Književnost
NE DAM BOSNU – Edin Šarić
Ne dam bratove patnje u samoći, majčinu gorku suzu,
sestrin jecaj u tamnoj noći,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam plač djeteta bez obje noge,
miris trave natopljen nevinom krvlju,
bol djeda i bake u zbjegu,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam promrzle ruke boraca u snijegu,
molitvu, zadnje što im je ostalo,
stih pjesnika kao utjehu,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam kolone žena, djece i staraca,
pamtiće generacije hrabrost bosonogih dječaka,
gorki ukus u ustima od boli, stradanja,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam srce što kuca u grudima,
ostade neispisana stranica palih boraca,
nada i nostalgija za rodnim gradovima,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
AUTOR I RECITACIJA: Edin Šarić
VJERUJ U SVOJE SNOVE-Edin Š. Krupljanin
Zatvori oči,
vjeruj u snove,
sve će proći,
dolaze pobjede nove…
Sanjaj novi san,
kroz vrijeme putuj,
dolazi novi dan,
u bolje sutra vjeruj…
Danas ti je teško,
sutra biće bolje,
poželi lijepo nešto,
s mnogo jake volje…
Svoj glas poslušaj,
neka te vodi naprijed,
uvijek se boljem nadaj,
sve ima svoj redoslijed…
Oči svoje otvori,
osjeti unutrašnju energiju,
neka tvoje srce progovori,
poslušaj riječi koje opominju…
Ustaj, pa ponovo pokušaj,
ti si odlučan,
nikad ne oklijevaj,
bi ćeš zaista srećan…
KADA UPLOVIŠ U PJESNIČKE VODE-Edin Š. Krupljanin
Jednoga dana
kada uploviš
u pjesničke vode,
iz tebe
sva zloba
ovog svijeta ode.
Tog dana
tvoja duša se vine,
Bogom dana
u nebeske visine.
Poezijom
ti se penješ
u više sfere,
strofe svoje nižeš
u niske
kao bisere.
Rime rasipaš
kao bijele latice cvijeća,
srce i dušu
obuzme ti neizmjerna sreća…
PROLJEĆE-Edin Š. Krupljanin
U rano proljeće vidjeh,
kako široka polja
prostiru svoj zeleni tepih,
sjetim se trenutaka divnih.
Cvijeće mirisnom bojom prošaralo,
leptir se poljanom igrao,
ptica novu pjesmu pjevala,
duša se ljepoti radovala.
Zec iz žbuna viri,
vjeverica na grani žmiri,
djetlić stablima udara gravure,
listovi prave nove bordure.
Golub golubici nježno gugutao,
vrapčić u potoku skakutao,
nogice svoje vodom kvasio,
čistom vodom žeđ gasio.
Sunce lice miluje nježno,
toplinom obraze grije brižno.
Legoh i vidjeh nebo plavo,
jata s juga dolaze ponovo.
Brdima vjetrić lagahno gudi,
proljeće se ponovo budi.
Vidjeh mlade voćke procvale,
ljepotom pjesniku stihove poklonile.
ZAMAGLJEN PROZOR-Edin Š. Krupljanin
Poželim da se
u sunčano jutro probudim
sa ezanom džamija
i zvonima gradskih crkava.
Zamagljen prozor bih
da obrišem i otvorim
dok još moj
usnuli grad spava.
Najljepše što imam
obukao bih odijelo.
Prošetao se praznim
gradskim ulicama
pa se na
Stari grad popeo
i pisao pjesmu
o prošlim vremenima.
Bila bi to moja
najljepša pjesma
koju bih otpjevao
o dvijema rijekama.
Najnježnija ikada
napisana poezija
koju napisah
bivšim-nezaboravljnim djevojkama.
U toj pjesmi
pjevala bi prelijepa Krupana
što ostaše zapisana
u starim knjigama.
Ariju bi zasvirale
rijeke Krušnica i Una
dok ezani utihnu
i prestanu zvona.
MOJA MAJKA – Edin Š.Krupljanin
Kada je sunce prekrivala tama
ne sikiraj se sine više
tu je uvijek bila mama
sunce dolazi poslije kiše.
Sve moje strahove i snove
za svaku moju pobjedu i poraz
tješila me i nade davala nove
našla je u svome srcu dokaz.
