Ličnosti

ISA-BEG I SARAJEVO

Prema nekim historijskim izvorima Katarinin polubrat, Ahmed-paša Hercegović, sin iz Stjepanovog braka sa Cecilijom i kasniji zet sultana Bajezida II, organizirao je prebacivanje njene djece u Istanbul gdje je Katarinin sin Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu (Kraljević) od Karasija, postao iznimno utjecajan.

Njena kćerka preselila je na ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishaković, podigao turbe, koje je tu postojalo sve do zemljotresa iz 1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali se tradicija lokalnog stanovništva koja se ogleda u posjećivanju mezara ove žene i paljenja svijeća, održala do danas. U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma.

Kao urbano mjesto, Sarajevo se počinje razvijati sredinom 15. stoljeća podizanjem zadužbina Isa-bega Ishakovića.1 Naime, nakon musafirhane podignute, po svemu duseći 1453. godine ne, Isa-beg, 1457. godine podiže džamiju koju je poklonio sultanu Mehme-du Fatihu, po čemu je džamija i dobila ime Careva. Nakon toga je podigao upravno središte – dvor saray, po kome je grad Sarajevo dobio ime. Oba ova objekta, džamija i saraj, nastali su prije 1462. godine, kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovića o osnivanju njegovih zadužbina, s koji-ma je, zapravo, počelo urbano formi-ranje grada. Ovaj dokument predstavlja najstariji izvor koji se odnosi na Sarajevo i njegovu najbližu okolinu za čije puno vlasništvo (mulk), nego da vječno ostane onako kako je (u va-kufnami) propisano “sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega što je na njoj; on je najbolji nasljednik”. Kolika je važnost tekije bila, vidljivo je po tome što se cijelo naselje koje je nastalo oko nje, a koje se protezalo smjerom sjeverozapad – istok, od Bendbaše do Baščaršije, nazivalo Mahalom Isa-begove zavije. U Isa begovoj vakufnami ništa se ne govori kojem derviškom redu ova zavija pripada. To je jedan od dokaza Kao urbano mjesto, Sarajevo se počinje razvijati sredinom 15. stoljeća podizanjem zadužbina Isa-bega Ishakovića. Naime, nakon musafirhane podignute, po svemu duseći 1453. godine ne, Isa-beg, 1457. godine podiže džamiju koju je poklonio sultanu Mehme-du Fatihu, po čemu je džamija i dobila ime Careva. Nakon toga je podigao upravno središte – dvor saray, po kome je grad Sarajevo dobio ime. Oba ova objekta, džamija i saraj, nastali su prije 1462. godine, kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovića o osnivanju njegovih zadužbina, s kojima je, zapravo, počelo urbano formi-ranje grada. Ovaj dokument predstavlja najstariji izvor koji se odnosi na Sarajevo i njegovu najbližu okolinu za da je ustvari ova zadužbina prvobitno nastala kao musafirhana. Da je Isa be-gova zadužbina prvobitno bila musafirhana, ukazuje i činjenica što se u drugoj polovini XVIII. stoljeća postavljalo pitanje prihoda Isa-begova vakufa za mevlevijsku tekiju, koja je kasnije nastala na ovom mjestu.

Uz Isa-begovu musafir-hanu sagradio je izvjesni Hadži Mahmut prije 1650. godine mevlevijsku tekiju. Ovu tekiju je opisao Evlija Čelebi 1659. godine . Pjesnik Rešid efendija rodom iz Sarajeva u svojoj pjesmi o katastrofi Sarajeva koju je uzrokovao pohod Eugena Savojskog, mevlevijskoj tekiji je posvetio oko 40 stihova u kojima opisuje zgradu tekije, njen šadrvan, bašču i drugo. On u svojim stihovima spominje i enterijer objekta i podatak da je unutrašnjost tekije bila ukrašena levhama ispisanim ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog učenja islama koje su derviši izvorno u životu artikulirali. Sve je ovo utjecalo na brzo širenje islama u našim krajevima.