Predmeti označeni kao bosanski nesumnjivo su djelo domaćih majstora. Raznovrsnost spomenutih predmeta i njihova namjena ukazuju da su oni izrađeni za potrebe gradskog, a ne seoskog stanovništva. Inače se u Bosnu rijetko uvozio srebreni nakit. Poznato je da su proizvodi označeni kao bosanski bili veoma traženi izvan Bosne. U Dubrovniku su najtraženiji bili bosanski pojasevi. U posjedu splitskih građana česte su bile čaše izrađene na bosanski način. Najvjerovatnije su bosanski predmeti bili veoma lijepi i kvalitetno izrađeni zlatarski proizvodi čim su se nalazili u upotrebi na širokom prostoru izvan bosanskih državnih granica.
Tkačka djelatnost: U okviru domaće djelatnosti proizvodila se raša, bijela i crna gruba tkanina, koja je služila samo za podmirivanje najosnovnijih potreba stanovništva. S obzirom na razvijeno stočarstvo, Bosna je imala dovoljno vune, veoma važne tekstline sirovine.Prvi podaci o tkačkoj radinosti na Tvrtkovom dvoru javljaju se pri kraju njegove vladavine. Tvrtkovim zauzimanjem okupljaju se dubrovački majstori tekstilne struke. Ova tkačka djeladnost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline.
Tkanine: Posebno zanimljiv je poduhvat hercega Stjepana koji je u Novom osnovao radionicu tkanina u martu 1449. godine. Novske tkanine su po kvalitetu bile slabije od dubrovačkih, a naročito su zaostajale u pogledu bojenja. Domaća tkačka djelatnost nije mogla ni izbliza podmiriti sve veće i složenije potrebe gradskog stanovništva, pa zato bio neophodan uvoz tkanina. To su prije svega tkanine sa istoka, zatim italijanske iz Venecije, Vićence, Mantove, Firence i drugih gradova, i neizbježni dubrovački proizvodi. Skupocjene i finije tkanine, popu svile i brokata, upotrebljavali su podjednako i strani trgovci i bosansko gradsko stanovništvo.
Odijevanje: Veoma malo podataka ima o odijevaju bosanskog stanovništva, a ti podaci su sadržani u pisanim izvorima i likovnim predstavama na stećcima, novcu, pečatima i drugom. Jedino na osnovu dubrovačke arhivske građe, u prvom redu podataka o zalozima, saznajemo za nazive i cijenu pojedinih dijelova odjeće. Srano stanovništvo donosilo je sa sobom svoje navike i svoj način odijevanja, te je u određenoj mjeri uticalo na odijevanje domaćeg stanovništva.
- Odjeća: Tako se u izvorima spominju: kratka gornja odjeća, gonela – gornja odjeća postavljena krznom, fustan–jedna vrsta haljetka, šuba – veliki ogrtač, kaput, sklavine – ogrtači i pokrivači, gunjevi – ogrtači i pokrivači. Veliki broj specijalizovanih majstora, krznara i kožuhara, u bosanskim gradskim naseljima ukazuje na upotrebu krzna i kože u odijevanju gradskog stanovništva. Izbor koža i krzna bio je raznovrstan: janjeća, zečija i lisičija. Krzneni ogrtači su bili omiljeni među bosanskom vlastelom. Uz žensku i mušku odječu nosio se obaveni pojas od različitog materijala i načina izrade. O muškom pojasu se nosio nož, a vjerovatno i kesa za novac. Malo podataka ima o tome šta se sve nosilo na glavi. To su uglavnom kape od različitog materijala i boje. Poznati su facoleti koji su zapravo vezane mahrame izrađene na bosanski način. Imale su široku primjenu, a između ostalog žene su njima pokrivale glavu. Obuću su pravili specijalizovani majstori obućari i papučari. Na scenama turnira iz Radimlje kod Stoca ljudi su prikazani u gornjoj odjeći. Imućniji bosanski građani su prihvatili zapadno-europsku modu svog vremena, koja je u Bosni prodirala preko Dubrovnika u prvoj polovini XV stoljeća. U Srebrenici se ponekad krojači nazivaju šnajderi, a obućari šusteri, a obje riječi su njemačkog porijekla koje su sa sobom donijeli Sasi. U Cernici se javlja prezime Terzić, od turske riječi terzija koja označava krojača.
Način odijevanja u srednjovjekovnoj Bosni imao je određene specifičnosti. Dubrovački izvori spominju crvene ogrtače izrađene na bosanski način, koji su se početkom XV stoljeća nosili u Bosni. Privredni prosperitet podsticao je proizvodnju nakita i omogućavao njegovu široku upotrebu. Stanovnici bosanskih gradova rado su nosili nakit, te su na taj način pokazivali svoj društveni položaj i imovinsko stanje.
Nakit: Posebna vrsta nakita i ukrasnih detalja su dugmad, najčešće srebrena.Među nakitom bosanskog stanovništva najznačajnije mjesto zauzima prstenje. Prstenje nije bilo jedini nakit koji se ukrašavalo stanovništvo srednjovjekovne Bosne, već su se nosile i naušnice. Kao ukras za glavu i dio ženske nošnje služila je i coja, jedna vrsta krune. Pretpostavlja se da je bila pričvršćena na neku vrstu kape. Krajem XV stoljeća javlja se i vijenac bosanske izrade, koji se stavljao na kosu ili preko mahrame. U ovo vrijeme, kada težnja za luksuzom postaje sve veća, bosanski vladari i vlastela su kupovali dijamante i drugo kamenje sa istoka. Tako je jedan mletački trgovac ponudio kralju Tvrtku jedan dijamant u vrijednosti od 16000 dukata, ali je kasnije snizio cijenu i prodao ga za 400 dukata. Mletački trgovac se žalio da je na ovo bio prisiljen, te da nije bilo govora o isplati u olovu. Poznato je da se herceg Stjepan dobro razumio u drago kamenje i da je s razlogom posumnjao u pravu vrijednost jednog dijamanta, a stručna ekspertiza u Veneciji je potvrdila da je bio u pravu i da je u pitanju falsifikat.
Komentariši