Godinama strahovala i bdila
davala snage i bodrila
ona je zauvijek otišla
u srcu duboku ranu ostavila.
Edin Š. Krupljanin – KLIKERI
Godine prođoše mnoge
a još mi klikeri u glavi.
Sjećanja na prijatelje drage
i klikeri žuti, crveni, plavi…
Bijah dječačić iz ulice
gdje smo se klikerima igrali,
graja i igra drugova-dječice
s klikerima koje su nam poklanjali
starije generacije i roditelji mili
znali su igra šta je
pa bi nam klikere darovali
da bi smo se i sada njih sjećali…
ROMSKI PLAM- Edin Š. Krupljanin
Davno je utihnuo
Romski plam,
vatre naše
čerge stare.
A ja – Rom,
ostao sasvim sam.
Ne čuju se
žice sa gitare.
Harmonika se
ne čuje više.
Šarena haljina,
u ormaru zaboravljena.
Dok padaju hladne
duge kiše,
ne nosi je moja
lijepa žena.
Šarene dimije
šušte sve tiše.
U avliji očeva
kočija zaspala.
Konji ne čuju se
u našoj štali.
Gdje su nestali
mali Romi,
što su se ispred
šatora igrali?
Na mostu ne prosi
Romkinja “tetka”,
moleći za dinar
svakoga petka.
Ni` moj otac
ne sjedi pored nje,
ponosne stare Romkinje.
Moje rahmetli nane,
garave žene stare.
ULICE SNOVA- Edin Š. Krupljanin
Da ulice ratnog djetinjstva znaju,
koliko tajni, uspomena, boli skrivaju.
Pričale bi o njihovim koracima
iz Ulice snova hrabrim junacima.
Vučije oči krvnika ih gledaše
ranu mladost sarajevskoj djeci ubiše.
Snajperisti im svaki korak pratiše
nevinu dječicu na ulicama ubijaše.
Sarajevskim sokacima su se igrali
iza ćoškova zgrada se skrivali.
Krvavi tragovi ispisaše nove stranice
za ubijenom djecom sada plaču ulice.
BAJRAM…- Edin Š. Krupljanin
.
Kjaba oblači novu bajramsku odjeću,
Muslimani se u dobrim djelima natječu.
Na crnom platnu sjaje jasni ajeti,
Božije riječi i korisni savjeti.
.
Tevvaf oko časnog Hrama hadžije hode,
noći-dane u namazu-ibadetu provode.
Klanjaju dva rekata na Mekkami Ibrahima,
Saffi i Mervi žure sa svijetlim licima.
.
Brdom svjetlosti hrle ka pećini Hira,
Pejgamberovom mjestu objave i mira.
Na Mini kamenčići se bacaju,
Hadžije od nas šejtane tjeraju.
.
Bajram kuca na moja-tvoja vrata,
na ovaj dan obiđi i ti svoga brata.
Neka tvoja kuća miriše bajramlukom,
neka ti srce kuca iskrenim merhametlukom.
.
Majci i ocu ponesi hedija mnogo,
na njihov hakk pripazi strogo.
Na sestru se bajramlukom prisjeti,
poslije bajram-namaza i nju posjeti.
.
Neka tvoj kurban bude zavjet,
tvoja bajramska posjeta, savjet.
Kurbane pokloni rođacima, bližnjima,
obiđi siromaha a obiđi dom komšijama.
.
Kada bajramski ezan na minaretu zauči:
dove za gladne, starce, žene, djecu prouči.
Odazovi se i ovom Bajramu dušom i tijelom,
zamoli Gospodara za mir u svijetu cijelom!
Edin Š. Krupljanin – NA HORIZONTU
Na horizontu
sakrio se sunčev zrak,
duhnu vjetar
hladan, razoran i jak.
Snažna oluja
snagom se okiti,
vjetar poče
grane stablu lomiti.
Pusta polja
i oranice neobrađene,
kuće puste
i postelje napuštene.
Trpeza prazna
bez hrane spremljene,
ognjišta tamna
bez lampe upaljene.
Glasovi utihnuli,
ništa se ne čuje,
domove napustili,
pjesme se ne poje.
BOLJI SVIJET- Edin Š. Krupljanin
Opet usnih polja
i cvjetne livade,
na njima hode
lijepe cure mlade.
