Baština

MONETA AUREA REGIS STEPHANI- Bosanski zlatnik

U srednjovjekovnoj bosanskoj državi je pored srebrenog kovan i zlatni novac. To je veliki četverostruki dukat, pronađen 1935. godine kod Prijepolja, prečnika 30 mm, debljine 1 mm i težine 14,05 gr.

Na aversu se nalazi propeti lav okrenut na desnu stranu, a oko njega natpis: MONETA AUREA REGIS STEPHANI. Na reversu je u sredini bosanski kraljevski grb, a oko njega natpis: GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA. Grb se sastoji od štita, kacige sa plaštom, krune i dva ljiljana. Štit je u osnovi trouglasto-srcolikog oblika, nagnut prema desnoj strani. Polje štita je podijeljeno desnom kosom prečkom na dva dijela – u donjem se nalaze tri ljiljana poredana paralelno sa kosom prugom, dok su u gornjem dijelu tri ljiljana raspoređena u vrhove zamišljenog jednakostraničnog trougla (kao današnji grb sa ljiljanima).

Na lijevi ugao štita je nalegla kaciga sa otvorom za oči, a iza nje se nalazi plašt. Sa lijeve i desne strane kacige se nalazi po jedan ljiljan. Historičari imaju različito mišljenje o bosanskom zlatniku. Ivan Ranđeo je ovaj zlatnik pripisao kralju Tomaševiću, koji ga je kovao u spomen na svoje krunisanje. Mihajlo Dinić tvrdi da je to zlatnik kralja Tvrtka I koji ga je iskovao povodom svog krunisanja. Ranđeo smatra da zlatnik pripada kralju Stjepanu Tomaševićuzato što se na natpisu nalazi ime STEPHAN, a samo su dva bosanska kralja koristila isključivo to ime: Stjepan Ostojić i Stjepan Tomašević.

Pošto je Stjepan Ostojić kratko vladao, a njegova vladavina bila slaba, Ranđeo ga je sa razlogom odbacio kao vladara koji je kovao takav zlatnik, pa se odlučio za Tomaševića. On dalje objašnjava da propeti lav, grb Brankovića, stavljen zato što je Tomašević bio oženjen kćerkom Lazara Brankovića i time želio naglasiti svoje pravo na Srpsku despotovinu. Što se tiče imena Stefan, Dinić navodi da se i Tvrtko I naziva tim imenom u dvije isprave i na jednom pečatu. Prema ovo Rex Stephanus, od koga potiče veliki zlatnik, mogao je, bar što se imena tiče, biti i kralj Tvrtko I.

Kada je u pitanju propeti lav na aversu, Dinić do objašnjava dvjema mogućnostima: da je taj grb Tvrtko mogao preuzeti od posljednjeg Nemanjića ili da se prema grbovniku Korjenić-Neorića (iz 1595. godine) može zaključiti da su propetog lava na grbu imali i Kotromanići. Lav na grbu se nalazio i na novcima Hrvoja Vukčića Hrvatinića i na pečatima porodice Kosača.   

U grbovnicima nastalim krajem XVI stoljeća nalazi se i grb Kotromanića. To je štit sa propetim lavom okrenutim nadesno. U njima ima doduše mnogo izmišljenih grbova, ali ima i takvih koji počivaju na realnoj historijskoj podlozi. Sastavljač grbovnika se pobrinuo da za grbove poznatijih porodica nađe sigurne podatke, tako da bi se njegova tvorevina smatrala pouzdanom.

Postoji i jedan pisani izvor koji ide u prilog Dinićevoj tvrdnji da zlatnik pripada Tvrtku I. Radi se o arhivskom podatku iz Dubrovnika od 30. marta 1393. godine. Znači 1393. godine pominju se veliki dukati bosanskog kralja, te su na ovaj način numizmatički podaci potkrijepljeni arhivskim.U vrijeme kada je nastala ova bilješka, Bosnom je vladao kralj Stjepan Dabiša (1391-1395).

Za njegove kratke i nestabilne vladavine u Bosni se nije kovao novac. Na osnovu navedenog može se konstatovati da je Tvrtko I bio taj kralj koji je kovao zlatni novac, a najvjerovatnije ga je kovao 1377. godine povodom svog krunisanja za „kralja Srbljem i Bosne“.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *