Izvoljenijem boga oca vsedržitelja i pospiješenijem sina jedinorodnago i savršenijem vseprisvetago duha!
Da je vidomo vsakomu čoviku sadišnjemu i posliduštomu i da jest vično i pametno sijom poveljom i zapisanijem – kako dojde k nam’ Rapaijo Gučetić, doslan od kneza, vlasteo i vse općine grada Dubrovnika, i nam donese zapis: kako knez, vlastele i vsa općina grada Dubrovnika, primiše i zapisaše mene, kneza Pavla Radinovića, za svojega brata i gradanina, a tozi bjesmo iskali od njih da nam učine.
I zato, mi, knez Pavao, sin svetopočivšago gospodina i roditelja mi, gospodina kneza Radina Jablanića, obeštavavam se i zapisuju knezu, vlastelem i vsoj općini grada Dubrovnika – da sam Dubrovniku prijatelj viran i da prijam gradu Dubrovniku.
I da sabludam njih trgovce i njih’ trg od svakoga zla, vsudi kudi budu moći doseći, i da mogu njih’ trgovci slobodno dohoditi, s trzmi i s potribami, po vsoj mojoj državi i po vsih koji nas slušaju, stojati, koliko im bude ljupko, i pak, slobodno poći sa vsijem, bez vsake zabave – sabludeni i obarovani.
A tomuzi svidoci, naše vlastele: Gojić Gaočić, Ceprnja Gradisalić, Vukša Gaočić; a od Primorija:
Vukosav Kobilačić, Ljubiša Bogdančić, Vukosav Po znanović.
Lita roštva gospoda Isusa Hrista tisuštno trista i devet deset i sedmo lito, miseca marta dvadeseti pet’ dan, na Blagovijest.
Za veliko virovanije postavismo našu pečat.
A upisa dijak Radosav Milosalić, kadi bjesmo u Konavlah, na Ljutoj.
Komentariši