li─Źnosti

Li─Źnosti

Istaknuti bosanski franjevci 18. vijeka: Filip Lastri─ç i Bono Beni─ç

Me─Ĺu bosanskim franjevcima 18. st. bez sumnje se najvi┼íe isti─Źe fra Filip Lastri─ç, redovnik i sve─çenik. Osim ┼íto je vodio brigu o vjeri, naro─Źito ga odlikuje ljubav premaBosni. Fra Filip se rodio u selu O─çeviji kraj Vare┼ía 1700. godine. Nakon pripremnog ┼íkolovanja i novicijata u Kraljevoj Sutjesci od 1712. do 1720. zavr┼íio je filozofske i teolo┼íke nauke u Narniju u Italiji pa je 1724. postao sve─çenik. Nakon povratka u domovinu postavljen je (1726) za predava─Źa filozofije u Po┼żegi, gdje je na latinskom jeziku sastavio opse┼żan prikaz filozofije. 1729. premje┼íten je za u─Źitelja franjeva─Źkih novaka u Kraljevu Sutjesku, gdje je, uz tu slu┼żbu, obavljao i du┼żnosti kapelana. Pet godina iza toga (1734) postao je kustos. Poslije te slu┼żbe, Lastri─ç je desetak godina boravio u Bosni (u Sutjesci i, kako izgleda, tako─Ĺer i u Kre┼íevu). Kroz to vrijeme oti┼íao je (1748) u Be─Ź do carice Marije Terezije, da joj iznese molbe bosanskih franjevaca.

U 18. st., nakon austrijskih ratova s osmanlijama, nastala je potreba da se golema Bosanska zemlja podijeli. Njezino je podru─Źje, naime, potpalo pod razne dr┼żave (Veneciju, Austriju i Tursku). Tom je prilikom i sama Bosna je poljuljana i postala je kustodija, jer je imala samo tri samostana a koncem 17. i po─Źetkom 18. st. izgubila i ─Źetiri petine svoga katoli─Źkog stanovni┼ítva. Bosanski franjevci do┼żivjeli su ovo sni┼żavanje kao udarac, pa su poslali fra Filipa Lastri─ça u Rim kao svog zastupnika. On se dobro potrudio kod poglavara Reda i kod pape da se Bosni povrati ugled i da ona zadr┼żi svoje staro, ugledno mjesto me─Ĺu drugima u Redu. I papa Klement XIII . i generalni ministar Reda izi┼íli su ususret toj molbi.

Ne┼íto kasnije (1760), kad je pe─çki patrijarh htio da pod svoju vlast podlo┼żi i bosanske katolike, branio je fra Filip, za jedno s jo┼í nekim franjevcima, pred vezirom u Travniku ne ovisnost bosanskih katolika od pravoslavne crkvene uprave. Preostali dio ┼żivota upotrijebio je Lastri─ç na spisateljski rad, po kojem je on i najpoznatiji a koji je, po utjecaju, bio i najdalekose┼żniji. Osim ve─ç spomenutog filozofskog djela, koje je ostalo u rukopisu, napisao je jo┼í jedan spis na latinskom: ┬╗Pregled starina Bosanske provincije. Napisao je ─Źetiri propovjedni─Źka djela: ┬╗Dvojezi─Źno svjedo─Źanstvo┬ź (na latinskom i hrvatskom jeziku). ┬╗Nediljnik dvostruk┬ź, (po dvije propovijedi za svaku nedjelju u godini), ┬╗Svetnjak┬ź (propovijedi o sveci ma i blagdanima) i vrlo omiljenu knjigu ┬╗Od’ uza me┬ź. Ovdje ne navodimo dva tri sitnija djela a ni Lastri─çevu suradnju na djelu isusovaca Farlatija (Ilirske zemlje s crkvenog gledi┼íta) i Ma─Ĺara Al. Horanyi-ja (Pro┼ílost Ma─Ĺara).Napokon je do┼íla i smrt 1783.

Kao ┼íto ga ispunjava svijest o sjajnoj pro┼ílosti i velikoj ulozi Bosanske franjeva─Źke provincije, tako je Lastri─ç odu┼íevljen i za Bosnu gledanu s gra─Ĺanskog gledi┼íta: ponosan na lje potu i bogatstvo njezina tla, njezinih ┼íumama bogatih planina, njezinih rijeka i potoka, njezine zdrave klime, a tako─Ĺer ispunjen nostalgijom za nekada┼ínjom samostalno┼í─çu i slobodom.

Najva┼żniji dio Lastri─çeve djelatnosti za nas je ipak njegovo pisanje na materinskom jeziku. Tko god je zavirio u njegove spise ne mo┼że se oteti ─Źaru njegova jezika, jasno─çi izlaganja, ljepoti slika. Na svakom koraku osje─ça se kako je on blizak svom narodu, kako zna da mu ljepotu kr┼í─çanskih istina prika┼że uvjerljivo, ┼żivo i reljefno, da prona─Ĺe put do njegova srca. U Lastri─çevim djelima vrlo se ─Źesto razotkrije ┼żivot on da┼ínjih ljudi.

Ali, Lastri─çevi spisi nisu samo pjesni─Źki lijepi, nego i vrlo iscrpni u tuma─Źenju vjerskih i moralnih istina, posebno deset Bo┼żjih zapovjedi. Te┼íko je izdvojiti koja je zapovijed odn. zabrana bolje obra─Ĺena: da li ona o poslu┼ínosti, ili o kra─Ĺi, ili o bludnosti. Na sli─Źan na─Źin, vrlo je uvjerljivo protuma─Źeno i sve ono ┼íto se ti─Źe ispovijedi. Ovaj pisac segne ponekad i preko ─Źisto vjerskih i moralnih pouka pa usput nabaci i mnogu stvar korisnu s ekonomskog, odgojnog i socijalnog gledi┼íta.

Bono Beni─ç (─ćati─çi kod Kaknja, 1708. – Kraljeva Sutjeska, 27. o┼żujka 1785.), bosanski franjevac, provincijal Bosne Srebrene, ljetopisac. Kao desetogodi┼ínak stupio je u Franjeva─Źki samostan u Kraljevoj Sutjesci, u kojem je stekao osnovnu i srednjo┼íkolsku naobrazbu. Filozofsko-teolo┼íki studij zavr┼íio je u Italiji(Cremona). Zanimao se za na┼íu narodnu i crkvenu pro┼ílost. Njegov Protocollum conventus Suttiscae smatra se najvrjednijim i najopse┼żnijim ljetopisom 18. stolje─ça na bosansko-hercegova─Źkom podru─Źju.