapetana sultanu Mahmudu II u kojem ga moli da se vrati u rodni kraj i da mu se vrati imovina: “Blagoslovni, darežljivi, milostivi, sejhulislame, plemeniti, zaštitniče, vaše gospodstvo moj sultane, blagi nosioče sreće, da si vječito živ i zdrav.

Molba roblja je da se prije učinjena naša greška oprosti kao i po želji sultana da se i za našu imovinu i nekretnine blagoizvoli dobročinstvo i oprost, Vašem carskom veličanstvu bivši odan rado sam dok ovog časa oduzimanjem naše imovine i nekretnina, do kojih ne mogu da dođem, uzrok su ovog mog lošeg stanja u Istanbulu, mnogi dugovi, zarobljeništvo i izdržavanje moje obitelji koja se nalazi u okolini Beograda u bijednom stanju, zbunjena i u neizvjesnosti. Moja poniznost je izmijenjena i upropaštena te pošto je potrebna Visoke sultanske milosti, najprije svevišnjem Allahu a zatim prema časnom sultanu, tako sam pao, da se stidim. Ponižavajući se, nada se darežljivoj sultanovoj milosti. Sklanjam se milosti i dobroti milostivog sultana, te za ljubav časnog poslanika i milostiva blagodati Allahove, naš gospodaru, za uzaludne carske fermane da se smiluješ, ovom mom lošem stanju, te imovinu i nekretnine moje ropske odanosti, kao i odanog mi roblja, imovinu čineći nanovo dobro i poklon, blagoizvolite narediti povratiti nam za izdržavanje djece podanika u službi sultana, za što sam do sada bio onemogućen, da nam se od oca ostala čast povrati. Isto tako da nam se odobri odlazak naše djece iz Beograda u rodni kraj i za njihov boravak da se izvoli narediti da se izda državna dozvola u pozivu na dobro u sjeni carskoj i carskog prestolja. Molim da me se u Vašoj carskog dostojnosti i milosti smatra nevinim.”

Categories
Književnost

Boba Đuderija: Evo, ovo vam je Bosna

Svakom se turističkom vodiču bar jedan put u karijeri dogodi da ga pošalju na destinaciju koju ne poznaje. Kad si vodič i imaš malo iskustva, nije problem snać se, improvizacija je majka turizma. Namjestiš pametnu facu, samouvjereno pričaš o stvarima koje prvi put u životu vidiš i preživiš.

Tako ja nedavno završila u Počitelju. Zadnji put sam bila tamo prije 30 godina. Još u autobusu sam im pričala o Bosni općenito, pokušavala objasnit i približit i neobjašnjivo. Ma kako nekome objasnit Bosnu? Kako im reć što je Bosna? Pusti ti stoljeća, brojke i godine, ali kako, kako im prenijet ono najvažnije što o Bosni treba znat?

Što se tiče Počitelja, pročitala ja i obnovila teoretsko znanje o povijesti i svim ostalim čimbenicima bitnim za pričanje, ali nisam sigurna kako točno doć do džamije recimo – jest, vidi se puteljak, ali jel to baš TAJ puteljak ili se može i drugačije, pa onda i ne prepoznajem baš šta je Šišman Ibrahim-pašina medresa a što je Šišman Ibrahim-pašin han, hamam i sve mi se nekako izmiješalo.

Uhvatila me lagana panika, turisti ne smiju vidjet moju nesigurnost, naravno, šta ću sad jadnatisam. Izašla ja s grupom iz autobusa, u zraku 40 stupnjeva a ja se preznojavam i bez stupnjeva. U to na ulazu u Počitelj ugledam dvojicu, prodaju voće. Rasprostrli oni pred sobom svakakva blaga – grožđe, lubenice, smokve, jabuke, ovo, ono, i bogme kupuju turisti, navalili ko da u životu voće nisu vidili.

Gledam, i moja grupa se zaigrala i zastala, pa mi palo na pamet pitat jednog od one dvojice momaka da mi samo diskretno dade neke upute. Malo mi je bilo i muka pitat, ljudi imaju pune ruke posla, a ja vodič koji ne zna kud će sa sobom, samo im uz one brbljave i bučne turiste takav lik fali.

Približim se onom koji mi je bio naruku, kucnem ga malo po ramenu.
Okrene se i kaže “Izvol'te?”

Ja mu, zamuckujući, na brzinu objasnim moju muku sve izvinjavajući se što smetam i tako to. Majko moja, blamaže. Šta ako mi se naruga. Ili prasne u smijeh. Ili odmahne rukom nervozno i pošalje me kvragu. Dok sam tako sve više i sve dublje tonula u tjeskobne pretpostavke i scenarije, momak se odmakne od svoje tezge, uhvati me ispod ruke i sa mnom se udalji od one svjetine.

I tad počne. O mektebi, imaretu, medresi, hamamu, hanu i sahat-kuli. O konjima o ljudima o ratovima i kako do džamije i kako do svega, kako je bilo prije rata a kako je sad, što se srušilo što se obnovilo, priča on ne staje, a ja otvorenih usta pred tom voljom, pred tim jednostavnim prihvaćanjem uloge u koju sam ga gurnula. Nema nervoze, nema ajde kvragu, nema ko si ti i šta sad ‘oćeš.

Potražim pogledom onog drugog a on ne stiže sam, da mu je još pet ruku, taman bi bilo. Vidim, pogledava on prema nama, al’ ne govori ništa, kao da je normalno da mu neki smušeni vodič otme poslovnog partnera usred najveće gužve.

Ovaj moj priča, objašnjava i dalje k'o da nema pametnijeg posla. Osjetim zahvalnost, osjetim navalu emocija i najrađe bi ga zagrlila. Nisam ga zagrlila. Samo sam rekla “Hvala ti”, s onim užasnim osjećajem malenosti toga “Hvala” u odnosu na veličinu i ljepotu onoga što sam primila.

Okrenem se prema mojoj grupi, pokažem rukom nekud tamo i važnim glasom objavim “Evo, ovim puteljkom ćemo do džamije.”

A htjela sam im u stvari pokazati rukom na dobrog stvora pored mene, i važnim glasom reći samo:

– Evo, ovo vam je Bosna.

Categories
Srednjovjekovna Bosna

Vlatko Vuković vojvoda bosanski: Vojskovođa kralja Tvrtka

Vojvoda bosanski Vlatko Vuković, čuveni vojskovođa kralјa Tvrtka, učesnik u Kosovskom Boju i, vjerovatno, očuvan u narodnoj tradiciji pod imenom Vladete vojvode (koji donosi knjeginji Milici crne vesti), nije do sada pobliže prikazan. Mi smo u ovom članku pokupili sve vijesti o njemu do kojih smo mogli doći i radi samog vojvode Vlatka, a i radi njegove značajne porodice, iz koje potiču Sandalј Hranić i Herceg Stjepan.

Prvi put pominje se Vlatko Vuković, i to već kao vojvoda, u kralјevskoj povelјi Tvrtkovoj od 10. aprila 1378. Očevidno je, da je on i prije toga bio čovjek od izvesne vrijednosti, jer se za svjedoke kralјevskih povelјa ne uzima ma koji čovjek s reda. Na žalost, o vojvodinoj mladosti i porijeklu nemamo sada nikakvih sigurnijih vijesti.

Ali od 1378. god. podaci o Vlatku bivaju sve češći i puniji i mi na osnovu njih, možemo dosta dobro pratiti njegov uspon u državnoj karijeri. Kao čovek prema kome se treba imati obzira on je u Dubrovniku u jesen 1378. god. dobio izvjesne dozvole za izvoz soli i ulјa (17. septembra i 29. oktobra) iako su u republici, zbog tadanjeg mletačko-đenoveškog ratovanja, u koje su i Dubrovčani bili uvučeni, nije rado pristajalo na izvoz potreba određenih za ishranu naroda i stoke.

U povelјi od 12. marta 1380., kojom Hrvoje Vukčić dobija od kralјa Tvrtka čin svoga oca, vojvoda Vlatko Vuković »s braćom« stoji na prvom mjestu među »svjedocima i ručnicima kralјevstva mi«, što nesumnjivo znači, da je stao u red prvih lјudi bosanske kralјevine. Među tri svjedoka na Tvrtkovoj povelјi od 2. decembra 1382., kojom je ukinuo trg soli pod Novim nalazi se i Vlatko kao jedan od glavnih lјudi kralјeve okoline. Dubrovčani, koji su znali odnose u susjedstvu, imali su puno pažnje prema vojvodi. 3. avgusta 1381. odlučili su, da pošalјu jednu malu lađu da prime ženu vojvodinu, a 29. novembra 1385. doneseno je rešenje, da mu se pokloni 20 lakata svile bolјe vrste, koja je vrijedila dukat lakat.

