srednji vijek

Srednji vijek

Langobardi i kraj rimske kulture u Italiji

Langobardi ili Lombardi su isto─Źnogermanski narod prema kojima se danas zove pokrajina Lombardija u sjevernoj Italiji. Porijeklo im nije do kraja razja┼ínjeno, ali pretpostavlja se da su ┼żivjeli na prostoru ju┼żne ┼ávedske, a zatim se naselili na prostor Njema─Źke. Prvi ih spominje rimski povjesni─Źar Tacit u 1. stolje─çu pr. Kr., tvrde─çi da su malobrojni, ali hrabri i borbeni te da ┼żive na podru─Źju donje Labe. Njihovu prisutnost na tom podru─Źju potvr─Ĺuju i arheolo┼íki nalazi. Iako su zabilje┼żeni povremeni sukobi s Rimljanima i susjednim Germanima, ve─çina Langobarda ┼żivjela je relativno mirnim pastoralnim na─Źinom ┼żivota sve do velike migracije na jug krajem 4. stolje─çu.

Zaposjev┼íi podru─Źje koje otprilike odgovara dana┼ínjoj Austriji, Langobardi su se postupno iz plemenskog saveza razvili u srednjovjekovnu dr┼żavu na ─Źelu s kraljem Audoinom (sredina 6. stolje─ça). Slijedio je dugotrajni sukob sa suparni─Źkim Gepidima. Zavr┼íen je 567. kada su pod vodstvom Alboina i u savezni┼ítvu s Avarima Langobardi zadali kona─Źan udarac protivnicima. Na prijelazu 567. u 568. godinu, pre┼íli su Julijske Alpe i prodrli u prostor koji je bio prakti─Źki nebranjen ÔÇô bizantske su trupe nedavno bile pokorile tamo┼ínje Ostrogote. Uspostavili su prijestolnicu u Paviji i brojna vojvodstva (kasnije ukupno 36). Idu─çih pedesetak godina obilje┼żili su unutarnji nemiri i brojni ratovi s Francima i bizantskim trupama u Italiji. Langobardi su na osvojenom podru─Źju ukinuli ostatke rimske uprave i pravnih ustanova. Po─Źetkom 7. stolje─ça slijedilo je postupno pomirenje s lokalnim stanovni┼ítvom, kodifikacija langobardskog prava po uzoru na rimsko (Rotarijev edikt) i prijelaz Langobarda s arijanstva na katoli─Źanstvo. Razvili su osebujan umjetni─Źki stil kojeg karakteriziraju stilizirani likovi, tropruti pleterni element i dvodimenzionalnost, a bili su i poznati po izradi nakita.

Langobardi su do┼żivjeli vrhunac pod kraljem Liutprandom u prvoj polovici 8. stolje─ça. On je postupno osvajao bizantske teritorije u Italiji, ja─Źao dr┼żavnu upravu i njegovao dobre odnose s Francima i papom. Njegovi nasljednici napali su posjede pape Stjepana II., ┼íto je ovog potaknulo da potra┼żi pomo─ç od frana─Źkog vladara Karla Velikog. Godine 774. Karlo je pokorio Langobarde i preuzeo titulu langobardskog kralja. Langobardska vojvodstva na jugu Italije (npr. Benevent) zadr┼żala su odre─Ĺen stupanj autonomije sve do dolaska Normana u 11. stolje─çu.

Langobardi su kratko vrijeme (sredinom 8. stolje─ça) vladali Istrom, gdje su tragovi njihove umjetnosti vide na kamenoj plastici Mauricijevog ciborija u Novigradu i plutejima iz Valbandona kod Fa┼żane. Usto su sa─Źuvane neke njihove rije─Źi, primjerice brajda (iz langobardskog breit = ┼íirok). Grobnica langobardskog kneza prona─Ĺena je na Bre┼ícu kod Buzeta, pi┼íe Boris Bla┼żina