Cvijeće mirisno
i rosnu travu gaze,
utabaše s nogama vitkim,
nepregledne staze.
U rukama violine
nove arije poje,
to su najljepše pjesme
snene duše moje.
Oči im sjajne,
iz njih biserje blista.
Kose se viore,
djevojačka ljepota čista.
Tanan struk
kao vrba vitka,
glasić mio,
pjevuše stiha pitaka.
Sedamdeset ogrtača
krase vitko tijelo,
poklon od Boga,
to je savršeno djelo.
TAJNE NA OBALAMA UNE – Edin Š. Krupljanin
Zlatne je niti mjesec
rijekom Unom protkao.
Na površini njenoj
biserje sjajno prosuo.
Mlinčići nožicama smrznutim
oslikaše svoj trag prošlosti.
Na obalama riječnim
čuju se nježni šapati.
Djevojku mladu zagrlio
krupski momak kršni.
Riječi joj slatke šaputao
i njene uzdahe slušao.
Ljubav snažna prkosi
Uninoj jesenjoj noći
i talasu svjetlucavom
što tajne ljubavi nosi.
EL AMOR – Edin Š. Krupljanin
Mi amor,
opet sjediš na peronu.
Nisi primijetila
da je moj voz davno prošao.
Ne, ne čekaj me!
Na razglasu, pognute glave,
umjesto najave moga dolaska,
slušaš Julio Iglesias – El Amor
dok suze padaju ti na beton.
U mislima pitanje
-Žašto me nisi vidjela?
U kupeu, prvoga vagona,
iza paravana sam te gledao.
Četvrtine našeg vijeka se sjećao.
Metalni točkovi,
moga prolazećeg voza,
dušu su mi parali.
I ja sam,
za tobom,
gorko plakao.
Mi amor,
ne čekaj me…
Na tvome
pustom peronu,
zbog tebe,
nikada neću sići…
DNEVNIK SJEĆANJA- Edin Š. Krupljanin
U tvoje ogledalo,
često bih zavirio.
Gledao te stalno,
nikad ne bih zažmirio.
Zavirio bih čak,
u tvoj dnevnik sjećanja.
Stranicu po stranicu,
bez vraćanja i bez razmišljanja.
Svako slovo bih,
mnogo puta pročitao.
S tvojim maštama,
ja bih maštao.
Svaku zabilješku,
pomno bih pročitao.
Čudio bih se,
tvojim mladalačkim snovima.
Uživao i uživao,
u tvojim opisima.
Tražio bih sebe,
u tvojim davnim uspomenama.
DAH ČEŽNJE – Edin Š. Krupljanin
Prosuću dah čežnje
niz slatke slasti
tvojih vječnih očekivanja.
Gledaću kako silaze
ka skrivenoj mašti
od bisera prosutih
po tvome vratu
i tvoji punih grudi.
Neka se igraju
leptirići mali bijeli
na svilenom stomačiću
gdje se smjeli
moji pogledi natječu.
Prosuću vrelu radost
između drhtavih bedara
i popiti svu nježost
sa mednih njedara.
Pokupići dah čežnje
u jutarnje sate
nositi do nezaborava
i misliti na te…
MATA HARI – Edin Š. Krupljanin
Nečujno, krajem ulice,
koračaš sasvim tiho,
od ulične svjetiljke
skrivaš svoje lice.
Šta ti govore oblaci
iznad moga prozora?
Šta ti priča kiša
i ova tužna zora?
Šta sad pričaju sati
u kući od bola?
Kad će duša da shvati
da nisi više moja?
Nije kriva pjesma
koju sam ti pisao!
Nije kriv stih
u kojem sam
o tebi pjevao!
Možda je kriv pjesnik
što je tebe
ostaviti morao
i sve tvoje želje
ispuniti nije mogao!
Mata Hari,
samo moja si bila…
Nečujno u noć
zauvijek si se skrila…
TUGU POKLANJAM NA DAR – Edin Š. Krupljanin
Uzaludno prevrćem,
bijelu, posteljinu zgužvanu.
Na jastuku
tražim trag karmina,
ganjam samoću
u čamotnome stanu,
pepeo gasim
u ugašenom kaminu.
Ne lovim
izgubljene sjene
na zidu, davno je
naša muzika utihnula.