Kad je umro mađarski kralј Lajoš Veliki (11. septembra 1382.) kralј Tvrtko je znao, da će u Mađarskoj nastati zapleti oko prijestola, jer kralј nije imao muških nasljednika. Kako je Dubrovnik u to vrijeme bio pod vrhovnom vlašću Mađara, Tvrtko je uputio tamo jedno svoje poslanstvo, da razvide kako idu stvari i kakve su sve vijesti na dnevnom redu. To poslanstvo, vrlo povjerlјivo, sačinjavala su samo dva lica, od kojih jedno biješe vojvoda Vlatko.

Kralј Tvrtko spremao se za svaki slučaj ne želeći da novi događaji prođu bez njegova učešća. U Dubrovniku, među ostalim, on je tražio i jednog vješta čovjeka koji bi postao vrhovni nadzornik njegovih gradova i tvrđava, pošto je tvrđavna tehnika u Dubrovniku bila vrlo lijepo razvijena. Poslanici nisu uspjeli da postignu što više u maloj republici pod Srđem, jer je ona željela da nikako ne dođe u sumnju radi ma kakve nelojalnosti prema Mađarima. To se, u ostalom, vidjelo i 1387., kad je skloplјen savez između Tvrtka i Dubrovnika. Dubrovčani su pristali, da budu s Tvrtkom u svakom slučaju sem u sukobu s mađarskom krunom, prema kojoj oni ostaju u nepokolebivoj vijernosti.

Pri sklapanju toga saveza bio je i opet glavni pregovarač vojvoda Vlatko sa protovestijarom Tripom Bućom. Kad se Tvrtko odlučio da iskoristi mađarske nerede i otpočne aktivnu politiku u Dalmaciji i Hrvatskoj, pomažući protivnike kralјa Zigismunda, on se i opet znatno oslonio na vojvodu Vlatka. Početkom 1388., u drugoj polovini marta, on je uputio u Klis Vlatka i Stanoja Jelačića, da pozovu dalmatinske gradove na predaju, čuvajući im stare povlastice; a ako ne ushtednu onda je trebalo upotrijebiti silu. Na tom putu Trogirani lijepo dočekaše kralјeve izaslanike davši im 50 libara srebra kao poklon. Dalmatinski gradovi, na čelu sa Splјetom, volijahu u taj mah vlast mađarskog, nego bosanskog kralјa i odbiše sve pregovore da se pokore. Posle toga došao je napadaj Tvrtkove vojske na splјetsku okolinu, koji je znatno oštetio i uplašio grad.

Tvrtkovu akciju u Dalmaciji omela je jedna opasna navala Turaka na njegovu državu. Avgusta meseca 1388., nagovoreni od Tvrtkova protivnika Đurđa Stracimirovića, bijehu krenuli Turci s većom vojskom, u kojoj se nalazilo i nekoliko prinčeva, put Raške i Bosne. Kralј hitno pozva vojvodu Vlatka iz Dalmacije i povjeri mu vodstvo svoje vojske. U bici kod Bileće, 27. avgusta, Turci biše potpuno razbijeni i jedva se spasao njihov vođa Šahin sa nešto lјudi. Prirodna je stvar, da je pobjednik bio naročito nagrađen, još te jeseni kralј ga imenova svojim namjesnikom u Dalmaciji, ali i tu više sa zadatkom da dobije tu zemlјu za Bosnu, nego da se odmara na jednom ugodnom položaju.

Vojvoda Vlatko počeo je doista odmah s proljeća 1389. živlјu akciju. Krenuvši vojsku i suzbivši mađarske pomoćne čete, on je pozvao dalmatinske gradove da priznaju vrhovnu vlast kralјa Srbije i Bosne ili da prime njegove udarce. Videći, da je kralј Sigiemund zabavlјen na drugoj strani, a da njegove pomoćne čete, nedovolјno jake, hrđavo prolaze, počeše dalmatinski gradovi da pregovaraju o uslovima predaje.

Kralј Tvrtko, želeći da budućim podanicima pokaže svoje široko shvatanje i pažnju, bio je vrlo obazriv prema njima i ostavio im je čak rok od nekoliko nedelјa, da dođu u vezu sa bivšim gospodarem i da i sebe i njega uvjere, da su morali prići onom, koji je imao više stvarne snage. Ali i opet su tu akciju na zapadu omeli za izvjesno vreme turski napadaji. Krenula je silna vojska sultana Murata protiv kneza Lazara.

Kralј Tvrtko kao saveznik Lazarev i kao čovjek koji je jasno vidio opasnost od turske najezde i shvatio da bi propast Lazareva bila osjetan udarac i za njegovu državu, odlučio se odmah da pošalјe pomoć. Vođa savezne vojske bosanske postade turski pobednik kod Bileće, vojvoda Vlatko. Idući u Bosnu Vlatko je 7. maja 1389. svratio u Dubrovnik i dobio tamo poklon od 100 perpera. U velikoj borbi na Kosovu Polјu stradalo je središte vojske, dok su oba krila, Vuka Brankovića i vojvode Vlatka, mogla da odolijevaju iako s gubicima.

Veoma je zanimlјivo, da je vojvoda Vlatko obavijestio svog kralјa da je pobjeda na njihovoj strani. Povlačenje Turaka sa Kosova činili su se bosanskom vojvodi kao dovolјan kriterij da čitav ishod borbe ne shvati kao.

Za vrijeme Vlatkova bavlјenja na Kosovu i malo posle toga stvari u Dalmaciji pođoše vrlo hrđavo. Mađarska stranka diže glavu i odnese nekoliko pobjeda. Tek krajem avgusta mogla je Tvrtkova vojska preći ponovo u napade. Ne znamo iz izvora, da li je tu vojsku vodio ponovo vojvoda Vlatko, ali nije nevjerovatno. Ona je brzo popravila stanje i omogućila kralјu konačnu pobjedu na toj strani.

I. Ruvarac izrekao je pretpostavku, da se vojvoda Vlatko »može biti nije ni vratio s Kosova«, jer se ni u jednoj listini ne pominje posle god. 1389. Ali već je ranije Ot. Stanojević naveo činjenicu da je dubrovačko Veliko Veće 3. novembra 1389., dakle posle kosovske bitke, većalo o tom, da dade jedan poklon vojvodi. Prema tom, Ruvarčeva pretpostavka otpada. Pored toga ima i drugih podataka o vojvodi. Ali samo nije jasno, gde je Vlatko živeo od povratka s Kosova do svoje smrti. U nekim povelјama pominje se u Usori neki »vojvoda Vlatko«, ali kako uz to ime nema prezimena, a u Bosni su bila dvojica vojvoda Vlatka, Vuković i Tvrtković, to nije sigurno da je usorski Vlatko u stvari Vlatko Vuković.

Kad je umro kralј Tvrtko (oko 17. marta 1391.) požurili su Dubrovčani da kupe od braće Sankovića, humskih župana, župu Konavlјe ne tražeći za to odobrenje bosanskog kralјa. To je bila prva samovolјa bosanske vlastele koja je, kao u Srbiji cara Uroša, vodila gublјenju autoriteta centralne vlasti i državnom rasulu. Stari vojvoda učinio je poslednju uslugu mrtvome kralјu i bosanskoj državi, kad je još te zime, 1391. god. s knezom Pavlom Radenovićem napao svojeglavu vlastelu i zauzeo im oblast. 2. januara 1392, išlo je dubrovačko poslanstvo da pozdravi vojvodu i kneza »sve do Konavlјa«. Posle toga vojvoda se razboleo i maja meseca poslat je dubrovački lekar Albert da ga leči. Verovatno, da je posle toga ubrzo umro.

Autor: VLADIMIR ĆOROVIĆ – KALENDAR SPKD PROSVJETA, 01.01.1925.

Categories
Baština

Šurkovića kula u Odžacima

Šurkovića kula se nalazi u naseljenom mjestu Odžaci, na jugoistočnom dijelu općine Konjic, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja, te nešto manje od pedeset i pet kilometara od centra Konjica.

