Novak Kilibarda
Bosna u Osmanskom Carstvu

Novak Kilibarda: “Do sredine XIX vijeka niti je bilo Srba, ni Hrvata, ni nikoga, sve su bili Bošnjaci”

Govoreći o slomu Osmanske carevine krajem XIX vijeka i prilikama unutar BiH, Kilibarda kaže: „Situacija je takva, vidi se da će Bosna i Hercegovina, ovako kazano, biti oduzeta od Osmanske imperije. Onda, cizelirane propagande. Jedna je bila od Austrije, a najviše preko Franjevaca, da se razvija hrvatska – „horvatska“ nacionalna svijest, a druga, još suptilnija – srpska. Amo, knez Mihajlo, amo njegovi ministri (Milivoje Petrović) Blaznavac, (Jovan) Ristić, Ujedinjena omladina srpska, da se razvija srpska misao. Jer, vjerujte, do sredine XIX vijeka niti je bilo Srba, ni Hrvata, ni nikoga, sve su bili Bošnjaci.

Jedni s tri prsta, jedni s četiri, jedni klanjaju. I onda, ta politička prominentnost srpska dovede Bogoljuba Petranovića, jednoga vrlo obrazovana čovjeka, inače je bio kaluđer, bio je i iguman manastira Savine u Sarajevu. A, Sultan, takoreći nedjeljno, sve daje popuste da bi bili zadovoljni turskom vladavinom. Recimo, otvara se 1863. godine škola za pravoslavce u Sarajevu.

Onda se dozvoljava da crkva zvoni zvona, jer nije se ranije dozvoljavalo zato što se ne čuje hodža kad kuiše… E, onda je doveden Bogoljub Petranović, on će tu naći čovjeka koji pravi stihove, snabdijevat će ga, pa će naučno društvo „srpsko“ da objavljuje „srpske“ narodne pjesme „višom milošću“ o Kosovu, o čudesima, a to sve falsifikati. Vjerujte, izučavajući arhive i ostalo, pravoslavac bosanski više je tuge…više je mrzio i više nepravde doživljavao od fanariotskih (grčko-pravoslavnih, op.a.) sveštenika, nego od aga i begova.

Dešavalo se, umre čovjeku žena ili majka, pa neće da mu održi opijelo dok mu se ne plati toliko do visine koštanja jedne krave. Pa, samo treba čitati memoare vojvode Anta Dakovića pa vidjeti šta je činio fanariotski vladika u Mostaru. E, nije slučajno gospodin Amfilohije doveo vasilijanskog patrijarha kada je udarao temelje ovoj crkvi…“.

A, kako se srbizacija bosanskog nasljeđa odvijala, najbolje se vidi iz sljedećeg dokumenta:

„Gospodin Simo Milutinović, rodom iz Sarajeva, izdao je jednu knjigu najprije u Budimu potlam u Lipsku, g. 1837. „Pievanija cernogorska i hercegovačka“ u 8. str. 335, piesamah: 175. Kako u ovoj, tako i u g. Karadžića sbirci jesu većinom piesme koje se po Bosni pievaju te najobilnii Kar. pievač bio je Bošnjak Pilip Višnjić. Ništa nemanje po Bosni još imade sila nesabranih nar. piesamah….“ (Bosanski prijatelj, svezak I, str. 33. Zagreb, 1850.)

U svojoj knjizi ” Podrijetlo Hrvata” Ivan Muzic napominje da je pisao srpskom istoricaru Relji Novakovicu gdje kaze. “..kada sam mu iznio neke nacelne primjedbe u vezi s povjescu srednjovjekovne Bosne, odgovorio mi je u pismu iz Beograda izmedju ostaloga i ovo, “.. Svi koji smo o tome pisali izgleda da smo patili od neke zelje da tu ranu Bosnu pripisemo bilo Srbiji bilo Hrvatskoj, a uistinu je mozda bilo nesto sasvim deseto”.

p.s. akademik Kilibarda je svojevremeno optužio Njegoša za genocid.

Autor: Muhamed Hajdarević