Muslimanska tradicija u Mađara starija je od hiljadu godina: Bošnjaci ostavili poseban trag


Prema svjedočenju Abua Hamida al-Garnatija iz Granade, u današnjoj Španiji, koji je u 12. vijeku proputovao srednjovjekovnom Ugarskom, ondje je zatekao čak dvije različite skupine muslimana, svoje sunarodnjake Saracene (Böszörmény) i povolške Bugare.

–U doba kralja Andrije II. mađarski muslimani obnašaju visoke dužnosti na njegovom dvoru, što rimske pape jako ljuti.

-U Ugarskoj živjelo mnogo Bošnjaka, što ističe i putopisac Evlija Čelebija. Primjera radi, opisujući Kanjižu, istaknut će da su joj stanovnici Bošnjaci .

Posljednjih godina pričalo se o tome kako su u Islamskoj zajednici Mađarske izrazili želju da postanu dio Islamske zajednice BiH. Prema toj zamisli, poglavar bosanskih, hrvatskih, slovenskih i sandžačkih muslimana reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović predvodio bi i malu zajednicu od 25.000 mađarskih muslimana.

Sada je svakako aktuelna i priča o muslimanskim izbjeglicama sa Bliskog istoka koje dolaze na mađarsku granicu nastojeći utočište od ratova naći u EU, posebno zemljama zapadne Evrope. Mnogi su saglasni da se Mađarska prema tim ljudima ne odnosi na najbolji način. Posebno su česti antimuslimanski istupi u kojima prednjači i sam premijer te zemlje Viktor Orban koji pokušava reći kako je Mađarska ali i Evropa zapravo kršćanska i da u njoj nema mjesta za muslimane. Jasno je da premijer Orban vrlo slabo poznaje historiju, ili namjerno zaobilazi neke činjenice.

Iako je prisustvo današnjih muslimana u Mađarskoj novijeg datuma, ono što će mnoge iznenaditi, Mađari se s islamom susreću još na svome putu iz stepa zapadne Azije. Prema svjedočenju Abua Hamida al-Garnatija iz Granade, u današnjoj Španiji, koji je u 12. vijeku proputovao srednjovjekovnom Ugarskom, ondje je zatekao čak dvije različite skupine muslimana, svoje sunarodnjake Saracene (Böszörmény) i povolške Bugare.

Muslimanski identitet sa sobom donose i doseljeni turkijski Pečenezi. Nama najbliža saracenska enklava nalazila se u Srijemu. Mađarski muslimani u to vrijeme studiraju u Halepu, u današnjoj Siriji. Prema zapisu iz 13. vijeka, geografa Jakita al-Hamvija, oni govore mađarskim. U doba kralja Andrije II. mađarski muslimani obnašaju visoke dužnosti na njegovom dvoru, što rimske pape jako ljuti.

Ipak, zlatno doba islama u Mađarskoj bilo je tokom otomanske invazije 1526.-1699. Turci zauzimaju, vijek i po, središnji (i teritorijalno najveći) dio današnje Mađarske, te provode islamizaciju, ipak nešto manjeg intenziteta nego na Balkanu, kako piše Géza Pálffy u svojoj Historiji Mađarske. Sa sobom dovode velik broj islamiziranih Bošnjaka, te pravoslavnih Vlaha i Srba. Iako čelne dužnosti u Budimskom vilajetu (u čijem sastavu je jedno vrijeme bio i Požeški sandžak, uključujući i otomanski Ösek) obnašaju Albanci. Zacijelo, i jedan broj Mađara prelazi na islam, a nakon protjerivanja oni se zajedno s drugim muslimanima, Bošnjacima i Turcima, povlače u Bosnu. Prisustvo muslimanskih izbjeglica iz Mađarske zabilježeno je u Pruscu i Kladnju.

Kako piše Safvet-beg Bašagić, veliki vezir Kanijeli Sijavuš-paša, rođen u Mađarskoj, bio je porijeklom Hrvat. Glasoviti mevlevijski derviš Peçevi Arifi Ahmed Dede rođen je u Pečuhu kao i otomanski historičar Ibrahim Peçevi, porijeklom Bošnjak.

DŽAMIJE, MINARETI, HAMAM, ČESME, TURBE

U današnjoj Mađarskoj postoji mnoštvo očuvanih arhitektonskih spomenika iz vremena otomanske okupacije.

Vjerovatno najorijentalniji grad u Mađarskoj je Pečuh. U njemu su čak tri očuvane džamije (Gazi Kasim-pašina džamija, na središnjem Széchenyijevom trgu, danas katolička crkva, Jakovali Hasan-pašina, te Ferhad-pašina džamija). U Pečuhu se nalazi i turska kupelj, tzv. Memi-pašin hamam, više otomanskih česmi, te ostatci turske citadele. Vrijedan spomenik je i Balkoč-begova džamija u Šiklošu. Nijemci doseljeni u Podunavlje nisu bez razloga Baranju nazivali Švapskom Turskom (Schwäbische Türkei). Džamija s minaretom postoji i u Ostrogonu, u Egeru je ostao samo minaret, a u Budimpešti Idriz-Babin mauzolej.

U Ugarskoj je tada živjelo mnogo Bošnjaka, što ističe i putopisac Evlija Čelebija. Primjera radi, opisujući Kanjižu, istaknut će da su joj stanovnici Bošnjaci .

Bošnjački prvaci u osmanskom dobu su sagradili dosta građevina u Ugarskoj.

Među tim građevinama su i sljedeće: vakuf Mustafe-paše Sokolovića – tri džamije, medresa, četiri hamama, karavan-saraj, baruthana, dućani i druge građevine u Budimu (obnovio budimsku tvrđabu, te podigao nove kule); džamija, dva hamama i karavan-saraj u Pešti; džamija, hamam, mekteb i karavan-saraj u sljedećim mjestima: Ostrogon, Kopan (Koppány), Segedin (Szeged), Novigrad, Tolna, Filakovo (Fiľakovo, Fülek, Filek), Sečenj (Szécsény, Seçen), Simontornja (Simontornya, Şimontorna), Pakš (Paks, Pakşa); nove kule i drugi vakufi u Stolnom Biogradu (Székesfehérvar, İstolni Belgrad) i Sigetu, te zadužbine u Hatvanu, Vacu (Vác, Vaç), Dunafeldvaru, Mohaču; sebilj i kula Ulama-paše u Budimu; džamiju Rustem-paše Opukovića u Budimu; hamam Mehmed-paše Jahjapašića u Budimu; baruthana, hamam i sebilj Arslan-paše Jahjapašića u Budimu; kula Sijavuš-paše Kanjižanina u Budimu; sebilj i druge zadužbine Kodža Musa-paše Vehabovića u Budimu; džamija Damad Ibrahim-paše u Kanjiži; džamija i hamam Kasim-paše u Pečuhu; džamija i medresa Hasan-paše Memibegovića u Pečuhu.

Izvor: glas-slavonije.hr, ‘Evlija Čelebija o Bošnjacima’- Jusuf Džafić…