srednji vijek

Srednji vijek

Osnivanje Bosanskog sandžaka

Najstariju pouzdanu vijest o osnivanju Bosanskog sandžaka imamo kod Dursun-bega. Slično njemu izvještavaju i ostali osmanski hroničari Ašikpašazade i Mehmed Nešri. Prvim sandžakbegom Bosanskog sandžaka imenovan je Mehmed-beg Minetović što pouzdano znamo na osnovu osmanskih i dubrovačkih izvora. Prvobitno sjedište sandžakbega bilo je do jeseni 1463.g vjerovatno u Jajcu a dalje u Sarajevu.

            Prvobitnu teritoriju Bosanskog sandžaka činili su:

  1. raniji osmanski vilajeti i predjeli u staroj Raškoj: Zvečani, Jeleč, Ras, Sjenica, Moravica i Nikšić, koji su kasnije pretvoreni u istoimene nahije
  2. dio Bosne koji je pao pod osmansku vlast prije propasti kraljevstva:bosansko krajište ili vilajet hodidjed, odnosno vilajet Saraj-ovasi i vilajet Višegrad,
  3. ostale zemlje Pavlovića, bosanskog kralja i Kovačevića koje su osmanlije okupirali 1463.godine,
  4. i možda neki dio Hercegove zemlje koji su osmanlije zaposjele 1463.g

Ta se teritorija Bosanskog sandžaka nije se mogla dugo održati. Čim su osmanlije povukle se iz Hercegovine poduzeo je herceg akcije kako bi oslobodio svoje gradove. Svjesni opasnosti koja im je zaprijetila od Osmanlija, Mađari i Mlečani poduzeli mjere kako bi organizirali akciju za suzbijanje Osmanlija.

            Protuofaniziva saveznika počela je prvih dana oktobra 1463.g. Jedan dio ugarske vojske kretao se dolinom Vrbasa, a glavna, koju je vodio kralj Matijaš prešla je Savu kod Gradiške i napala na Ključ a odatle prema Jajcu. Njegovu akciju pomagali su sa juga herceg Stjepan i njegovi sinovi. Vladislav Hercegović oslobodio je jugozapadnu Bosnu i zatvorio pristup Jajcu a drugi hercegov sin, Vlatko, objavio je da ratuje u ime Mletaka i upao u oblast Pavlovića i Kovačevića te dospio u blizinu Srebrenice.

            Ugarske operacije za osvajanje Jajca počele su sredinom oktobra i trajale su do 26. Decembra kada je osmanska posada predala grad i stupila u kraljevu službu. Nakon pada Jajca predalo se više utvrda u donjoj Bosni. Da ne bi potpuno izgubio ovu zemlju, sultan je 1464.g ponovo došao u Bosnu i uputio se prema Jajcu. Sultan je pokušao na juriš zauzeti grad ali ni poslije više navala nije imao uspijeha u tome. U međuvremenu Matija Korvin je napao na sjeveroistočnu Bosnu sa namjerom da stvori odbrambenu liniju od Beograda do Jajca a njegov glavni cilj bio je Zvornik.

            Mađari su prvo zauzeli Srebrenik ali glavni cilj zauzimanje Zvornika ipak nisu postigli. Tako je Matija pod zvornikom doživio isto ono što je Sultan doživio kod Jajca. Rezultat ovog ratovanje bio je da je sjeverna Bosna došla pod ugarsku vlast, dok je sultanu ostala samo istočna i centračna Bosna. Matija Korvin je od osvojenih oblasti formirao i dvije banovine: Jajačku i Srebreničku.

            Tako je teritorija Bosanskog sandžaka već u prvim mjesecima postojanja znatno samnjena, na istoku i sjeveroistoku graničio je sa Smederevskim sandžakom koji je obuhvatao i teritoriji preko Drine( Srebrenicu, Zvornik, Kušlat i Šubin). Na sjeveru sandžak graniči sa ugarskim područjem. Manje su jasne tadašnje granice prema sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu. Isto tako nije sasvim jasna situacija ni u Završju s gradovima Glamočem, Livnom i Duvnom. Nestalna je granca bila i u župi Skoplju.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *