zanimljivosti

Zanimljivosti

Kako je Karadžić htio da preimenuje Sarajevo

Likom Gavrila Principa kroz historiju se manipulisalo, a zbog zloupotrebe, tokom opsade Sarajeva, spomenik njegovih stopa je uklonjen
Namjera ljudi iz Muzeja Sarajeva da revitaliziraju turističko-spomenički kompleks Sarajevskog atentata, između ostalog, podrazumijevat će i povratak uklonjenih ā€žPrincipovih stopaā€œ na mjesto sa kojeg se pretpostavlja da su upućeni hici koji su usmrtili austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i bili okidač za početak ratnih sukoba koji će prerasti u Prvi svjetski rat.

O povratku ā€žPrincipovih stopaā€œ na nekadaÅ”nje mjesto već se godinama govori i raspravlja, a sve te inicijative dio su jednog Å”ireg i obuhvatnijeg procesa ponovnog sagledavanja motiva i posljedica ubistva koje je počinio. Na Principa i njegov čin, u različitim periodima bosanske historije, različito se gledalo, a njegov čin tumačio se na nekoliko krajnje ideoloÅ”ki suprotstavljenih načina.

Njegovo ime, njegov lik i njegov atentatorski čin bili su predmet svakojakih manipulacija i ideoloÅ”kih učitavanja, a zloupotreba njegove historijske uloge najekstremnije se ispoljila u godinama opsade Sarajeva kada je Radovan Karadžić ime Gavrila Principa koristio u propagandne svrhe svojih nacionalističkih planova.

Spiegelov tekst iz 1993.
Sarajevski germanist Vahidin Preljević sam čin uklanjanja ā€žPrincipovih stopaā€œ razumijeva kao reakciju na agresiju koju je glavni grad Bosne i Hercegovine trpio podsjećajući na tu ā€žzlokobnuā€œ Karadžićevu zamisao o kojoj je pisala i svjetska Å”tampa.

ā€žPrvo, treba podsjetiti na to da je postojao i jedan drugi spomenik, i to onaj žrtvama atenata koji je podignut 1917. godine i uklonjen odmah nakon Prvog svjetskog rata. Ne znam konkretno zaÅ”to su uklonjene ‘Principove stope’. Vjerovatno je to rezultiralo iz konteksta opsade grada, u kojem su barbarske vojne snage koje su opsjedale i ubijale ovaj grad same istaknule Gavrila Principa kao svoju identifikacijsku figuru. Prema jednom izvjeÅ”taju njemačkog magazina Der Spiegel iz 1993, Karadžić je očito izrazio zamisao da Sarajevo nakon zauzimanja preimenuje u Principovo. Ne znam koliko je to bila ozbiljna ideja, ali rječito govori o jednom signifikantnom pomjeranju i prekodiranju ovog historijskog lika, odnosno njegovoj redukciji sa općejugoslavenskog na simbol srpskog nacionalizmaā€œ.

Na Principov čin u različitim fazama historije gledalo se na različite načine i percepcija njegovog lika se mijenjala i modificirala, kaže historičar iz Sarajeva Edin Omerčić.

ā€žProfesor Robert J. Donia je odlično ‘poredao’ faze u metamorfozi javne percepcije Principa i njegovog atentata na nadvojvodu Ferdinanda. Tako je od 1914-1918 Princip bio terorista, potom je bio jugoslavenski nacionalni heroj-junak do 1941, potom je tokom Drugog svjetskog rata, odnosno za vrijeme NDH Princip smatran izrodom i degenerikom, kriminalcem, nakon toga do 1970-ih je bio heroj revolucionarne omladine, a od 70-ih postaje zvijezda, celebrityā€œ.

Slično razmiÅ”lja i historičar Husnija Kamberović koji smatra da je ličnost Gavrila Principa bila predmet grube ā€žpolitičke instrumentalizacijeā€œ.

ā€žÄŒini mi se da nijedna ličnost nije bila toliko snažno predmet manipulacije i političke instrumentalizacije kao Gavrilo Princip, i to kako početkom 20. stoljeća tako i sada: Princip je 1914. bio predmet manipulacije određenih srpskih krugova vezanih za Crnu ruku, a i danas Principovi ‘interpretatori’ ga viÅ”e koriste samo kao platformu na kojoj projiciraju vlastitu viziju Principove uloge u historiji, pri čemu su upravo ti narativi o njemu kao heroju ili teroristi zgodan način da se Principom manipulra. A danaÅ”nja podijeljenost bosanskohercegovačkog druÅ”tva je dobar okvir da se takvi narativi dalje održavajuā€œ.

Zloupotreba Principove ličnosti
Ta zloupotreba Principove ličnosti, smatra Kamberović, ključni je razlog zbog kojeg su se Sarajevo i Princip ā€žrazdvojiliā€œ tokom opsade grada 1990-ih. Mnogo primjerenije bi bilo na sve te događaje gledati sa razumnom stogodiÅ”njom distancom i koristiti Gavrila Principa u ā€žturističke a ne političke svrheā€œ.

ā€žInstrumentalizacija ličnosti Gavrila Principa tokom rata 1990-ih razdvojila je Sarajevo i Principa. Ukoliko se pođe od teze da je Princip bio predmet manipulacija, i ukoliko se to uzme kao osnova na kojoj Sarajevo treba gledati na svoju proÅ”lost, tada je, po mom miÅ”ljenju, ostavljeno i dovoljno prostora u kojem možemo promatrati Principa kao dio naÅ”e tragične proÅ”losti.

