Pustošenje Italije i Galije
Nakon toga Vizigoti su se smirili i do 401. godine nisu ogrožavali Carstvo. Alarikovi planovi su do tada bili vezani za Balkansko poluostrvo, a od tada njegov pogled je bio usmjeren ka zapadu. Godine 401. je odlučio da izvrši pritisak na Italiju umjesto na Istočno carstvo. Moguće je da je zahtijevao boravišta i zemlju za svoj narod u nekoj od sjevernih provincija italijanske prefekture.
Pored Alarika, zapadu je zaprijetio i zagonetni German Radagajs. Krajem 401. godine Radagajs je sa mnoštvo barbara krenuo prema granici Italije, ali je Stilihon uspio da zaustavi napadače. Zatim je poveo vojsku južno od Alpa da bi se obračunao sa Alarikom i Vizigotima. Vizigoti su već tri mjeseca boravili u sjevernoj Italiji, te su izazivali zaprepaštenost apeninskog stanovništva, koji su do tada vjerovali da je njihovo tlo nedostižno za barbarske napade. Za to vrijeme, mladi car Honorije se skrivao u Milanu i razmišljao o bijegu u Galiju.
Alarik je osvojio Akvileju i sve venetske gradove, te je otpočeo opsadu Milana, nadajući se da će zarobiti cara. Ipak, na vrijeme stiže Stilihon sa vojskom i oslobađa grad. On je potukao Vizigote i 402. i 403. godine u dvije velike bitke kod Palanze i Verone, odbacivši ih u Friuliju. Nakon toga došlo je do sporazuma između Stilihona i vizigotskog kralja, pa je Alarik otišao u Epir.
Zagonetni Stilihonovi postupci
Mnogi su se čudili zašto Stilihon nije energičnije iskoristio pobjedu nad Vizigotima i zašto ih je pustio. Danas se sasvim jasno zna da su federatski Germani u Carstvu bili opasnija rušilačka snaga nego Germani izvan njega. Za Stilihona je postojala razlika između vanjskih neprijatelja koji su napadali granice i došljaka unutar njih povezanih sa Carstvom. On je protiv prvih bio nemilosrdan, ali je na ove druge gledao drugačije. Oni su bili dio carskog sistema i njih je trebalo ukrotiti, a ne uništiti. Vjerovatno je i sam Stilihon imao takvo razmišljanje.
Slom granice na Rajni
Alarikove i Radagajsove invazije na Italiju dovele su do ozbiljnih posljedica. Car Honorije je bio zamalo zarobljen u Milanu, i tu se više nije osjećao sigurno, pa je prenio svoju carsku rezidenciju u Ravenu na jadranskoj obali. Tako je narednih pet stoljeća Ravena bila najvažniji italijanski grad pored Rima. To je jedna od posljedica barbarskih invazija na početku V stoljeća. Druga posljedica je uslovila novi raspored vojnih snaga, što je imalo dalekosežne i sudbonosne posljedice za Carstvo. Italija viša nije bila bezbijedna i trupe sa rajnske granice bile su potrebne za odbranu Apeninskog poluostrva i carske rezidencije. Rajnska granica je 406. godina bila nebranjena i tu su priliku iskoristile barbarske vojske i navalile preko nje. Bio je to jedan od najznačajnijih događaja u epohi germanskih seoba.
Vandali su uzmakli pred Hunima, pa su prešli Rajnu, a potom su im se pridružili i Suebi (Svevi). Usput pljačkajući prošli su Galiju, prešli Pirineje i zaustavili se tek kad su stigli na obale Sredozemnog mora, gdje su naselili jug Pirinejskog poluostrva i afričku obalu. Burgundi su sišli niz tok Rone i proširili se po njenom bazenu sve do Lionskog zaliva. Alemani su naselili Alzas, Ripuarijski Franci su zauzeli predio od Kelna do Mozela, a Salijski Franci ravnice od Šelde do rijeke Lis, nastavak na sljedećoj strani>>>
Komentariši