Stanje u Hercegovini stvoreno oslobodilačkom akcijom hercega i njegovih sinova nije bilo dugog vijeka. Osmanlije su iskoristili ponovne svađe i odlučili da osvajanjem njegovih oblasti nadoknade svoje gubitke u sjevernoj bosni. U julu 1465.g oni su poduzeli novu akciju protiv Hercegovine. Osmanska vojska pod zapovjedništvom Isa-bega Ishakovića i njegovih vojvoda Ismaila i Ahmeda provalila je 1465.g u hercegovu zemlju.
U njihove ruke najprije su došli Mileševac, Samobor i Prilep. Zatim su se počeli primicati Primorju. Krajem oktobra i u novembru bilo je u njihovoj vlasti Uskoplje, Bijela, Zupci, Gacko i Kuti. Jedine tačke otpora bili su neki utvrđeni gradovi u prvom redu Ključ i Mićevac. Ključ je osvoio Ahmed vojvoda poslije 3. Juna 1466.g a prije maja 1468.g. Poslije 3.juna 1466 g. Pao je i stari prijestolni Blagaj sa sjevernom Hercegovinom.
Tokom ljeta 1465.g pali su Hercegovi gradovi na istoku i u Podrinju. U septembru iste godine bili su u njihovim rukama Lug, Ljubomir, Popovo, Žurovići i Pocrnje, a od oktobra i Uskoplje i Bijela. U novembru zauzimaju Vrsinje, Gacko i Kuti, a prije decembra zauzimaju i Cernicu. Sljedeće godine držali su još Korita, Banjane i Riđane. A 1467.g bili su gospodari Trebinja.
Zemlje i gradove koje su oduzimali od hercega Stjepana osmanlije su pripojili susjednom Bosanskom sandžaku. Neposrednu upravu u pojedinim nahijama u Hercegovini vršile su vojvode Bosanskog sandžaka Isa-bega Ishakovića. Početkom 1470.g osnovan je od osvojene teritorije u Hercegovini poseban hercegovački sandžak.
Sve do najnovijeg vremena se mislilo da je u osvojenim dijelovima Hercegovine upravljao poseban vojvoda sa sjedištem u Foči, nezavisno od sandžakbega Bosanskog sandžaka i da je prvi namjesnik humski bio Ahmed-vojvoda. Međutim, taj Ahmed –vojvoda nije upravljao cijelom humskom zemljom nego samo jednom nahijom pa nije ima ni rang sandžakbega kao što taj rang nije imao nijedan drugi vojvoda u Hercegovini sve do 1470.g
Da ovaj sandžak nije bio osnovan prije 1470.g vidi se i iz toga što su se Dubrovčani sve do 1470.g za razne sporove u vezi sa Hercegovinom uvijek obraćali bosanskom sandžakbegu Isa-begu Ishakoviću u Vrhbosni.
Prvi put hercegovački sandžak se spominje u jednoj vijesti od kraja februara 1470.g. istovremeno se u dubrovačkim izvorima spominje Hamza-beg kao hercegovački sandžakbeg sa sjedištem u Foči. U popisu Bosanskog sandžaka koji je završen 1469.g hercegovina je popisana u sastavu tog sandžaka pa je prema tome ovaj sandžak nastao poslije maja 1469.g a prije spommenute vijest s kraja februara 1470.g. Iz jednog zapisa u istom popisu vidi se da 16. Januara 1470.g hasaovi u Hercegovini koji su pripadalii Isa-begz dodijeljeni nekom Hamza-begu. Taj Hamza-beg nije niko drugi nego prvi sandžakbeg Hercegovačkog sandžaka pa je prema tome ovaj sandžak osnovan 16.januara 1470.g.
U nastavku osvajačke akcije osmanlije su prvo poduzeli mjere da potisnu Mađara i Mlečane i zauzmu Počitelj koji se pradao Hamza-begu 1471.g. Izvan njihove vlasti bili su tada u unutrašnjosti Hercegovine samo još Novi i Risan. Kada se početkom 1482.g predao i Novi bilo je završeno osmansko osvajanje Hercegovine.
Zvanično sjedište sandžakbegova hercegovačkog sandžaka bilo je u Foči do 1572.g, samo su hercegovački namjesnici u prvoj polovini 16 vijeka često boravili u Mostaru koji se tada više puta pominje kao privremeno sjedište Hercegovačkog sandžaka.kao privremeno sjedište mostar se pominje 1522.g. Međutim, i pored svega jasto je da je i tada kao i kasnije sve do 1572.g glavni grad Hercegovačkog sandžaka i sjedište sandžaka bila Foča. Ljeti su se često oni nalazili u Gatačkom polju, ponekad u Novom i drugdje. Vrlo često u prvoj polovini 16 vijeka hercegovački sandžakbezi obavještavaju dubrovačku vladu pri svome stupanju na dužnost da su došli u svoje sjedište Foču isto tako kao što kasnije poslije 1572.g to javljaju iz svog sjedišta Pljevlja. Od 1572 do 1833.g zvanično sjedipte hercegovačkog sandžaka bilo je u Pljevlju.
Bašagić je pisao da je Hercegovina u svim onim vremenima kada je predstavljala zaseban sandžak imala i svog sandžakbega, bila neovisna od Bosne. Za njim su se poveli Sakarić i Kreševljaković. Takvo shvatanje je pogrešno. Nikad ni jedan sandžak nije bio neovisan od nekog beglerbega pa ni hercegovački. Ovaj sandžak je od svog osnivanja pa do 1580.g bio u sastavu Rumelijskog a onda je ušao u sastav Bosanskog ejaleta i tuostao sve do 1833.g.
Komentariši