
LiÄnosti
Fitzroy MacLean, Churchillov izaslanik o Titu 1943. godine
Tito je srednjeg rasta i pomno obrijan. Lice mu je bilo opaljeno od sunca, a kosa ÄeliÄnosive boje. Usta su mu veoma Ävrsta, a oÄi živahne i plave.(…) Pitao sam se kakav Äe dojam na mene ostaviti taj Äovjek kad ga usporedim s komunistima koje sam susretao u Rusiji? (…) Jedno mi je odmah upalo u oÄi: spremnost da svako pitanje razmotri sa svih strana i da odmah ā ako je potrebno ā donese o tome odluku. Äinilo mi se da je posve siguran u sebe. Taj je Äovjek starjeÅ”ina, a ne podreÄeni. Za mene je to bilo neÅ”to posve novo ā u jednom komunistu otkriti toliku sigurnost i samostalnost.
Razgovor Fitzroya MacLeana s Titom u partizanskom Beogradu 1944.
Tom zgodom obavijestio sam Tita kakvu je srdžbu izazvao kod saveznika njegov potajni odlazak s Visa. (…) Rekao sam Titu da je g. Churchilla veoma uvrijedilo kako je on otiÅ”ao. TakoÄer sam ga obavijestio o nerazumnom ponaÅ”anju nekih njegovih podreÄenih i o trvenjima i bezbrojnim sitnijim poteÅ”koÄama do kojih je doÅ”lo u vrijeme njegova izbivanja. Jasno se vidjelo da ga je to iskreno ražalostilo. Rekao mi je kako mu je žao Å”to Äuje da su se njegovi podreÄeni nerazumno ponaÅ”ali prema nama, ali je dodao da Äe se sve to odmah ispraviti. (…) Odvratio sam da mi je to drago. “MeÄutim”, dodao sam, “meni se Äini da vi ne uviÄate kako je glavni uzrok svemu tome bio vaÅ” nestanak i Äinjenica da nam uopÄe niste rekli kamo idete”. Ali Tito ili ovo nije mogao ili nije htio shvatiti, nego je nedužno govorio: “Nedavno je g. Churchill otiÅ”ao u Quebec da se tamo sastane s predsjednikom Roosevel tom, ali sam o tome saznao tek kad se ota-mo vratio. MeÄutim, ja se zbog toga nisam razljutio.ā