Stari most

Evlija Čelebija: ŠEHER I GRAD MOSTAR

Mostar znaci varos s mostom. Prema pricanju latinskih istoricara, u ovome je seheru u starinsko doba bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom gvozdenom lancu u debljini covjecijeg stegna, i od toga mu je ostalo tako ime.

Ovaj seher je osvojio licno njegovo velicanstvo Fatih. Mostar su zauzeli Turci prije 1468. g. a zauzele su ga cete bosanskog sandzaka Isa- bega Ishakovica. Pri tome Mehmed II nije imao nikakvog licnog ucesca. On je has (domen) pase (hercegova- ckog), a nalazi se na teritoriji hercegovackog sandzaka u bosanskom ejaletu. Njime upravlja pasin vojvoda s pedeset vojnika (nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine akci. Ima muftiju, predstavnika serifa (neki- bu’l- esraf), prvake i ugledne ljude. Tu ima vrlo mnogo ucenjaka, sejhova, imama, pisaca i pjesnika. Ima mjesnog spahijskog cehaju (sipah kethuda jeri), janjicarskog serdara, serdara budimskog kola, trznog nadzornika (muhtesib), bazdara, nacelnika grada (sehir kethuda), povjerenika za harac (haradz emini), gradjevinskog nadzornika (mimar- agasi) i gradskog zapovjednika (kal’a dizdar).

Oblik grada – Da bi osigurao i obezbijedio seher, Sulejman- han je naredio da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo cvrsto i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrdjave, jedna s desne, a druga s lijeve strane. Izmedju njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski most. Na objema tvrdjavama postoje po dvije cvrste i utvrdjene kapije. Obje tvrdjave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama, a ukrasene su sa tri izbocena bastiona, koji su zaista divni.

Premda tu postoje dvije tvrdjave, gradski zapovjednik (dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrdjavi ima po osamdeset naoruzanih regularnih vojnika. Oni stalno drze strazu. Gradsku kapiju zatvaraju svaku noc i nikoga ne ostavljaju unutra. Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan cardak koji gleda u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) tece u jugoistocnom pravcu. U tome cardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog zivota i serijatskog prava. To mjesto je pravo odmaraliste. U onoj tvrdjavi koja se nalazi s druge strane mosta, i cija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je seher, nalazi se Sulejman-hanov mesdzid. Na tome mjestu ima mala kafana za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci sehera (ajana) najcesce sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okicen je orudjem i oruzjem gradskih vojnika.

Veliki mostarski most – I ovaj je most sagradio stari neimar (kodzamimar) Sinan, sin Abdulmennan- agin, a po Sulejman- hanovoj naredbi. On izgleda kao luk duge koji se uzdize do Kumove Slame i pruza s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta tece rijeka. Kako se sa obje strane toga mosta nalaze tvrdjave, to nije moguce preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rab (bozji), Evlija, dosada presao i vidio sesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebacen s jedne na drugu stijenu, koje se dizu do neba. Duzina toga mosta od jedne do druge kapije, sto se nalaze na unutrasnjoj strani dviju tvrdjava, koje leze na oba kraja mosta – iznosi ravnih stotinu koraka, a sirok je petnaest stopa.

Cudna ie vjestina koju je pokazao Ibrahim- efendija, roznamedzija sultana Murad-hana IV, provodeci preko toga mosta mjedenim cuncima vodu koja se nalazi u Tabackoj carsiji (debbag hane varosi) na zapadnoj strani mosta, dovodeci je u carsiju i pazar (trg), sto se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeci je po banjama (hamam), dzamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga tece voda.

Datum kad je Gazi Sulejman- han podigao taj most sadrzan je u rijecima:

“Kudreti kemeri” – Godine 984.

Drugi versifikovan hronostih glasi:

Ovaj je most sagradjen potpuno kao luk duge,
Ima l’ mu slican na ovom svijetu, moj boze!
Jedan znalac pogleda ga s divljenjem
I rece mu hronostih:
“I mi cemo preci preko one cuprije
Preko koje je presao (ostali) svijet, moj sultanu !”
Godine 974/1556.

Zaista je neimar ulozio svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku, sposobnost. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeci u pomenutom cardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca sehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrce i skoce s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveci svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije.

Jedni skacu strmoglav, drugi sjedeci alaturka, a neki opet skacu u vodu udvoje, utroje i odmah srecno izlaze na obalu uspinjuci se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka. Visina ovog mosta je 87 hvati, a dubina rijeke 87 arsina. U njoj ima stijena velikih kao kupola kupatila; njih rijeka valja uz veliku buku. Zaista je velika smjelost da sitna djeca skacu u takvu rijeku.

Mnogi segrti (gulam), noseci jelo svojim majstorima u ducane, ne idu mostom, nego stave jelo na glavu, a tasove (sofra tasi) i hljeb uzmu u ruke, pa idu smiono klizuci se uzanom ivicom mosta (korkaluk).

