Oružje bosanske vojske


U bosanskim gradskim naseljima je pored kovača koji su izrađivali razne noževe, vrhove strijela i drugo, bilo i oružara i to mačara, lukara, tulara i štitara. Oružje za napad sastojalo se od mača, luka i strijele. Naročito su mačevi bili cijenjeni i ponekad lijepo izrađeni. Luk od drveta je bio najjednostavniji i najrasprostranjeniji tip luka u Europi, pa i kod nas. U XIV stoljeću refleksni luk, složeniji luk, koji je napravljen od drveta, roga ili kosti i životinjskih žila, postao je i u Bosni glavno oružje. Na stećcima, naročito u Radimlji, javljaju se prikazi oba tipa luka. Strijele su se nosile u tobocu, posebnoj vrsti torbe za koju je bio poznat i slavenski naziv tul.

Toboce su izrađivali specijalizovani majstori tulari. Također, nož je postao sastavni dio nošnje muškarca i imao je funkciju ukrasa i oružja, a držani su u ukrasnim okovima. Od zaštitnog oružja prvo mjesto zauzima štit. U dubrovačkim izvorima spominju se posebne vrste bosanskog štita i bosanskog mača. Ne znamo kako je mač izgledao, a posebne odlike štita se ogledaju u njegovom trouglastom obliku.            

U prvim desetljećima XV stoljeća u Bosni se počinju upotrebljavati samostrijeli, jedno od najvažnijih oružja srednjeg vijeka. To je bilo hladno oružje za napad, koje je imalo mnogo jaču udarnu snagu od luka i strijele, a naročito se koristilo u tvrđavama i na brodovima. Prvobitno za izradu složenijeg oružja, kao što su oklopi, samostrijeli i puške, u Bosni nije bilo dovoljno majstora, pa je Bosna morala da uvozi oružje, uglavnom iz Dubrovnika.Neki bosanski feudalci su na svojim teritorijama osnovali radionice oružja za koje su angažovali strane majstore, te su na taj način bosanske zanatlije upoznale način izrade složenijeg oružja. Poznato je da je Bosna bila prva srednjovjekovna balkanska država koja je počela koristiti vatreno oružje, i to bombarde. Bombard (bombarda) je srednjovjekovni tip vatrenog oružja iz XIV i XV stoljeća.

Bombardi su bili nešto između topa i minobacača, ali čak i pištolja, jer su postojali i mali ručni bombardi. Polovinom XV stoljeća proizvodnja vatrenog oružja u Bosni je bila znatno uznapredovala da su čak i Dubrovčani angažovali bosanske majstore za izradu bombarda. Tako je, na primjer, Malo vijeće na sjednici održanoj 28. augusta 1450. godine donijelo odluku o angažovanju bosanskih majstora za izradu ogromog bombarda kalibra od 400 libara.