Svi bosanski veziri, koji god su dolazili u Bosnu za carske namjesnike, gledali su da pridobiju koga od kljenovića bosanskih bilo titulama bilo položajem. Tako 1829. godine postavi sultan Ali-pašu Fidahića iz Travnika za pašu Srebreničkog.
On krenu u Srebrenicu da je zauzme, ali ga Srebreničani ne primiše, jer je išao u ime cara, koga Bosna zvaše “đaur-sultanom”. Srebrenicu je prije njega zauzeo neki Memić-aga. Memić-aga vrlo je brzo i lako zadobio za sebe muslimane i hrišćane, ove naoružao i odlučio da s oružjem u ruci odupre Ali-paši Fidahiću. Videći Fidahić da ga ne može istjerati iz grada, poče se spremati da se vrati natrag u Zvornik. Kada se vrati u Zvornik, na svoje veliko čudo, nađe sve kapije zatvorene. Dok se on bavio pod Srebrenicom, u Zvorniku se njegov rođak Mahmud-paša proglasio za gospodara Zvornika. Ali-paša naumi silom prodrijeti u grad. Na sreću njegovu u varoši je bilo dosta njegovih prijatelja i pomoću njihovom on uđe u grad.
Otvori se krvava borba po ulicama, čaršiji i oko kuća. Ovaj put Fidahić bi sigurno održao pobjedu, kako bijaše velik junak, da nije njegov protivnik našao sebi saveznika u Husein-kapetanu iz Gradačca. Protiv ove dvojice nije se moglo boriti, obojicu nije mogao savladati, jer je Husein-kapetan došao u pomoć Mahmud-paši u najzgodniji momenat sa odabranom vojskom.
Otvori se ponovo borba u samoj varoši. Ali-paša je bio preslab protiv dvojice poznatih i istaknutih junaka. Zatvori se u jednu kuću. Tu se borio i branio samo sa dva-tri momka. Uz njega bilo je njegovo najveće blago: trogodišnji sin mu i arapski konj. Borba je bila krvava, sav gornji boj kuće bio je razrušen kuršumima iz pušaka, kuća je bila srušena do polovine. Opasnost je velika prijetila da se kuća ne zapali i ne sruši na Ali-pašu.
Veličanstveno je bilo Ali-pašino ponašanje u tome trenutku. On dade svoga sina jednome momku u naručje i posla ga svome neprijatelju Mahmud-paši sa porukom: “Nosi ga mome neprijatelju Mahmudu, neka sa njim čini šta mu je volja”. Mahmud-paša primi malo dijete i držao ga je i čuvao kao svoje rođeno.
Zatim se Fidahić preda Huseinu, a ovaj ga sa sobom odvede u Gradačac. Od ovog doba imamo pred sobom dvije istaknute historijske ličnosti: Huseina kao pobjedioca i Ali-pašu kao zarobljenika. Junaštvo i velikodušno ponašanje prvoga oplemenilo je dušu drugoga i oni poslije kratkoga vremena postadoše najbolji i nerazdvojni prijatelji i drugovi. I zaista u svim potonjim poslovima Husein-kapetan nije imao vjernijeg ni junačnijeg druga od Ali-paše Fidahića koji je ostao uz njega do zadnjih momenata kasnije Huseinove historijske borbe i sudbine koju je prošao.
Izvor: Slavko Kaluđerić, “Husein-kapetan Gradaščević”
Komentariši