Beznadano očekujem
još jednu srijedu.
Gitara, na regalu,
odavno nije zasvirala.
Na zamrznutom prozoru
pahulje vire
uzaludno traže,
davno, zaljubljeni par.
Uzdasi, na jastuku,
se ne šire.
Tugu, ovoj noći,
poklanjam na dar.
Edin Š. Krupljanin – NA LJULJAČKI ŽIVOTA
Penjem se, na ljuljačku sjedam,
sad ću se ljuljati malo.
Snenim očima mali cvjetić gledam
kao da je vrijeme stalo.
Osvaja me ljepota ovog svijeta
i trava što se livadom zeleni.
Ljuljam se između dva drveta,
maštu-snove probudi u meni.
Ptica leti nebeskim visinama prkosno,
na violini cvrčak mi svira.
Leptir svojim krilima maše zanosno,
pčela na cvijetu valcer igra.
Pun sam snova i sjete,
u pjesmama svojim često maštam.
Ja sam još uvijek dijete,
na ljuljački života rado sanjam…
PROBUDITE SE – Edin Š. Krupljanin
Otvorite oči,
vi koji ste vidom obdareni.
Otvorite srca,
vi koji ste iz ljubavi rađani!
Zar ćete cijeloga života
na smutnje nasijedati
i na triput izgovorenu laž
uvijek povjerovati?!
Probudite se,
vi koji ste lažima uspavani!
Osvjestite se,
vi koji ste sviješću obdareni!
Naivni ste,
hipnostisani dobro upakovanim lažima!
Opsjednuti ste,
prividnim ljepotama svijeta i čarima!
Njihove oči,
ne gledajte te lažne oči!
Njihov pogled,
u vaša srca vješto uskoči!
Njihove ruke,
mađioničarski-vješto mlataraju
pa vam lažnu
sliku života stvaraju!
Edin Š. Krupljanin – DANCE WITH ME
Ne sjećam se
kad zadnji put zaplesah!
Vitko tijelo,
tvoje grudi,
na sebi osjetih.
Da budemo sami,
na podijumu,
žarko zaželjeh.
Dance with me,
šeprtljavko sam,
plesati ne znadoh.
Koljena,
tvoja i moja,
se dodirivaše.
Srce snažno zakuca,
uzdasi,
moje prepone te poželješe.
Moradoh,
taj nestvarni san,
prekinuti.
Odvojih se od tebe,
nepoželjeh te uvrijediti.
Izvinuh se,
nespretni plesač sam,
zgazih tvoje stopalo.
Sjedoh na stolicu,
postiđen,
nije lijepo od mene bilo.
Bila si,
labud na jezeru,
bijela-čedna.
Prošetah obalom mora,
tihi talasi,
biseru zahvalan sa morskog dna.
TRAŽIM IZGUBLJENU ZVIJEZDU – Edin Š. Krupljanin
U potrazi
za izgubljenom zvijezdom
nailazim na tragove
njene prašine.
Oblijećem nad
našim gnijezdom
i pronalazim
utjehu daljine.
Na horizontu
sunce lagano zalazi,
svjetlost njegova
sve je slabija.
Još jedan dan
na počinak odlazi,
tonemo u more,
zvijezda i ja.
Talasi sve su
veći-snažniji,
plavetnilo mora
gubi svoj sjaj.
Nekoj zvijezdi
sam važniji
da joj poletim
u zagrljaj.
ISTROŠILA SE TINTA -Edin Š. Krupljanin
Nemam više
tinte za tebe,
polako prelaziš
u davni zaborav.
Moram misliti
ja na sebe
znam nije to
prava ljubav!
Stranice tebi napisane
sam sve potrgao,
korice tvoje knjige
su požutjele.
Od bola
sam pero polomio,
nove rime
nisu te pronašle.
Strofama te
više ne grlim,
sve više umiru
moja sjećanja.
Poezijom svojom
te ne volim
išćezla si
muzo moja voljena…
KAD BUDEŠ ODLAZILA – Edin Š. Krupljanin
Ostavi trag,
od blatnjavih cipela,
na ulazu našega
opustjeloga stana
da me podsjeća
na vremena davna.
