HOĆU GRADIT’ PO BOSNI HAIRE, ne samo po Bosni, već i u Medini, Halepu, Istanbulu, Edrini, Sofiji, Beogradu, Novom Bečeju, Bečkereku… I ko zna kuda još.
Do danas niko nije pokušao da napravi spisak njegovih zadužbina. da kaže kako je on, da kaže kako je on “na ovom svijetu podigao mnoga dobra djela kako bi se pomoću njih približio Tvorcu: džamije, mesdžide, imarete, hanove, medrese, vrtove, česme, hamame, kaldrmisane drumove, ćuprije i razne druge korisne građevine. U Medini je sagradio medresu da u njoj četiri muderisa tumače Kur’an, hadis, šerijatsko pravo, egzaktne nauke i filozofiju.
On je u Medinu doveo zdravu vodu sa dvaju izvora za hamam i sebilj koji je podigao u gradu Allahova Poslanika. U Halepu je načinio han, kapiju prema Antakiji, nekoliko časama i četiri mesdžida, koje je pokrio olovom. U čuvenim šeherima ili po kasabama, koje svoj postanak njemu duguju, prosuo je karavan-saraje, bezistane, tekije, džamije, mektebe, i to, od Arabijske pustinje do Galate pred Carigradom.
Tu je, izvan kapije poznate pod nazivom Azapska vrata, na morskoj obali podigao jednu prelijepu džamiju, a pored nje medresu, mekteb i tekiju od trideset soba. U evropskom dijelu Turske njegove zadužbine su se nalazile od prilaza Carigradu u svim pravcima, sve do Bečkereka, koji on napravi gradom, do Trebinja, za koje je vezao pomen na svog sina Kud-bega. Već na prvom koraku na putu iz Carigrada, u kasabi Bujuk Čekmedže, vjernik bi mogao da klanja u Mehmed-pašinom mesdžidu.
U Birgosu (Liliburgas), putujući u Jerusalim divio se patrijarh Arsenije Crnojević: “I tu (ima) han veliki i hubav, i šedrvan i 4 česme teku od šedrvana, i u imaretu šedrvan, pleten od bakra, i džamija velika sva pokrivena olovom, i ćuprija na rijeci velika i hubava. I to sve zdanje Mehmed-paše Sokolovića. I hair veliki učinio, svaki dan u večeru svima strancima koji dođu dati hljeba i čorbe.”
Uz džamiju je sagradio medresu, za čije je muderisa i studente “uvakufio bezbrojne dragocjene knjige iz svih naučnih disciplina“. Vezirove gradnje vezale su, zatim, za njegovo ime i Hafsu, nedaleko od Jedrena, gdje su nikla dva visoka hana, džamija među njima, vodovod i imaret, “da se u njemu ubogima i sirotim putnicima daje hrana“. Udaljavanjem od Jedrene i Soluna broj Sokolovićevih zadužbina bio je rjeđi, da one, kao sjajan polumjesec, zasvijetle još jednom, kroz zemlje njegovog naroda, od Banata, na jednoj, do Hercegovine, na drugoj strani.
Održavanje svojih zadužbina, Mehmed-paša Sokolović. obezbjeđivao je osnivanjem mnogih vakufa, za koje se zna da ih je bilo u Bugarskoj, Srbiji, Banatu, Bosni, Albaniji i okolini Soluna. Pretvarao je u njih svoja dobra, sela čiji su stanovnici carskim pismom mulk-namom, oslobađani od vanrednih tereta, zatim dućane, hamame, hanove, mlinove i druge objekte koji su donosili prihode.
Veliki dobrotvor brinuo se da njegove zadužbine iziđu iz ruku najboljih majstora i da one, bez obzira gdje su, u prestonom gradu ili u njegovom siromašnom zavičaju, zablistaju trajnom ljepotom. Džamija u Carigradu, karavansaraj u Beogradu i mostovi na Drini i Trebišnjici nisu jedini koji o tome svjedoče.
Piše: Ismet Bušatlić (prvi put objavljeno u Islamskoj misli 80-ih godina)
Komentariši