BaŔtina

MONETA AUREA REGIS STEPHANI- Bosanski zlatnik

U srednjovjekovnoj bosanskoj državi je pored srebrenog kovan i zlatni novac. To je veliki četverostruki dukat, pronađen 1935. godine kod Prijepolja, prečnika 30 mm, debljine 1 mm i težine 14,05 gr.

Na aversu se nalazi propeti lav okrenut na desnu stranu, a oko njega natpis: MONETA AUREA REGIS STEPHANI. Na reversu je u sredini bosanski kraljevski grb, a oko njega natpis: GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA. Grb se sastoji od Å”tita, kacige sa plaÅ”tom, krune i dva ljiljana. Å tit je u osnovi trouglasto-srcolikog oblika, nagnut prema desnoj strani. Polje Å”tita je podijeljeno desnom kosom prečkom na dva dijela ā€“ u donjem se nalaze tri ljiljana poredana paralelno sa kosom prugom, dok su u gornjem dijelu tri ljiljana raspoređena u vrhove zamiÅ”ljenog jednakostraničnog trougla (kao danaÅ”nji grb sa ljiljanima).

Na lijevi ugao Å”tita je nalegla kaciga sa otvorom za oči, a iza nje se nalazi plaÅ”t. Sa lijeve i desne strane kacige se nalazi po jedan ljiljan. Historičari imaju različito miÅ”ljenje o bosanskom zlatniku. Ivan Ranđeo je ovaj zlatnik pripisao kralju TomaÅ”eviću, koji ga je kovao u spomen na svoje krunisanje. Mihajlo Dinić tvrdi da je to zlatnik kralja Tvrtka I koji ga je iskovao povodom svog krunisanja. Ranđeo smatra da zlatnik pripada kralju Stjepanu TomaÅ”evićuzato Å”to se na natpisu nalazi ime STEPHAN, a samo su dva bosanska kralja koristila isključivo to ime: Stjepan Ostojić i Stjepan TomaÅ”ević.

PoÅ”to je Stjepan Ostojić kratko vladao, a njegova vladavina bila slaba, Ranđeo ga je sa razlogom odbacio kao vladara koji je kovao takav zlatnik, pa se odlučio za TomaÅ”evića. On dalje objaÅ”njava da propeti lav, grb Brankovića, stavljen zato Å”to je TomaÅ”ević bio oženjen kćerkom Lazara Brankovića i time želio naglasiti svoje pravo na Srpsku despotovinu. Å to se tiče imena Stefan, Dinić navodi da se i Tvrtko I naziva tim imenom u dvije isprave i na jednom pečatu. Prema ovo Rex Stephanus, od koga potiče veliki zlatnik, mogao je, bar Å”to se imena tiče, biti i kralj Tvrtko I.

Kada je u pitanju propeti lav na aversu, Dinić do objaÅ”njava dvjema mogućnostima: da je taj grb Tvrtko mogao preuzeti od posljednjeg Nemanjića ili da se prema grbovniku Korjenić-Neorića (iz 1595. godine) može zaključiti da su propetog lava na grbu imali i Kotromanići. Lav na grbu se nalazio i na novcima Hrvoja Vukčića Hrvatinića i na pečatima porodice Kosača.   

U grbovnicima nastalim krajem XVI stoljeća nalazi se i grb Kotromanića. To je Å”tit sa propetim lavom okrenutim nadesno. U njima ima doduÅ”e mnogo izmiÅ”ljenih grbova, ali ima i takvih koji počivaju na realnoj historijskoj podlozi. Sastavljač grbovnika se pobrinuo da za grbove poznatijih porodica nađe sigurne podatke, tako da bi se njegova tvorevina smatrala pouzdanom.

Postoji i jedan pisani izvor koji ide u prilog Dinićevoj tvrdnji da zlatnik pripada Tvrtku I. Radi se o arhivskom podatku iz Dubrovnika od 30. marta 1393. godine. Znači 1393. godine pominju se veliki dukati bosanskog kralja, te su na ovaj način numizmatički podaci potkrijepljeni arhivskim.U vrijeme kada je nastala ova biljeÅ”ka, Bosnom je vladao kralj Stjepan DabiÅ”a (1391-1395).

Za njegove kratke i nestabilne vladavine u Bosni se nije kovao novac. Na osnovu navedenog može se konstatovati da je Tvrtko I bio taj kralj koji je kovao zlatni novac, a najvjerovatnije ga je kovao 1377. godine povodom svog krunisanja za ā€žkralja Srbljem i Bosneā€œ.