Ova varos ima pedeset i tri mahale sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih, kamenim plocama i i ceremitom pokrivenih kuca. Kako se vecina tih kuca (handan) nalazi na onim liticama sto su na istocnoj strani rijeke, to njihovi doksati, dvorane, mnogobrojne sobe, predvorja i balkoni gledaju u rijeku. Na suprotnoj, zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci, a svako moze pred svojom kucom na rijeci da lovi ribu i da se kupa. Duzina nastanjenog, izgradjenog dijela varosi na onoj strani gdje je carsija i trg (pazar) jeste punih pet hiljada koraka. Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda, sve do grada Blagaja. Ono je ispresijecano vinogradima i bastama. U julu nastane u varosi velika zega, jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledjima varosi, pa se njihov refleks odrazava na varos. Na istocnoj strani nalaze se vinogradi. Kako varos lezi na potijesnom mjestu, ona je duga i uzana; ali je zaista privlacna.

Dzamije – Tu ima 45 muslimanskih bogomolja (mihrab). Hronostih (tarih) na kapiji Derfterdar- pasine dzamije pod Kazaskom carsijom glasi:

Uzviseni defterdar po imenu Mehmed,
Pobornik dobra, zatornik zla,
Smisljajuci besprimjeran i lijep hronostih
Tog casa rece mu Hatif: “Dom gozbe.”
Godine 1017/1608.

Blizu mosta nalazi se Koski Mehmed-pasina dzamija, koja je poput kakve carske bogomolje. Ova je dzamija u dobrom stanju, svi njeni dijelovi su potpuno pokriveni plavim olovom. Iznad gornjeg praga njenih vrata napisan je kaligrafski ovaj natpis:

Mehmed-pasa je za Bozju ljubav sagradio
Ovu dzamiju da bude na svom mjestu
Sveti duh rece joj hronostih:
“Hram Bozji i boraviste dobrih ljudi.”
Godine 1027/1618.

Natpis na Staroj dzamiji u carsiji glasi:

Ko za Bozju ljubav podigne dzamiju,
“Neka ga vjecno prati milost Bozija.”
Godine 878/1473.

Na kraju jugoistocne strane varosi nalazi se Ibrahim-agina dzamija. Ona je takode pokrivena olovom, ima visoku kupolu, a sva je nasarana kameleonskim bojarna. Ovu dzamiju vrijedi vidjeti. Hronostih na njenoj jugoistocnoj kapiji glasi:

Ibrahim-aga, osnivac ove zaduzbine,
Ljubitelj poboznih, olicenje dobra
I zastitnik sirotinje.
Kad je dovsena, nevidljivi glas rece joj hronostih:
“Mesdzid poboznih, hram ljudi istinske spoznaje.”
Godine 1044/1634.

Osim toga, u mahalama ima dzamija: Roznamedzije Ibrahim- efendije; njeni su vakufi dobro uredeni i mocni. Hadzi- Mehmed- begova dzamija je veoma prostrana, umjetnicki izradjena i svijetla. Vise njenih vrata s jugoistocne strane, napisan je na bijelom mramoru pozlacenim dzeli- pismom ovaj hronostih:

“Ova uzvisena i casna dzamija podignuta je za vlade najveceg sultana Sulejman- hana gazije, da Bog uvelica njegove pobjede!
– dobrotvor i osnivac zaduzbine njegove ekselencije El- hadzi Mehmed- beg, cestiti drzavnik, tvorac reda na svijetu, brat velikog vezira.”

Ovo je napisano kao njen hronogram godine devet stotina sezdeset i pete 965/1557.

U ovom dijelu varosi sto se nalazi s druge strane u tabhani (debag-hana) ima sest mahala i pet islamskih bogomolja (mihrab), ali tamo nema gradjevina pokrivenih olovom. Prostrana je Hadzi- Alijina dzamija. Na onoj strani gdje je glavni dio varosi nalazi se prostrana musala (namazgah).

Od mesdzida lijep je jos Hadzi- Alijagin mesdzid prema Ahmed- efendijinoj cesmi. To je lijepa i dobro opremljena dzamija. Na jugoistocnoj kapiji ima ovaj natpis:

Odabrani Muhamed, miljenik Boziji, rekao je:
“Covjek koji za ljubav Boga podigne mesdzid.
Sinan mu od sveg srca rece hronostih:
“Godine hiljadu i sesnaeste podize Hadzi Alija svoj mesdzid.”
Godine 1016/1607.

Od medresa znamenita je medresa Roznamedzi Ibrahim- efendije, koja je u dobrom stanju. Ima dva javna kupatila (hamam), jedno je na ovoj, a drugo na suprotnoj strani (varosi). Ima jos 127 kucnih kupatila (handan hamamlari).

Natpis na Ahmed- efendijinoj cesmi koja se nalazi u carsiji prema velikom hanu glasi:

Dobrotvor ove zaduzbine, Ahmed- efendija
Trazeci nadje bistru vodu (ab-i nabi).
Zatim pazljivo promisli i rece joj hronostih:
“Tekuca voda (ab-i cari).

Carsija i pazar – Ima 350 tvrdo zidanih ducana. Onakve tabhane (radionica za stavljenje koze) kao sto je ona na suprotnoj strani ove varosi nema nigdje. Njena zgrada je kao tvrdjava. Unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini veliki basen (sadrvan). Na toj strani ima 20 korisnih i malenih ducana.

Interesantni spomenici – Tu je na prvom mjestu mostarski most. Zatim (narocita vrsta) vitlova (cekrka). Tu je ispod carsije svezan (namotan) jedan debeo lanac za tocak i cekrk, a drugi kraj tog debelog lanca svezan je za debeli lanac koji je svezan za stijene cak dolje u rijeci.

Kad neki covjek hoce na izvadi vode iz rijeke, on natakne svoju kofu za kariku lanca, a onda pusti lanac i on ode u vodu. Onda ozgo izvlace lancem kofu i ona izadje puna vode. Ovu vodu liju u bardake i testije. Na tri mjesta nalaze se takvi cekrci (dolap), kojima na taj nacin izvlace vodu lancanim tockom.

U onome dijelu carsije gdje su kazazi nalazi se jedna cetvorougaona sahat- kula. Zvuk njena zvona cuje se iz daljine na tri sata hoda.

Na suprotnoj strani varosi, tamo gdje je tabhana, ima devetnaest vodenica, koje zasluzuju da se vide. U tim krajevima nisam vidio vodenice izradjene s takvim uredjajem i na tocak.

Kako je u varosi klima blaga, to je zima prijatna.

Cijelo stanovnistvo je rumeno u licu. Njihovi casni i postovani starci zavijaju oko glave saruke (destar), a momci oblace kalpake, caksire s kopcama i cohanu odjecu.

Njihove zene stavljaju na svoje (glave) ravne kape tzv. “tarbus takje”, bijele pokrivace; sve oblace feredze i tako setaju.

Njihov posebni dijalekat je pravilan i jasan turski jezik, a znaju takodje bosnjacki i latinski.

Na glasu im je bijeli hljeb, a u protokolu (sidzilu) serijatskog suda upisano je da pastrmka iznosi po dvadeset i trideset oka. Narovi u toj varosi su vrlo krupni. Specijaliteti su im grozde, smokve, kajsije, seftelije i cempresovo drvo.

Na onoj strani varosi gdje se nalazi kozara (debbaghane) ima do osamnaest hiljada i sezdeset basca divnih poput rajskih.

Dodatak – Na teritoriji hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara. Zbog prijatne klime, tu ima tako socnog i finog svakovrsnog voca da oni svoje smokve, grozdje i kao covjecije glave krupne narove nose na poklon ostalim gradovima. Ovo voce ne samo sto zadrzava svoju ljepotu i slast nego se njegova boja i slast zadugo ne promijeni. Kroz sve privlacne basce i ogradjene bostane koji se nalaze na onoj strani gdje je tabhana (debbaghane) proticu zive vode, a po raznovrsnim uredjenim sofama svijet se veseli i bez prestanka moli Boga za trajnost Carstva i naroda. Hvala Bogu, u ovome sam gradu proveo tri dana u uzivanju i veselju.

Kad smo s velikim dzemaatom klanjali bajram-namaz na Musali, upravo u casu kad je mufti-efendija (sejhu’ l-islam) ucio hutbu, dodje sedam ljudi kao bez duse i zapomagase:

– Aman, braco muslimani, eto za brdom vodimo borbu s ljubuskim nevjernicima. U pomoc, braco, u pomoc !

Na to rece muftija (sejhu’ l-islam):

– Na noge, braco muslimani, da idemo na vojnu bajramskih zrtava, da priteknemo u pomoc braci muslimanima i da tako napravimo najvecu vojnu.

Odmah su sve gazije, pjesaci i konjanici, ne dovrsivsi molitvu (hutbu i dovu) prihvatili oruzje, spremili se i odjurili u planine. Poslije dva sata zapoceli smo teske borbe u nahijama Ljubuskog. Neprijatelj umalo nije nadvladao (Muslimane), ali u taj cas prispjese mostarske gazije kao Hizir i, uz poklic “Allah, Allah”, tako potukose macem neprijatelja da to nije moguce opisati. Odmah ispalise jednu salvu.

Neprijatelj vidje da su Turci bez obzira na Bajram posli u borbu i da sijeku macem. Palo je oko sto sedamdeset neprijatelja, ostali su razbijeni i iz navale presli u bijeg i otisli u svoj pakleni zavicai. Nase gazije, tjerajuci neprijatelja, zarobise ih oko sedamdeset, a pedesetak posjekose. Od nasih pogibe mucenicki samo sedam vitezova, koji su sahranjeni. Bajramski rucak rucali smo u selu koje smo oslobodili, a zatim smo zdravo i veselo s plijenom i velikom pompom vratili se u seher Mostar.

Eto, tako Mostarci rustemovski vode bitku i boj.

Kratko receno, to su darezljivi, gostoljubivi i plemeniti ljudi.

Zatim sam od prvaka ovoga sehera uzeo pisma, oprostio se s njima i s pedeset hrabrih pratilaca krenuo prema zapadu …