Inače, kula kao stambeno – fortifikacijski objekat predstavlja “poseban tip starije muslimanske kuće, … poluutvrđeni dvorac feudalaca, i po svojoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. Ovaj tip objekata nalazimo na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegoviner, a obično su ih gradili spahije, zaimi i kapetani …

U osmanskom periodu turska feudalna gospoda (spahije) gradila je na svojim imanjima posebne kamene dvorce ili kule sa više spratova u kojima su stanovali i iz njih se, po potrebi, i branili. Takvi objekti u arhitektonskom pogledu zaslužuju posebnu pažnju iako su praktično davali malo prostora za stanovanje. Ali , kako te kule daju malo prostora za stanovanje, građene su u tu svrhu posebne zgrade u neposrednoj blizini kule, tzv.odžaci ili konaci. Kule su se dizale u vis, a odžaci u širinu. Kule su uvijek građene na više spratova, a odžaci (konaci) su redovito bile jednospratne zgrade. Osnovica kule je s vrlo malom iznimkom kvadrat, rjeđe pravougaonik a u odžaka uvijek pravougaonik. I kule i odžaci ostavili su traga u našoj geografskoj nomenklaturi, a tako isto i u narodnoj pjesmi. Treba napomenuti i to da su kule građene od kamena, a odžaci od kamena, ćerpića i drveta. Kod kule je uvijek najgornji kat presveden kupolastim ili bačvastim svodom (ćemerom od sedre). U prostranom dvorištu oko kula i odžaka u koje se ulazilo kroz kapiju građenu na svod, bilo je još i drugih zgrada te obavezno bunar. U Bosni su kule prekrivane šindrom, a u Hercegovini kamenim pločama, a zidovi u prizemlju uvijek su bili nešto deblji od zidova u daljnjim spratovima (100 -128 cm).

Još početkom XX stoljeća bilo je preko tri stotine kula u Bosni i Hercegovini. Sve su te kule bile tvrdo građene od kamena i sa debelim zidovima, a neprijatelj ih je mogao osvojiti samo topovima. Kulama su se nazivale i ishodne kuće, građene oko većih gradova, gdje su bogatiji građani ljetovali. Hamdija Kreševljaković je pedesetih godina XX stoljeća zabilježio da se još samo dvadesetak kula u Bosni i Hercegovini nalazi u dobrom stanju, u šesnaest se stanuje, a ostale su napuštene, dok se u tom periodu gradačačka kula restaurirala. Tom prilikom je zabilježio i da se u konjičkom selu Odžaci, koje je od davnina postojbina begovske porodice Šurkovića, nalaze tri kule i više odžaka. Svega 37 porodica u Hercegovini je posjedovalo beglučke komplekse veće od 575 dunuma, među kojima je bila i porodica Šurković. U austrougarskom periodu najznačajniji na ovom području su bili posjedi nasljednika Ferhat – bega Šurkovića, Sejdi – bega i Hanefi – bega. Gospodari kula u Odžacima bili su oko 1900.godine Ferhad – beg, Sejdi – beg (umro 1906.g) i Hanefi – beg.

Sejdi – begova kula (14×14 m) i u periodu kada je Hamdija Kreševljaković posjetio ovaj kraj služila je za stanovanje. Ferhat – begova kula(13×9 m), sadašnja Šurkovića kula, bila je na dva sprata, isto kao i Hanefijina koja je srušena 1947.godine, a njen kame je upotrebljen za izgradnju Zadružnog doma u centru sela Odžaci. Kada su kule građene tačno se ne zna, ali prema pisanju Hamdije Kreševljakovića i predanju stanovnika u Odžacima, kule su izgrađene u XVI i XVII stoljeću.

Šurkovića kula ima pravougaonu osnovicu i do pod krova je visoka cca 12 metara. Zidovi kule su zidani sa blagim zakošenjem ravnih zidova prema unutra (u odnosu na vertikalnu ravan), a posmatrano po etažama imaju debljine koje se, posmatrano od prve do posljednje etaže, umanjuju. Kula je postavljena na kosom terenu, tako da se visina zidova razlikuje u zavisnosti od položaja. Kula ima prizemlje, prvi sprat i drugi sprat. Sve etaže su prilagođene stanovanju. U kulu se ulazi kroz drvena vrata na jugoistočnoj fasadi. Spoljni otvor ima lučno zasveden zvaršetak i gabaritne mjere 80 x 170 cm. Sa unutrašnje strane se nalazi velika mandala. U prizemlju, na prvom i drugom spratu kule, nalazi se hodnik (predprostor) u kome je smješteno drveno stepenište za vertikalnu povezanost etaža i po jedna prostorija dimenzija cca 4 x 4 m koje su odjeljene zidom. Drvena tavanica prizemlja ujedno je pod od prvog sprata.

Na jugoistočnoj fasadi se nalaze četiri otvora (prozora), na jugozapadnoj fasadi pet, na sjeverozapadnoj fasadi dva mala otvora, a na sjeveroistočnoj fasadi četiri otvora. Svi otvori imaju demire od kovanog gvožđa.

Kula je zidana od kamena krečnjaka: vertikalni uglovi kule su rađeni povezanom blokovskom vezom od pravilnih klesanaca, kao i prozorske šembrane i okviri vrata, a lica zidova su rađena od pritesanog kamena.

Kula je prekrivena četvorovodnim krovom čija je konstrukcija drvena, a današnji pokrov kule je lim.

Categories
Vladari

Rodoslovlje Bosanske dinastije Kotromanića

Rodoslovlje bosanske dinastije  sastavljeno je na osnovi arhivsko-historijske i arheološke građe. Rodoslovlje Bosanske dinastije Kotromanića na svom Facebook profilu objavio je profesor Enver Imamović, a mi vam tekst prenosimo u cjelosti.

B A N O V I nepoznatog imena do 10. stoljeća.

BAN nepoznatog imena, spominje se 968. g. prilikom napada hrvatskog kralja Krešimira II na Bosnu.

BAN nepoznatog imena, spominje se oko 1042. g. kao saveznik bizantskog cara Konstantina IX Monomaha u ratu protiv Duklje.

BAN nepoznatog imena, kojeg je oko 1084. g. uklonio dukljanski kralj Bodin prilikom napada na Bosnu.

B A N  S T J E P A N zasjeo na prijestolje oko 1084. g. uz pomoć dukljanskog kralja Bodina.

BAN nepoznatog imena, spominje se 1103. godine kao tast dukljanskog kralja Kočapara.

B A N B O R I Ć (1154-1163). Imao dva sina: Stjepana i Pavla, te unuke (Odola, Čelko, Detmar, Matija).

B A N  K U L I N (1180-1204). Žena mu se zvala Vojslava. Imao sina Stjepana i sestru (nepoznato ime), udata za humskog kneza Miroslava.

B A N  S T J E P A N (1204-1232), sin Kulina bana. Žena mu se zvala Anka. Imali sina Sebislava.

B A N  M A T I J A  N I N O S L A V (1232-1250). Dokumenti ne spominju ko su mu roditelji, ali izričito kažu da je bio član uže dinastije, dakle Kulinovog roda. Imao nekoliko braće, od kojih se jedan zvao Simeon, te više sinova, od kojih se jedan zvao Stjepan, i brojnu unučad.

B A N  P R I J E Z D A (1250-1290). Dokumenti navode da je bio u srodstvu s banom Ninoslavom. Bio je njegov brat ili stričević. Imao tri sina: Stjepana (Kotromana), Prijezdu i Vuka, te kćerku Katarinu, udata za slavonskog banovića Radoslava Babonića. Vukova kćerka se zvala Jelena. Udala se za humskog vojvodu Vuka Hranića.

B A N  S T J E P A N  K O T R O M A N (1290-1312), sin bana Prijezde. Bio oženjen Jelisavetom (Elizabetom), kćerkom srpskog kralja Dragutina. Imao tri sina: Stjepana, Vladislava, Ninoslava, i kćerku Katarinu (udata za humskog kneza Nikolu). Vladislav bio oženjen Jelenom, kćerkom bribirskog kneza Jurja Šubića. Imali dva sina: Tvrtka i Vuka, i kćerku Mariju, udata za Ulricha X Helfensteina u Njemačkoj. Ninoslav imao sina Dabišu. Prijestolje naslijedio Stjepan.

