Halil Džubran – mudre misli


Ukorih svoje srce sedam puta!

Prvi put: kad se pokušah dočepati

visokoga položaja izrabljujući slabije.

Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom

pred onima koji bijahu obogaljeni.

Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,

radije izabrah lagano nego teško.

Četvrti put: kad sam, pogriješivši,

tješio sam sebe pogreškama drugih.

Peti put: kad bijah poslušan iz straha

tvrdeći da sam jak u strpljenju.

Šesti put: kad odizah halju

da bih izbjegao glib života.

Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu

i mišljah da je pjevanje vrlina.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti, on je neprekidno kretanje prema budućnosti.

Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje. Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo, tako i vi morate upoznati svoju bol.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života, vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;

I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.

Život nije samo veselje;

Život je čežnja i odlučnost.

Mudrost nije u riječima;

Mudrost je smisao u riječima.

Veličina nije u visokom položaju;

Veličina je u onih koji odbijaju položaj.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost.

A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Čovjek nije plemenit po porijeklu;

Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica!

Niti je pokvaren svaki onaj koji je okovan;

Katkad je lanac dragocjeniji od ogrlice!

Kada spoznaš bit života,

pronaći ćeš ljepotu u svim stvarima.