ličnosti

Ličnosti

Istaknuti bosanski franjevci 18. vijeka: Filip Lastrić i Bono Benić

Među bosanskim franjevcima 18. st. bez sumnje se najviÅ”e ističe fra Filip Lastrić, redovnik i svećenik. Osim Å”to je vodio brigu o vjeri, naročito ga odlikuje ljubav premaBosni. Fra Filip se rodio u selu Oćeviji kraj VareÅ”a 1700. godine. Nakon pripremnog Å”kolovanja i novicijata u Kraljevoj Sutjesci od 1712. do 1720. zavrÅ”io je filozofske i teoloÅ”ke nauke u Narniju u Italiji pa je 1724. postao svećenik. Nakon povratka u domovinu postavljen je (1726) za predavača filozofije u Požegi, gdje je na latinskom jeziku sastavio opsežan prikaz filozofije. 1729. premjeÅ”ten je za učitelja franjevačkih novaka u Kraljevu Sutjesku, gdje je, uz tu službu, obavljao i dužnosti kapelana. Pet godina iza toga (1734) postao je kustos. Poslije te službe, Lastrić je desetak godina boravio u Bosni (u Sutjesci i, kako izgleda, također i u KreÅ”evu). Kroz to vrijeme otiÅ”ao je (1748) u Beč do carice Marije Terezije, da joj iznese molbe bosanskih franjevaca.

U 18. st., nakon austrijskih ratova s osmanlijama, nastala je potreba da se golema Bosanska zemlja podijeli. Njezino je područje, naime, potpalo pod razne države (Veneciju, Austriju i Tursku). Tom je prilikom i sama Bosna je poljuljana i postala je kustodija, jer je imala samo tri samostana a koncem 17. i početkom 18. st. izgubila i četiri petine svoga katoličkog stanovniÅ”tva. Bosanski franjevci doživjeli su ovo snižavanje kao udarac, pa su poslali fra Filipa Lastrića u Rim kao svog zastupnika. On se dobro potrudio kod poglavara Reda i kod pape da se Bosni povrati ugled i da ona zadrži svoje staro, ugledno mjesto među drugima u Redu. I papa Klement XIII . i generalni ministar Reda iziÅ”li su ususret toj molbi.

NeÅ”to kasnije (1760), kad je pećki patrijarh htio da pod svoju vlast podloži i bosanske katolike, branio je fra Filip, za jedno s joÅ” nekim franjevcima, pred vezirom u Travniku ne ovisnost bosanskih katolika od pravoslavne crkvene uprave. Preostali dio života upotrijebio je Lastrić na spisateljski rad, po kojem je on i najpoznatiji a koji je, po utjecaju, bio i najdalekosežniji. Osim već spomenutog filozofskog djela, koje je ostalo u rukopisu, napisao je joÅ” jedan spis na latinskom: Ā»Pregled starina Bosanske provincije. Napisao je četiri propovjednička djela: Ā»Dvojezično svjedočanstvoĀ« (na latinskom i hrvatskom jeziku). Ā»Nediljnik dvostrukĀ«, (po dvije propovijedi za svaku nedjelju u godini), Ā»SvetnjakĀ« (propovijedi o sveci ma i blagdanima) i vrlo omiljenu knjigu Ā»Od’ uza meĀ«. Ovdje ne navodimo dva tri sitnija djela a ni Lastrićevu suradnju na djelu isusovaca Farlatija (Ilirske zemlje s crkvenog glediÅ”ta) i Mađara Al. Horanyi-ja (ProÅ”lost Mađara).Napokon je doÅ”la i smrt 1783.

Kao Å”to ga ispunjava svijest o sjajnoj proÅ”losti i velikoj ulozi Bosanske franjevačke provincije, tako je Lastrić oduÅ”evljen i za Bosnu gledanu s građanskog glediÅ”ta: ponosan na lje potu i bogatstvo njezina tla, njezinih Å”umama bogatih planina, njezinih rijeka i potoka, njezine zdrave klime, a također ispunjen nostalgijom za nekadaÅ”njom samostalnoŔću i slobodom.

Najvažniji dio Lastrićeve djelatnosti za nas je ipak njegovo pisanje na materinskom jeziku. Tko god je zavirio u njegove spise ne može se oteti čaru njegova jezika, jasnoći izlaganja, ljepoti slika. Na svakom koraku osjeća se kako je on blizak svom narodu, kako zna da mu ljepotu krŔćanskih istina prikaže uvjerljivo, živo i reljefno, da pronađe put do njegova srca. U Lastrićevim djelima vrlo se često razotkrije život on daÅ”njih ljudi.

Ali, Lastrićevi spisi nisu samo pjesnički lijepi, nego i vrlo iscrpni u tumačenju vjerskih i moralnih istina, posebno deset Božjih zapovjedi. TeÅ”ko je izdvojiti koja je zapovijed odn. zabrana bolje obrađena: da li ona o posluÅ”nosti, ili o krađi, ili o bludnosti. Na sličan način, vrlo je uvjerljivo protumačeno i sve ono Å”to se tiče ispovijedi. Ovaj pisac segne ponekad i preko čisto vjerskih i moralnih pouka pa usput nabaci i mnogu stvar korisnu s ekonomskog, odgojnog i socijalnog glediÅ”ta.

Bono Benić (Ćatići kod Kaknja, 1708. – Kraljeva Sutjeska, 27. ožujka 1785.), bosanski franjevac, provincijal Bosne Srebrene, ljetopisac. Kao desetogodiÅ”nak stupio je u Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, u kojem je stekao osnovnu i srednjoÅ”kolsku naobrazbu. Filozofsko-teoloÅ”ki studij zavrÅ”io je u Italiji(Cremona). Zanimao se za naÅ”u narodnu i crkvenu proÅ”lost. Njegov Protocollum conventus Suttiscae smatra se najvrjednijim i najopsežnijim ljetopisom 18. stoljeća na bosansko-hercegovačkom području.