B A N  S T J E P A N I I, (1314-1353), po ocu nazvan Kotromanić. Ženio se tri puta. Prva žena mu bila ortenburška princeza iz Koruške (nepoznato ime), druga bugarska princeza (nepoznato ime), treća Elizabeta, kćerka Kazimira III iz Poljske. Imao šestero djece, četiri sina (svi pomrli u ranoj dobi), i dvije kćerke: Elizabetu i Katarinu. Elizabeta se udala za mađarskog kralja Ludovika, a Katarina za Hermana I Celjskog u Štajerskoj.

K R A L J  T V R T K O  I (1353-1391), sin Vladislava, a unuk bana Stjepana Kotromana. Ženio se dva puta. Prva mu žena bila domaća plemkinja Grubača, a druga bugarska princeza Doroteja, iz kuće bugarskog cara Ivana Šišmana. Imao tri sina: Ostoju, Tvrtka i Vuka (Banića). Vukova žena zvala se Anka. Prijestolje naslijedio Dabiša.

K R A L J  D A B I Š A (1301-1395), sin Ninoslava, a unuk bana Stjepana Kotromana. Žena mu bila Jelena Gruba, domaća plemkinja iz Huma. Imao sina (nepoznato ime), i kćerku Stanu, udata za humskog kneza Jurja Radivojevića.

K R A L J I CA  J E L E N A  G R U B A (1395-1398), žena kralja Dabiše. Nakon njegove smrti naslijedila ga na prijestolju.

K R A L J  O S T O J A (1398-1404 i 1409-1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve žene Grubače. Ženio se tri puta. Prva žena mu bila Vitača, druga Kujava (obje domaće plemkinje), a treća Jelena, kćerka bribirskog kneza Ivana Nelipića. Imao tri sina: Stjepana (po ocu nazvan Ostojić), Radivoja i Tomaša. Radivoj se ženio dva puta. Prva žena mu bila Katarina a druga Margarita. Imao tri sina: Tvrtka, Matiju i Đuraka.

K R A L J  S T J E P A N  O S T O J I Ć (1418-1421). Sin kralja Ostoje i njegove druge žene Kujave. Manjkaju podaci o njegovoj porodici.

K R A L J  T V R T K O I I (1404-1409 i 1421-1443). Sin kralja Tvrtka, po kojem je nazvan Tvrtković. Bio oženjen Dorotejom, nećakinjom madžarskog kralja Sigismunda (kćerka ugarskog vojvode Ivana Gorjanskog). Nisu imali djece. Prethodne dvije žene bile domaće plemkinje.

K R A L J  T O M A Š (1443-1461, sin kralja Ostoje a unuk kralja Tvrtka I. Ženio se dva puta. Prva žena mu bila Vojača, djevojka iz naroda, a druga Katarina, kćerka velikog vojvode bosanskog i hercega Stjepana Vukčića iz Huma. Imao tri sina: Stjepana i Sigismunda, trećem nepoznato ime (umro kao dijete na Mljetu), i kćerku Katarinu.Prilikom turskog osvajanja Bosne Sigismund i Katarina (kao djeca) zarobljeni i odvedeni u Tursku.

KRALJ  S T J EP AN  T O M A Š E V I Ć (1461-1463). Sin kralja Tomaša (po kojem je nazvan Tomašević), i njegove prve žene Vojaće. Bio oženjen Marom (djevojačko ime Jelena), kćerka srpskog despota Lazara Brankovića. Nisu imali djece. Prilikom turskog osvajanja Bosne (1463) uhvaćen u Ključu a pogubljen u Jajcu. S njim se ugasila dinastija Kotromanića i nestalo Bosanskog kraljevstva.

Categories
Zanimljivosti

Najjači zemljotres u historiji BiH: Razorio grad i odnio 15 života (VIDEO)

Sjećate li se razornog zemljotresa koji je Banjaluku pogodio 1969. godine? Najrazorniji zemljotres koji je pogodio Bosnu i Hercegovinu u historiji. Zemljotres je bio jačine 8 stepeni po Merkalijevoj, ili 6,6 stepeni po Rihterovoj skali

Datum 27. oktobar 1969. godine. zauvijek će se pamtiti kao crni dan za našu državu. Sve je počelo  jakim udarom u noći 26. oktobra u 2:55 sati, a podrhtavanje tla se nastavilo do 8:53. Zemljotres se zbio u 16:35. Hipocentar je bio 20 kilometara ispod grada. Zemljotres je tada devastirao cijeli grad. Poginulo je 15 ljudi, a njih 1.117 je bilo teže i lakše povrijeđeno.

Potpuno je uništeno 86.000 stanova ili 3,7 x 106 metara kvadratnih stambene površine. Velika oštećenja nanesena su školskim (266), kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i objektima javne uprave administracije (152).

Privreda je pretrpjela značajne gubitke. Sva preduzeća su naredni period radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su u potpunosti prestala sa proizvodnjom.

Categories
Srednjovjekovna Bosna

SAČUVANI NATPISI BOSANSKIH DIJAKA: Stari bosanski tekstovi

Prof. Marko Vego je obradio blizu četiri stotine natpisa koji se uglavom nalaze na stećcima, te u manjem broju na crkvenim građevinama i nekim drugim spomenicima. Pisanom riječi u srednjevjekovnoj Bosni služile su se crkvene organizacije, pa dvor i oblasni gospodari (dvorske kancelarije) visoki feudalci i neke gradske opštine, posebno trgovci… Dosta rano, najkasnije u XII st., javlja se funkcija dijaka-pisara, kao profesija, a veliki broj imena dijaka na stećcima upućuje na zaključak da ih je, kao i drugih zanatlija, bilo i po malim naseljima, gdje su zadovoljavali lokalne potrebe pisanja.

BARTOL BRAJKOVIĆ (XIV-XV vijek)
A se leži Bratmio Brajković, Boljeradov unuk, na svojoj zemlji, plemenitoj.
Tko li će sij bilig pogubiti – pogubi ga bog!
A postavi pismo sin njegov najmladi, Bartol, svojemu ocu na ovaj greb…

RADOMIL DIJAK (1400-1401)
A se leži uzmožni muž tepčija Batalo bosanski.
A pisa Radomil dijak.

DIJAK IZ DIVINA (Prva pol. XV v.)
U dobru prebih…
I ovi kami postavih, i ostavih..
I legoh, na Polovinu.
Tko li će uzeti, da je proklet…

HOTČANIN (Početkom XV v.)
A se kamen Mirisava Mišinića.
U dobroga gospodina vojevode — hotih i mogoh…

DIJAK KULDUK (Početak XV v.)
Se leži Milac Crnič.
Dobri živ, dobri i umrije.
Sina u njega ne biše – sinovac kami postavi …
To mu pisa Kulduk.

BRACA PETROVIĆI (Prva polovina XV v.)
Da se zna – kako bi u Marka Petrovića osam sinova, od plemena Pojmilića.
I usikoše kamen na oca Marka i mater Divnu.

DIVAN MILOŠEVIC (Početak XV vijeka)
A se leži Stojisav Milošević na svojoj zemlji, na plemenitoj – koga mnogo ljudi znaše…
A se čini Pribil Bjelopčelanin, a pisa Divan, sin jegov.

RADIČ RADOJEVIC (1405—1420)
Se zlamenije kneza Radoja, velikoga kneza bosanskoga…
A postavi jega sin njegov, knez Radič, z božijom pomoću i svojih vjernih,
A s inom, ni jednom inom pomoćju – nego sâm on.

DIJAK IZ KLJUČA (1404—1415)
A se leži Radonja Ratković.
Pogiboh pod gradom, pod Ključem, za svoga gospodina vojevodu, za Sandalja.

DIJAK IZ UBOSKOG (XV vijek)
A se leži Dabiživ Radovanović.
Čoče, tako da si blag!…

DIJAK IZ PROZRAČCA (1423—1434)
A se leži knez Pavao Komlinovic na svojoj plemenitoj, na Prozračcu, u dni vojevode Sandalja – koji ga virno i počteno služaše. Učrto na plemenitoj…

RADOVAC VUKANOVIC (Početkom XV v.)
A se p'še Radovac Vukanović, koji znah carinu u vojevode:
I dok mu ne sgriših – prijatelje ne izgubih!

DIJAK RADOJE (1415–1423)
Smrti ne poiskah…
Navidjen od kraljevstva bosanskoga i gospockoga srbskoga – za moga gospodina službu bodoše me i sikoše me i oderaše.
I tuj smrti ne dopadoh.
I umrih na rošstvo Hristovo.
A gospodin me vojevoda okrili i ukopa i pobiliži.