Ostavi da pomislim
da smo bili sretni
i da nije
bilo nam važno
da li je čisto
ili je blatnjavo
ili vlažno…
Ostavi misris parfema
hodnikom kada prođem
da je tu bila žena
za kojom bi
trebalo da zaplačem.
Ostavi, ostavi, ostavi…
Samo mi ostavi
sve mi ostavi
što mi je značilo
i što mi znači
samo mi ostavi…
Edin Š. Krupljanin – MOŽDA UMREM VEČERAS
Draga,
možda umrem večeras?
Ti molim te,
ne plači zbog nas!
Smrt je spoj
onostranoga, nepoznatoga i vječnoga…
Zaista se nadam,
na onom svijetu, boljem životu od ovoga!
Ne plači,
jer umro je jedan pjesnik bez imena!
Ne glumi,
jer me nisi voljela kao što voli žena!
Ne tuguj draga,
ti me zaista nisi iskreno voljela!
Ne puštaj
suze iz oka koje me iskreno gledalo nije!
Da li je
tvoje srce zbog mene kucalo glasnije?
Da li je
tvoja ruka mene u zagrljaj željela?
Bio sam
još samo jedno zrnce na tvojoj ogrlici.
Za tebe
postao sam stranac pored kojeg prolaziš na ulici.
Postao sam ti
svakodnevno nužno zlo.
Zaboravila si
kako se nekada slatko ljubilo.
Draga,
ako možda umrem večeras?
To će biti
o smrti nepoznatoga pjesnika još samo jedan glas.
U mojoj smrti
naći ćeš svoj mir i spas…
Draga,
da li si ti zaista bila moja draga???
Edin Š. Krupljanin – AGONIJA
I ovu dugu noć,
želio sam te snažno,
nisi mi htjela doć,
tebi to nije bilo važno.
Slušala si obećanja lažna,
uvredljivo je tvoje zapostavljanje,
moja ljubav nije ti važna,
bolno će biti svako kajanje.
Razapet kao na krstu,
uporno se samnom igraš,
okrećeš me na malom prstu,
do poniženja ti me zapostavljaš.
Edin Š. Krupljanin – BRODOLOMAC
Draga,
pogledaj ovog brodolomca
u moru gorkih suza.
Jedina,
poslušaj slomljeno srce
što za tebe kuca.
Prolazim pored tebe
ulicama naše mladosti.
Ne shvatam sebe
u godinama duboke starosti.
Gušim se noćima
u dubokim talasima.
Na raskršću
našeg bolnog rastanka
nema spomenika
na tragičnu ljubav.
Tu na našem mjestu
grle se parovi
a mi smo pali u zaborav.
Brodolomac leži
na dnu hladnog okeana
ranjene duše-
krvavog srca
punog dubokih rana…
U GROBU NAŠIH SJEĆANJA-Edin Š Krupljanin
Lopatu sam snažno zabadao,
udarao u suhu tvrdu zemlju,
kopao po davnim sjećanjima,
ne nađoh te u njima.
Znoj i suze me pekle,
grizle duboke bore na licu,
žuljevi krvavi i bolni
lopata bježi iz ruku.
Uzaludno kopah dalje i dublje
ne nađoh te u grobu
u kojeg si zakopala
sve naše poljubce i zagrljaje.
Ni spomenik na njemu
nisi htjela da ostaviš
zar je lako bilo
da me zauvijek zaboraviš…
KADA MENE NE BUDE – Edin Š. Krupljanin
Jednoga dana
kada mene ne bude
žaliću za crvenim
zalascima sunca,
žaliću za jutarnjim
crvkutom ptica.
Jednoga dana
kada mene ne bude
mrziću smrt
što mi
svjetlost oduzima,
voljeću Svevišnjega
što me
u raj prima.
Jednoga dana
kada mene ne bude
moj stih
pričaće o ljubavi
umjesto mene,
moja pjesma
ostaće vječno
zapisana za tebe.
https://www.facebook.com/notes/734299670509896/
Poštovani,
iskreno se zahvaljujem za podršku moga rada i djela na polju pisanja poezije!
Uz iskren selam i pozdrav
Edin Š. Krupljanin
Uvijek smo spremni pružiti podršku takvom radu. Zadovoljstvo je naše, ako imate više ovakvog materijala proslijedite nam da objavimo ako želite. Lijep pozdrav i sretno!