Kula kapetan Gradaščevića

Narodna pjesma o pogubljenjima bosanskih kapetana

O pogubljenjima bosanskih kapetana govori i narodna pjesma:

(…) Što je s, ono Travnik zamaglio? Ili gori, il, ga kuga mori? Niti gori, nit,
ga kuga mori, Neg, ga deva s plačom zapalila, Zapalila visoke dvorove I mešćemu,
gde kadija sudi, Kukajući gorko proklinjući: Bog ubio travanjske glavare, (…)

Jer su oni teško opanjkali Sve od Bosne mlade kapetane, Silenomu Paši Dželajlii (…).
Malo vreme postajalo biše Zapucaše na gradu topovi, Naveštujuć tugu i nevolju,
Da udaviše (…) Sve plemićah, od Bosne ponosne Kapetanah, zlo jim jutro bilo!

Ajoš gore noćca omárknula, Skupile se sve žalostne majke, Jadne majke, čemerne
ljubovce, U zajedno da žalost provedu. (…) Zakukala cárna kukavica U sred zime
kad joj nije vreme, (…)

To nebila cárna kukavica, Veće tužna Dárventina majka. (…)
Ja imadoh sina jedinoga, Jedinoga ko oko u glavi – Udavi ga paša Dželajlia, I sve
Bosne silne kapetane, Podavi ih, da ga Bog ubio, I nikada sunca nevidio, Jer ostavi
mlogo siroticah, I ucvili mnogo udovicah!

Ljubomir Martić, Narodna pesma bosanska, Danica, horvatska, slavonska i dalmatinska, br. 14, subota 8. travnja, Zagreb 1843