NEPOZNATI DIJAK (Poslije 1415)
Se leži vojevoda Miotoš, sa svojim sinom Stipkom, svome gospodinu Vlatku Vladeviću kon nogu, koji mu posluži živu, a mrtva pobiliži, božijom pomoću i kneza Pavla milostju.
A sakopan je na plemenitom.
I pravi vojevoda Miotos:
I mnogo ot moje ruke na zemlji bi, a ini nikor ot mene ne bi mrtav – neh ga ubiti!…

VOJEVODA MIOTOS (Prije 1415)
A se leži Vlatko Vladević – koji ne moljaše nijednog človjeka, gospodina!
A obidje mnoge zemlje, a doma pogibe…
I za njim ne osta ni sin, ni brat.
A na nj usiče kami njegov vojevoda Miotoš s Lužina, božijom pomoću i kneza Pavla milostiju, koji ukopa Vlatka pomenuv boga.

DIJAK IZ VRPOLJA (Godine 1413)
V dni gospodina vojevode Sandalja.
A sej leži knez Pokrajac Oliverović. Bratijo i vlastele, ja Pokrajac, gospodinu momu sluga, što mogoh v pravdi, toliko hotjeh.
U mom domu bog mi podili – ja mogah gospodina moga i druga moga u počtenije prijeti.
I u tom mom dobru dode smrt u vrijeme života – dom moj ožalostih!..

RADOVAN IZ MEDVJEĐE (Sredina XV vijeka)
Ovoj kamenje uzvuče Radovan s milim bratom, s krstijaninom s Radašinom, za života – na se.

IVAN MARSIC (XV vijek)
Zivih na zemlji mnogo ja – Osamdeset osam lita.
A ništa ne nesoh!…

ANA OBRADOVA (XV vijek)
A se leži Vuk, sin kneza Obrada, sa sestrom Jelom.
I pokamenova ga mati Ana…
Klet i proklet tko će kreti u me!

DIJAK SEMORAD (XV vijek)
A se leži Vlatko Vuković…
Dobri junak i čovjek.

RADOJE IZ PRIDVORICE (XV vijek)
Saj kami Ostojin.
I ovo pravi Radoje:
0. da je prost!

PETKO KRSTIJANINA (Do 1448. godine)
Smrtni postavih bilig za života, a čekah smrt u dvoru vojevode Stipana.
I u ime počteno hranih njegovu dušu…

VUKOSAV STIRUNOVIC (Sredinom XV vijeka)
Počteno žih, a počteno i legoh…

VITOJE IZ SLIVLJA (XV vijek)
A sej postavi Vitoje, na se – i na svojeju milu i dragu kućnicu.

MIOGOST IZ KALINOVIKA (XV vijek)
I sije sin moj postavi Vukašin …
Bog mu dobrome plati!..

KALINOVČANIN (XV vijek)

DOBRI
Va ime oca, i sina, i svetago duha:
A sije dobri ležiju…

DIJAK IZ DJEDICA (XV vijek)
A sije krst Radoja Mrkšića:
Stah boga moleće i zla ne misleće – i ubi me grom!…

ANONIM IZ BOLJUNA (Druga pol. XV v.)

I MEKA I BLAGA
Ovo legoh na svojoj plemenitoj odmirači.
I ta je – meka, a blaga…

DIJAK IZ GRAHOVČIĆA (XV vijek)
Sije leži Mihoijo Grahovčie, prave vire rimske — koji počteno hoćaše, i bogu se moljaše i dobro knjigu znaše.
Daj mu bože duši da bude spasen!…

TOMAS BORO (XV vijek)
A se greb… sina Luke Stjepanova.
Rodih se u veliku radost, a umrh u veliku žalost.
A se kipi jesu Tomaša Bore – jeda mu deseto vrijedi!…

DIJAK IZ OPRASICA (Druga pol. XV v.)
A si je bilig počtenoga viteza, vojevode Radivoja Oprašića.
I dokle bih, počteno i glasito prebih. I legoh u tudoj zemlji, a biljeg mi stoji na baštini.

PODUBOVCANIN (XV vijek)
A se leži Zagorac Brajanović.
Bratije, koji vidite ovo zlamenje – pomenite!
Bratije, ja sam bio kako vi, a vi ćete biti kao i ja!

LASTVANIN (XV vijek)
A se leži Vlatko Branković, s Tanarova i veće, sa sinom.
Gospođa Medana postavi – te Vlatku dode…

RADIN PLAVIČIC (XV vijek)
Se leži Luka, sin Pavla Plavičića.
A se piše brat njegov Radin.
Brate, dobar ti san duši tvoje.
Amin.

KOVAC RADIC (XV vijek)
A se piše na krstu Jurja – da je znati svakomu čoviku:
Juraj Ivanović kako stekog blago – i š njega pogiboh!

VUJAN DRAGIŠIC (XV vijek)
A sije leži i rab božiji dijak Vujan Dragišić Prosti mu, bože, grehe!

UGARAK (XV vijek)
A se leži Bogčin, kneza Stipka Ugrinovića sin, na svojoj zemlji, plemenitoj.
Družino, žalite me mlad sa sega svita otidoh, a jedan bih u majke..
A se pisa Ugarak.

DRAGIŠA DRAGILOVIC (XV vijek)
A se leži Dragilo Miletić, na svojoj zemlji, na plemenitoj, u Dopascih.
Pravih četir deset ljeta su svojim rodom.
A volimi covjekkomu mu godje služiti gospodinu.
A komu godje služah – vjeran bješe.
I se pisa Dragiša, sin njegov.

PAVKO RADOHNIC (XV vijek)
Ovi kami usijekoh na se, za života.
Molju seke, bratijo i gospodo:
Nemojte mi kosti pretresati!

PAVKO RADOHNIC (XV vijek)
Ovi kami usijekoh na se, za života.
Molju seke, bratijo i gospodo:
Nemojte mi kosti pretresati!

DIJAK IZ MRSICA (XV vijek)
A sej leži Dibac zlatar i svojom ženom, milostiju božijom.
Za moga života komu god služih – služih mu pravo, vjerno…

DIJAK IZ VLAHOVICA (XV vijek)
A se leži knez Vlad Bijelić, u svojoj crkvi, u svetom Lazaru.
Človječe, tako da nijesi proklet – ne tikaj u me!…

DIJAK IZ JASENE (XV vijek)
A se leži Milorad Mrčić s dobrim sinom, s Ivanišem.
Bih živomu rad – a mrtva sahranih!

DIJAK IZ VLAHOVICA (XV vijek)
S mojom drugovah družinom i sagiboh na razmirnoj krajine, kon moga gospodina.
I donesoše me družina na svoju plemenitu baštinu.
I da je proklet – tko će u me taknuti!…

BRACA PRIBILOVIĆI (Sredinom XV v.)
Na Ričici bjeh z brator, sa Stamenim…
I ubi me Radmio Božinić – i svojom bratijom.
A brata mi isikoše … I učiniše vrhu mene krv nezajmitu
Neka vje – tko je moj mili!…..

RADONJA VLAĐEVIC (XV vijek)
A sej leži Vukobrat Vladević, božiji rab.
A se greb mu djela sin mu Radonja.
Tugo moja, a tko li će mene?…

ANONIM IZ ZOVOG DOLA (Prije 1468. godine)
Sije leži Vukša Mitrović.
Ubiše me na službi gospodina moga.
Ma osveti me Rade Pribisalić – kako je vidito dobromu gospodinu!

DIJAK IZ BRANKOVICA (1463–1480)
A si bilig Mahmuta Brankovića na svojoj baštini, na Petrovu polju…
I pogibe na boju despotovu.
Da je blagoslovena ruka koja sijede i pisa.

DIJAK IZ BLAGAJA (Kraj XIV vijeka)
Sij kami, varda!…
Či li je bio?
Či li je sade?
Či li neće biti!

DIJAK IZ KOVANJA (XIV-XV vijek)
Va ime božije.
Se leži Tvrdiša Banović,
dobri vitez – na svojoj, plemenitoj…

DIJAK IZ PODRINJA (XIV–XV vijek)
I dobri ži, i dobri umre.

