Jesu li Bosanka i Francuz osnovali grad u Americi? “Bosanski Novi i američki Novi”


Živimo u zemlji neistraženih legendi. Jedna od njih koja postoji u Bosanskom Novom glasi da su Napoleonov vojnik i Bosanka pobjegli u Ameriku početkom 1800-te, i tamo osnovali grad istoimenog imena – Novi! Ovo je priča za koju možda nikad nećemo saznati da li je imalo istinita.

U zemlji Bosni i Hercegovini i previše je priča koje se prepričavaju s koljena na koljeno, usmenih predanja, legendi, misterija, nad kojima decenijama kao tmurno vrijeme stoji pitanje – odakle one dolaze? Obično se kaže – ‘priča narod’. Narodne priče i predanja ponekad se zapisuju ali nikad ne budu ozbiljno istražena, što nas historijski i civilizacijski možda uskraćuje za neke velike stvari. Takva je i ova naša priča. Usmeno predanje ili legenda koja je možda novi dokaz historijskih veza Bosne i Amerike.

Bosanski Novi i američki Novi

Predanje koje postoji u današnjem Bosanskom Novom jeste da ovaj grad ima brata blizanca, i to baš u Americi, a osnovali su ga jedna Bosanka i njen muž Francuz. Priča seže u 1800-tu, pred kraj Napoleonove vladavine Austrijom, i početke propadanja Osmanskog carstva u Bosni. Na tom graničnom dijelu dva velika carstva bio se smjestio tadašnji Novi. Predanje kaže da je Napoleonova Francuska baš tu u blizini imala neko nalazište rude te je područje bilo naseljeno i francuskim vojnicima. Jedan od njih navodno se zagledao i zaljubio u jednu Bosanku po imenu Vasvija Fajtović, i ljubav je bila tolika da se morala kriti jer bi za njega bila sramota da se saznalo da ima vezu sa Bosanskom koja je iz Osmanske carevine. Kako im je bilo nemoguće živjeti skupa, kaže predanje, oni se odlučuju da pobjegnu i to prema Dalmaciji, zatim prema Veneciji i dalje u Ameriku. Kada su stigli u Ameriku, navodno su bili među prvim doseljenicima koji su se odlučili od ruralnih dijelova grada Detroita u državi Michigan napraviti grad. Odlučeno je da se taj novi grad nazove upravo Novi! Time su, prema ovom predanju, jedna Bosanka i jedan Francuz, pobjegavši od dva carstva i razdvajanja njihove ljubavi, postali dio historije. Njihova kćerka je prema predanju postala prvi ženski sudija u Americi.

Ko je, zapravo, osnovao Novi?

Novi u saveznoj državi Michigan uistinu postoji. Danas je to mali gradić sa nešto preko 50 hiljada stanovnika i ubrzanim razvojem, i to kao dio šireg područja grada Detroita. U historijskim dokumentima o nastanku ovog gradića ima dosta autentičnih dokumenata zabilježenih u mnogima publikacijama objavljenim početkom 20-tog stoljeća. U knjizi Historija okruga Oakland, usmeni zapis historijskog progresa, ljudi i glavnih interesa koju je 1912.godine napisao Thaddeus D. Seeley, spominje se kako se došlo do imena Novi. Naime, 1830.godine grupa građana jednog dijela tadašnjeg Farmingtona, održala je sastanak u svrhu izdvajanja iz tog grada. Kada je na red došlo ime, bilo je očito da je najpotrebnije kratko i jednostavno. Dr. J.C. Emery je na sugestiju njegove žene predložio ‘Novi’ te je taj prijedlog i usvojen i upućen u zakonsku proceduru.

Zapisi pokazuju da je ta latinska riječ u prevodu na engleski nekima zvučala čudno – ‘nepoznat’, ‘zaboravljen’, pa nisu htjeli da se takve karakteristike vežu za njihovu zajednicu. No, ipak, državne vlasti su usvojile ovaj naziv i Novi je odvojen od Farmingtona. Ne postoje nikavi zapisi u zvaničnoj historiji da su uistinu Vasvija i njen muž Francuz bili osnivači ovog gradića. U američkim arhivama koje se nalaze i na internetu, kaže se da su dr. J.C. Emery i njegova žena, oboje bili engleskih korijena, doseljenici u Ameriku. Prvi koji se doselio na zemlju na kojoj je nastao Novi bio je Erastus Ingersoll koji je došao 1825.godine.

Prvi ženski sudija – čista Amerikanka!

Postoji i prvi ženski sudija u Americi. Njeno ime je Esther Morris i korijene vuče iz Amerike po majci te Irske po ocu. Jedna je od poznatijih američkih ličnosti i to ne samo po tome što je prvi ženski sudija, nego i što je bila prva zagovornica ženskih ljudskih prava u Americi. Bila je osmo dijete Daniela McQuigga i Charlotte Hobart, a sa 11 godina već je završila u sirotištu što joj je pomoglo da se okrene sama sebi i razvije svoje sposobnosti, te kasnije dođe do liderske pozicije. Niti u njenoj biografiji koja je detaljno razrađena ne postoje nikakvi detalji koji je vežu za dva velika carstva koja su vladala Evropom u to vrijeme.

No, ipak čitava priča pa bila legenda ili predanje, je zanimljiva i maštovita. I kao takvu, do danas je niko nije stručno obradio, makar da nasluti da bismo mogli imati barem malo pozitivnog na velikoj sceni svjetske historije.