Ne možemo promijeniti činjenicu da su Principovi sarajevski pucnji 1914. izazvali veliku svjetsku tragediju, ali ukoliko prihvatimo činjenicu da je to bilo prije viÅ”e od jednog stoljeća, onda to danas možemo koristiti, recimo, u turističke, a ne političke svrhe. Samo treba pokuÅ”ati odvojiti Pincipa od etnonacionalističkih interpretacija. Ali, budući da tu postoje dvije strane snažno opredijeljene da ‘brane’ ili ‘napadaju’ Principa ā€“ jasno je da to nije nimalo lagan posaoā€œ.

IdeoloÅ”ko presagledavanje proÅ”losti kao jednu od posljedica imalo je i uspostavljanje drugačije perspektive u sagledavanju ličnosti Gavrila Principa, pojaÅ”njava Vahidin Preljević pojaÅ”njavajući kako je Princip ā€žÅ¾rtvaā€œ procesa reinterpretacije motiva kulturnog pamćenja.

ā€žNaravno da je posljednjih desetljeća doÅ”lo do ideoloÅ”kog preformatiranja cijelog naÅ”eg prostora, pa time i pogleda na određene historijske fenomene. U konkretnom slučaju, moramo imati u vidu da je Gavrilo Princip bio ključni lik jugoslavenske utemeljiteljske naracije, te da je njegov status u kulturnom pamćenju bivÅ”e države bio gotovo neprikosnoven i, dakako, izrazito ideoloÅ”ki utemeljen. Danas takvog ideoloÅ”kog okvira nema, i kao Å”to to u tim promjenama obično biva, s raspadom neke ideoloÅ”ke matrice, prvo se pristupa reinterpretaciji ključnih motiva i likova kulturnog pamćenja unutar te matrice. To je slučaj i sa Principomā€œ.

Uklanjanjem spomenika kojim je obilježeno mjesto Principovog atentata Sarajevo se nije odreklo vlastite proÅ”losti decidan je Prljević, jer je historija ā€žpuno Å”ira od spomenika i imena ulicaā€œ. DanaÅ”nje Sarajevo, smatra Preljević, samo je ā€žodbacilo herojski status koji je Princip imao i viÅ”e se ne identificira sa njegovim činomā€œ, o čemu najbolje govori neutralno intonirana tabla koja ā€žsamo konstatira Å”ta se kod Latinske ćuprije dogodilo, bez ideoloÅ”kih učitavanjaā€œ.

ā€žI mislim da je to načelno ispravno, a pogotovo je ispravno u ovom slučaju, jer je jako problematično za bilo koji kolektivni identitet ako u njegovo srediÅ”te stavite političko ubistvo, i to ubistvo osobe koja nije bila nikakav tiranin, nije bila nikakav zločinac, i čak je bila protivnik rata. Da ne govorim o ubistvu Sofije von Hohenberg. Uzimajući ovo prethodno u obzir, valja reći da je to ubistvo naprosto bilo zločin, bez obzira na motive njegovih vinovnika. Dakle, takva vrsta identifikacije odnosno obnavljanje identifikacije sa zločinom, bilo kojim zločinom, bila bi nedopustiva, i ona je inače bila velika greÅ”ka, ja bih rekao i traumatična tačka jugoslavenske politike pamćenjaā€œ, jasan je Preljević.

Princip je postao ličnost popularne kulture
Preljević dalje pojaÅ”njava kako je trenutno markiranje mjesta, zbog njegove historijske i simboličke važnosti, neadekvatno i da treba osmisliti način koji će na sveobuhvatan način objaÅ”njavati okolnosti atentata bez partikularnog isticanja jedne strane.

ā€žS druge strane mislim da se upravo zbog fatalnog značaja tog događaja on mora adekvatno obilježiti u kulturi pamćenja, te da je trenutno minimalističko markiranje tog mjesta također neadekvatno. Treba osmisliti model koji će istaknuti kontekst tog vremena, izbjeći heroiziranje ali i demoniziranje aktera tog događaja, dakle promovirati kritičku distancu i općenito humanistički stav. To sigurno nije jednostrano isticanje atentatora, odnosno vraćanje Dimitrijevićeve skulpture. Možda je taj model kritičke kulture pamćenja istovremena rekonstrukcija oba spomenika: i spomenika žrtvama Franzu Ferdinandu iz 1917. i Principovih stopa, koji bi se onda međusobno komentirali. A možda je bolje i neko treće rjeÅ”enjeā€œ.

Ono o čemu se najmanje govori kada se vode rasprave o Gavrilu Principu i njegovom činu jeste činjenica da je stotinu godina nakon atentata njegov počinitelj postao viÅ”e ličnost popularne kulture nego historijskog interesovanja. Edin Omerčić ā€žpozdravljaā€œ inicijativu povratka ā€žPrincipovih stopaā€œ željno očekujući da vidi na koji način će spomenik komunicirati sa publikom u novom druÅ”tveno ā€“ historijskom kontekstu.

ā€žTakozvane Principove stope su početkom opsade Sarajeva, tokom žestokih četničkih granatiranja, razaranja i uniÅ”tavanja bosanskohercegovačkog bića, bile koliko znam (a slabo je znanje) uklonjene. Sama inicijativa vraćanja takvog spomenika, koji je postao dio pop-kulture, a koji je u neku ruku i falsifikat, govori o tome da Princip nije nestao niti iz urbane kulture, niti se može govoriti o tome da je dio urbane ‘neželjene historije’, a svakako će biti zanimljivo pratiti taj, prije svega tihi povratak Principovih stopa i način na koji će sam spomenik komunicirati s publikom. U nadi da će ‘stope’ biti okrenute u prvobitnom smjeru svakako pozdravljam povratak na lokaciju na kojoj je prvotno i bio postavljenā€œ.

Izvor: Al Jazeera