PREDRAG VOJINOVIĆ (XIV-XV vijek)
A se leži Branko Benković na svojoj zemlji, na plemenitoj baštini.
I postavista na njem bratija bilig: Milbrat i Milko, i sin Pavko.
A pisa ga Predrag Vojinović.

DIJAK IZ DABRA (1391-1404)
A se leži Bogdan Hateljević, Radiča vojevode sluga.
U dobri čas rodih se u Dabrje – u družini pravo čineći.
I umrijeh gospodinu vjerno služeći.
A saj biljeg sinove moji postaviše.

DIJAK IZ KONJICA (1398. godine)
A se leži gospoja Gojsava, kći Jurija Baošića, a kućnica vojevode Radiča.
A prista u kuću kaznaca Sanka i župana Bilijaka s počtenijem – i prija svoju viru i višnju slavu…

DIJAK IZ BOGUTOVA (XIV-XV vijek)
I postavi bilig sij sin mu Vlč i bratija njegova:
Ljubjen i Medoš i Pribil i bratija,
Tko će pisanije sije pogubiti – proklet bogom i sinom…

DIJAK IZ HRASNA (Kraj XIV vijeka)
Dobri junak ja bih…
Molju se ja vas – ne ticajte…
Vi ćete biti kako ja, a ja ne mogu biti kako vi!

PETAR STUK (XIV-XV vijek)
U to doba bjeh junakom i mil bratiji i gospodinu Novaku.
I vjeroše me, kako dijete svoje…
Ali, smrt me umori…
Da žalu me družina!…

DIJAK IZ BUJAKOVINE (Kraj XIV vijeka)
Si bilig kneza Tvrdisava Brsnića.
Počten vitez ovdi jadan dojde…

PRESJENIČANIN (možda XIV vijek)
Se leži Hrelja…
Mnoge zemlje obidjeh, i domom dođoh, i počteno postah.
I na svoji baštini legoh.

PREČKOPOLJANIN (XIV vijek)
Se leži Ivan na svojej zemlji.
Bratija i družino – žalite me!
Ja sam bil jako vi, a vi ćete biti jako i ja.

DIJAK IZ GORAŽDA (XIV–XV vijek)
Cuždnome – željeti ovoga svijeta..

VUKAŠIN IZ VLAHOLJA (Druga polovina XIV v.)
A se leži gospoja Bjeoka, krstjanicom, kći Pribisava Kosače.
A pisa Vukašin.

ANONIM IZ POBRDICE (XIV-XV vijek)
A se, neka se zna – jere ubi puska Brešku Borovičića.
A da su klete te ruke koje bi ovo priturile…

NERETVLJANIN (XIV-XV v.)
Va ime boga,
velikoga cara,
nebesnoga i zemaljskoga.
A se leži Radivoj Krivoušić.

POLJIČANIN (XIV-XV v.)
A se sjen popa Bogčina.

DIJAK IZ HRVATA (XIV-XV vijek)
A se leži Božićko Banović na svojej zemlji, na plemenitoj, na Dramešini.
A postaviše Hlapac i Obodan i Branko z bratijom.

DRAGOJE DIJAK (XIV–XV vijek)
A se leži Braja Tvrdojević – na zemlji tuždi…
A postavi na njem kamen Prohtjen Radosalić, pastorak mu, i Ozrko, sin mu, dobri,
živ,
umre…
A se pisa Dragoje dijak.

GOST MIŠLJEN (Kraj XIV vijeka)
A se leži dobri gospodin gost Mišljen, komu biše priredio po uredbi Avram svoje veliko gostoljubstvo.
Gospodine dobri, kada prideš pred Gospodina, našega Isuhrista jednoga, spomeni i nas svojih rabov.

VUK RADIŠIC (XIV-XV v.)
A se leži knez Radiša Zloušić.
A se piše kami na junaka Vuk Radišić.

NIKOLA DRAGOLJEVIĆ (XIV-XV vijek)
A se leži Dabiživ, na svojej zemlji, na plemenitoj.
Kada htjeh pobiti – tada i umrijeh!
Usiječe na me kami Milutin Kablović, u Goduši.
A pisa Nikola Dragoljević.

DIJAK DRAŽESLAV (Oko 1353 g.) VELIKI PEHAR VINA
A sije se (pisanije) svrši na Suhoj, na Prozračci, kada gospodin ban Tvrtko grediše najprvo u Hlmsku zemlju.
A se pisa Dražeslav dijak, gospodina bana Tvrtka nadvorni pisac, a prvo dijak velikoslavnoga gospodina bana Stjepana.
I kada sije pisah, tada mi da gospodin ban Tvrtko ispred sebe velik pehar vina popiti – u dobru volju!…

BRATOJE IZ ULOGA (Po 1353. godini) PRIBISLAV

A se leži dobri Pribislav, na svojoj zemlji, na plemenitoj.
Služih banu Tvrtku, gospodinu, vjerno… i na tom pogiboh.
Pisa Bratoje.

ANONIM IZ DREZNICE (1355-1357) DVOR VOJEVODE MASNA

Va ime otca i sina i svetago duha.
A se dvor vojevode Masna i njegoviju sinu Radoslava i Miroslava.
Se pisa rab božiji i svetago Dmitrija… u dni gospodina kralja ugarskoga Lojiša, i gospodina bana bosanskoga Tvrtka.
Tko bi to potral, da je proklet – otcem i sinom i svetim duhom!…

DIJAK IZ KALESIJE (Možda XIV vijek) SLOVO O DRAGCU TIHMILICU
Kada hotjeh biti – tagdi i ne bih …

DIJAK POMOČAN (Poslije 1363) VLADISLAV NIKOLIC
A se leži knez Vladislav, Župana Nikole sin, bana Stjepana neti…
A leži na svojoj zemlji i na plemenitoj.
A pisa Pomočan.

DIJAK DRAŽESLAV (1. juna 1367) NA KRAJU PUTA
A se pisa Dražeslav dijak, rodom Bojić, svojom rukom, malokorisnom…
Zemlja mi je mati, a otačstvo mi je grob.
Ot zemlje jesmo – i u zemlju unidemo.

PREMILOVAC (XIV vijek) SLOVO O VREMENU
Bože, davno ti sam legao i vele ti mi je ležati…

ANONIM IZ VIDOŠTAKA (XIV-XV vijek) RUDINA
A se županica Rudina.
Priteški dan…
Kto da sij znadjaše?

MILAT PRIPCINIC (XIV-XV vijek) PORUKA O VJERNOSTI
A sije veli Milat Pripčinić:
Cijem služih — tem pokojen bih!

NEPOZNATI PATAREN (Godine 1375) NEBO I ZEMLJA
Mitnica – mjesto patrijarhovo, ideže se patrijarhi postavljaju – srebrom i zlatom.
Prepodobnejši Ratko, daj mi da ručam – gladan siromah…

VUKAŠIN DIJAK (XIV-XV vijek) PLEMENITI SVIBNIČANIN
A se leži Dragoje Junotić Tupković plemeniti Svibničanin.
A postavista bilig dva sina: Milobrat i Pribil.
A tko će sij bilig pogubiti pogubi ga bog!
Sjekao Vukašin.


DIJAK IZ VELIČANA (1377-1391) O RODU RABE BOŽIJE POLIHRANIJE
V ime otca i sina i svetago duha: Se leži raba božija Polihranija, a zovom mirskim gospoja Radača, župana Nenca Čihorića kućnica, a nevjesta župana Vratka i sluge Dabiživa i tepačije Stipka, a kći župana Miltena Draživojevića, a kaznacu Sanku sestra.
A postavi saj) biljeg njen sin Dabiživ, s božijom pomoštiju sam svojimi ljudmi, a vidni gospodina kralja Tvrtka.

ŽUPAN MEDULIN (Kraj XIV v.) NIKADA
Nikada mnogo ne imah…
Nikada ništa nesta…
A dijelih…

RADAN HRANIC (XIV–XV v.) SLOVO ZA BOGDANA OZRINOVICA
U toj doba umrijeh.
Ni se bjeh omrazil zlu ni dobru.
I kto me znaše vsak me žaljaše.
Dobar hotjeh junak biti ali mi smrt prekrati.
Ojdoh od oca — veoma pečaona…

DIJAK PRIBOJE(Oko 1322. g.) SVJEDOCI NA DAROVNICI BANA STJEPANA VUKOSLAVU HRVATINICU
A tomu daru biše svjedoci:
Dobri Bošnjane – tepčija Radoslav i s bratijom, knez Dragoš i s bratijom, župan Krkša i s bratijom.
Ot Zagorija – Župan Poznanj i s bratijom. Ot Rame – knez Ostoja i s bratijom. Ot Uskoplja – Hrvatin Vlčković i s bratijom.
Ot Usore – vojevoda Vojko i s bratijom, Vranoš Ceprnjić i s bratijom.
Ot Soli – župan Budoš i s bratijom, čelnik Hlap is bratijom.
Ot Trebotića — župan Ivahn i s bratijom.
A tomu je pristav ot dvora – Vlk Stitković, vojevoda bosanski, a drugi Vitanj Tihoradić.
A siju knjigu pisa Priboje, dijak velikoslavnoga gospodina, bana Stipana, na Mileh.

DIJAK RADOJE (Godine 1189)
Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rožstva Hristova tisuća i s'to i osm'deset i devet ljet, mjeseca avgusta, u dvadeseti i deveti dn, usječenije glave Jovana Krstitelja.

DIJAK PRODAN (1180-1204)
V dni bana velikago Kulina, bješe Gradiša sudija velij u njega.
I sazida svetago Jurija i se leži u njego.
I žena jegova reče: Položite me u njego!
A se zida Draže Ohmučanin – to mu voli, bože…
Na nj az pisah Prodan …

DIJAK IZ PODBREŽJA (1180—1204)
Slava velikago Kulina bana – pisah dni Gradiše:
I pojdosta…
Žalahu ih dobri ljudije i plakahu…

BRACA IZ CRNCA (Prije 1200 g.)
Poleta, Drusan i Dražeta, činu raku nad materiju, u dni slavnago kneza Hramka.

KAZNAČICA BJELOKA (XII–XIII vijek)
U ime velikog kaznaca Nespine brata – pozida Bjeloka kaznačica svojega gospodina.
I ostavi sebi mjesto – poleg svojega gospodina.

GRAMATIK DESOJE (1214-1217)
A se pisah imenom Desoje, gramatik bana Ninoslava, velijega bosn'skoga – tako vjerno kakore u prvih
Božere, ti daj zdravje!

DIJAK IZ VIDOŠTAKA (Godine 1231)
Mjeseca marta, prvi na desete,
prestavi se raba božija Marija,
a zovom Djevica,
popa Dabiživa podružije, va ljeto…..

NEPOZNATI TRAVUNJANIN (Prva pol. XIII vijeka)
Mjeseca septembra, u tretji na desete din, prestavi se rav božiji Đeorđije, na večerije Hristova dne – a imenem župan Krnje…

DIJAK IZ POLIĆA (1241. godine)
Va dni pravovjernago kralja
Vladislava prestavi se rab božiji,
od Grdomila poriklom, župan Pribilša
A leže, po božijoj milosti, na djedinu njiju, va ljet’ Hristovih…

DESIN RATANČEVIĆ (XIII vijek)
Desin Ratančević pisa u dni bana Stipana.
Bog mu daj zdravje a mnije život.
Siče Milgost.

ANONIM IZ ZGOŠČE (XIII vijek)
Sije leži Stjepan, ban bosanski
i brat mu Bogdan i Dragiša
i knez Bakula i knez Stanko
i Tvrtko, s družinom …

DIJAK IZ HUMSKOG (1304—1318) ŽITIJE GOSTA MILUTINA
Va ime tvoje – pričista trojice!…
Gospodina gosta Milutina bilig, rodom Crničan’.
Pogibe ino nego li milosti božjeji…
Žitije: A žih u časte bosanske gospode.
Primih darove od velike gospode…
I vlasteo i od grčke gospode… A vse vidomo!

ANONIMC IE CAREVCA (XIII-XIV)
Se kuća Milutina Marojevića i njegove žene Vladisave i njiju ditce.
I za ime Milutina – da se niktor ne stani š njim.

DIJAK PRIBISAV (Godine 1323)
A se pisa Pribisav, dijak bana Stipana – koji držaše od Save do mora, od Cetine do Drine…

DIJAK IZ LAŠVE (XIII–XIV vijek) SLOVO O ČOVJEKU KOJI JE ŽIVIO USPRAVNO
I u tom, steće žih – počteno i slavno…
Jere, znah da je umrti…
A taj greb učinih i uzvukoh za svoga života – budućemu…
I posli uzvučenja greba, na četvrto lito – toj pisah…
I pridah se bogu svomu…

DVORSKI DIJAK (Poslije 1326) NATPIS NA VIJENCU PECATA
Sije pečat gospodina Stjepana bana – svobodnoga gospodina vse zemlje bos'nske, usorske, solske i dolnjekrajske i vse zemlje hl'm'ske.

ZAVRŠANIN (Oko 1330 godine)

ŠTA JE TO KRIN? Lilije, cvijetu ime — krin…

MUDRE I LUDE DJEVICE
Togda, upodobi se carstvo nebesnoje deseti djeva, eže prijemše svjetiljniki svoje, izidu protivu ženihu.
Pet že bješe ot njih buji i pet mudrih.
Buje bo prijemše svjetiljniki svoje — ne uzeše s’ soboju olije.
A mudrije priješe olije v sudijeh s’ svjetiljniki svojimi …
ZA KOGA JE PISANA OVA KNJIGA?
Knjigi Divoša… Pisa knjige Divošu… Knjige Divoša Tihoradića.

VUKAŠIN IZ POJSKE (XIII–XIV vijek) NIŠTI
Se leže Dragaj, na kraju — ništ…
A se pisa Vukašin, svom gospodini, koji me biše veoma s'bludio.
Zato, molju vas, gospodo, ne nastupajte na nj!…
Jere ćete vi biti kako on, a on ne more biti kako vi…

GOST IZ POJSKE (XIII–XIV vijek) SLAVA ČETI I SABORU
V ime oca i sina, az Bogdan na Dragaja novi kameni postavih.
I da viste da ćete umriti i vsi vi, i domu poginuti…
I pravi vi apustiol: I slava četi i saboru!…

VLADISLAV NIKOLIĆ (Poslije 1349) KOJI SLUZASE SLAVNOGA BANA
A se leži gospoja Katalina, sa svojim gospodinom, županom Nikolom. koji služaše Kotromanića tasta i slavnago bana, Stipana… Postavi na nju (kami) Vladislav i Bogiša – brat mu.

Categories
Bosna u Osmanskom Carstvu

John Lewis Burckhardt (1784.- 1817.): “Bošnjaci Nubije (Bosniaks of Nubia) – Kaladshy”

Nubija je regija koju čini južni Egipat duž Nila i sjeverni Sudan. Osmanlije su u 16. stoljeću osvojile ovo područje i u njemu ostavile stotine bošnjačkih vojnika na čuvanje. Bošnjaci su preuzeli vlast u nekoliko mjesta u Nubiji i jedno vrijeme predstavljali nezavisne autonomne gospodare ove oblasti. S’ vremenom su se asimilirali sa domaćim crnačkim stanovništvom, ali i tako asimilirani dugo su čuvali svijest o svojoj posebnosti i porijeklu.

Engleski putopisci bilježili su u 19. stoljeću prisustvo stanovništva u Nubiji sa plavim očima i plavom kosom, lokalnih gospodara, porijeklom iz Bosne. Encyclopaedia Britannica (1911.) u člancima o Nubiji, između ostalog, navodi da su u 14. stoljeću cijelu regiju zauzeli Arapi a da se stanovništvu kasnije pridružio još jedan elemenat- Bošnjaci. Ovi Bošnjaci naseljeni su u Nubiju i izmiješani sa Arapima i domaćim autohtonim stanovništvom. Nazivali su ih Kaladshy (ljudi dvorova). Njihovi potomci držali su zemlju između Assuan-a i Derr-a.

John Lewis Burckhardt (1784.- 1817.) u svojim „Putovanjima u Nubiju“ navodi da su Osmanlije između Assuan-a i Hannek-a, u 16. stoljeću, doveli Bošnjake koji su tu pustili svoje korjene. Na Ibrim-u, Mahass-u i drugdje duž obale i na otocima Nila, oni su izgradili dvorove, danas u ruševinama.

Amelia Ann Blandford Edwards također je, u knjizi „Natrag kroz Nubiju“1891. godine, spomenula Bošnjake. Ona navodi da su Bošnjaci u selu Derr većinski dio te da su potomci bosanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao u ovo područje kako bi čuvali njegove posjede. Navodi da su Bošnjaci bili često u ratu sa upraviteljima Nubije; da su bili bijeli u usporedbi sa Nubijancima te da su još uvijek zadržali specifičnosti svojih predaka, bošnjačkih vojnika.

Navodi podatak kako su bošnjački vojnici ovdje izgradili svoje dvorove i popravili postojeće u Assouan-u i Ibrim-u. Oni koji su boravili u dvorovima imali su određene povlastice za sebe i svoje potomke a jedan dio povlastica je izuzeće od svih vrsta zemljišnih poreza da bi za uzvrat sa zemlje priuštili dovoljno hrane za vojnike. Također su od sultana iz riznice u Kairu primali godišnju penziju.

Amelia Ann Blandford Edwards navodi da su potomci bošnjačkih vojnika izmiješani sa plemenima Gharbye i Djowabere, i da se još uvjek nalaze u područjima koja su dodjeljena njihovim precima: Assouan i Ibrim, kao i to da oni i dalje uživaju imunitet od poreza i doprinosa svake vrste. Sebe su nazivali Kaladshy (ljudi dvorova) ili Osmanli (Turcima) da bi se time razlikovali od Nubijaca. Spominjući Bošnjake 1891. godine, navodi podatak kako su oni odavno zaboravili svoj maternji, bosanski, jezik ali da njihov izgled još uvijek govori o porijeklu sa sjevera; njihova koža je svijetlo – smeđe boje dok je kod Nubijaca gotovo crna. Ovisni su od guvernera Nubije koji su izuzetno ljubomorni na njih te sa njima često u otvorenom ratu.

Između ostalih, jedan od izvora o Bošnjacima u Nubiji svjedoči da su potomci ovih bošnjačkih vojnika bili neizmjerno ponosni na svoje porijeklo te da su bili veoma lijepi, veliki ovisnici vina i boze. „Većina njih nose nešto poput turbana. „Mi smo Turci“- kažu- „a ne Noubas.“ Budući da nisu apsolutno podvrgnuti paši, i neovisno su od druge vlasti, svađe su među njima vrlo česte, – piše John Lewis Burckhardt (1784.- 1817.) u svojim „Putovanjima u Nubiju“

Categories
Baština

NATPISI BOSANSKIH DIJAKA (2. dio)

DIJAK DRAŽESLAV (Oko 1353 g.) VELIKI PEHAR VINA
A sije se (pisanije) svrši na Suhoj, na Prozračci, kada gospodin ban Tvrtko grediše najprvo u Hlmsku zemlju.
A se pisa Dražeslav dijak, gospodina bana Tvrtka nadvorni pisac, a prvo dijak velikoslavnoga gospodina bana Stjepana.
I kada sije pisah, tada mi da gospodin ban Tvrtko ispred sebe velik pehar vina popiti – u dobru volju!…

BRATOJE IZ ULOGA (Po 1353. godini) PRIBISLAV

A se leži dobri Pribislav, na svojoj zemlji, na plemenitoj.
Služih banu Tvrtku, gospodinu, vjerno… i na tom pogiboh.
Pisa Bratoje.

ANONIM IZ DREZNICE (1355-1357) DVOR VOJEVODE MASNA

Va ime otca i sina i svetago duha.
A se dvor vojevode Masna i njegoviju sinu Radoslava i Miroslava.
Se pisa rab božiji i svetago Dmitrija… u dni gospodina kralja ugarskoga Lojiša, i gospodina bana bosanskoga Tvrtka.
Tko bi to potral, da je proklet – otcem i sinom i svetim duhom!…

DIJAK IZ KALESIJE (Možda XIV vijek) SLOVO O DRAGCU TIHMILICU
Kada hotjeh biti – tagdi i ne bih …

DIJAK POMOČAN (Poslije 1363) VLADISLAV NIKOLIC
A se leži knez Vladislav, Župana Nikole sin, bana Stjepana neti…
A leži na svojoj zemlji i na plemenitoj.
A pisa Pomočan.

DIJAK DRAŽESLAV (1. juna 1367) NA KRAJU PUTA
A se pisa Dražeslav dijak, rodom Bojić, svojom rukom, malokorisnom…
Zemlja mi je mati, a otačstvo mi je grob.
Ot zemlje jesmo – i u zemlju unidemo.

PREMILOVAC (XIV vijek) SLOVO O VREMENU
Bože, davno ti sam legao i vele ti mi je ležati…

ANONIM IZ VIDOŠTAKA (XIV-XV vijek) RUDINA
A se županica Rudina.
Priteški dan…
Kto da sij znadjaše?

MILAT PRIPCINIC (XIV-XV vijek) PORUKA O VJERNOSTI
A sije veli Milat Pripčinić:
Cijem služih — tem pokojen bih!

NEPOZNATI PATAREN (Godine 1375) NEBO I ZEMLJA
Mitnica – mjesto patrijarhovo, ideže se patrijarhi postavljaju – srebrom i zlatom.
Prepodobnejši Ratko, daj mi da ručam – gladan siromah…

VUKAŠIN DIJAK (XIV-XV vijek) PLEMENITI SVIBNIČANIN
A se leži Dragoje Junotić Tupković plemeniti Svibničanin.
A postavista bilig dva sina: Milobrat i Pribil.
A tko će sij bilig pogubiti pogubi ga bog!
Sjekao Vukašin.


DIJAK IZ VELIČANA (1377-1391) O RODU RABE BOŽIJE POLIHRANIJE
V ime otca i sina i svetago duha: Se leži raba božija Polihranija, a zovom mirskim gospoja Radača, župana Nenca Čihorića kućnica, a nevjesta župana Vratka i sluge Dabiživa i tepačije Stipka, a kći župana Miltena Draživojevića, a kaznacu Sanku sestra.
A postavi saj) biljeg njen sin Dabiživ, s božijom pomoštiju sam svojimi ljudmi, a vidni gospodina kralja Tvrtka.

ŽUPAN MEDULIN (Kraj XIV v.) NIKADA
Nikada mnogo ne imah…
Nikada ništa nesta…
A dijelih…

RADAN HRANIC (XIV–XV v.) SLOVO ZA BOGDANA OZRINOVICA
U toj doba umrijeh.
Ni se bjeh omrazil zlu ni dobru.
I kto me znaše vsak me žaljaše.
Dobar hotjeh junak biti ali mi smrt prekrati.
Ojdoh od oca — veoma pečaona…

Categories
Književnost

Isidora Sekulić o bosanskom jeziku: “Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umjetnost čiste genijalnosti”

Najobrazovanija i najumnija Srpkinja svog vremena Isidora Sekulić, književnica, prevodilac i književni kritičar, član Srpske kraljevske akademije i prva žena akademik u Srbiji i prvi predsjednik Udruženja pisaca Srbije, koja je rođena 1877. godine u bačkom selu Mošorinu, a umrla 1958. u Beogradu, još davne 1941. godine o bosanskom jeziku i govoru piše esej koji teško da će moći neko tako napisti. Ovaj njen esej je potvrda da je njeno stvaralaštvo zaista izraz i praznik pisane riječi.

Isidora Sekulić je živjela u svijetu jezika, govorila je nekoliko svjetskih jezika i bavila se cijeog života istraživanjem jezika, posebno srpskog. No, u eseju o bosanskom jeziku ona pokazuje svoje majstorstvo i dokazuje da je poznavalac i ovog jezika, a ne samo srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza.

Isidora nam nudi bosanski jezik kao praznik, kao govor kulturne smotre naroda. Koju samo ljepotu, posebnost i dubinu ona vidi u bosanskom jeziku. Poslije njenog eseja ne možemo a da ne počnemo još više da volimo i cijenimo taj naš jezik bosanski i tu našu Bosnu.


-Možda je baš i neko iz Austrije osjetio da je to jezik silno afektivan, ujedno tako bridak da se prije misao oštri o njega nego on o misao. Austrija je u zvaničnom i u privatnom govoru po pravilu upotrebljavala izraz „bosanski jezik”.

-Jezik koji radije govori indirektno nego direktno, koji ljudima i stvarima daje nadimke i atribute neuhvatljivog stila.

-Što Bosna jezikom dohvati, blago tome, ili teško tome.

-Jezik je bio jedina sloboda bosanskog života. On se izradio kao muzički instrument i kao oružje. Tanan je, užutio je, očišćen je, svetinja je, sablja je.