Sarajevski običaji za vrijeme Topal Osman paše


Da je vrijeme vladanja Topal Osman paše u Sarajevu donijelo mnogo promjena u svakodnevni život Sarajlija primjera je mnogo, bilo da se radi o uličnim običajima, javnim okupljanjima, braku ili svakodnevnoj odjeći koje je stanovništvo nosilo.

Jedna bitna razlika u odjeći bila je ta da se ona djelila na „ala turka“ i „ala franka“ odjeće ove dvije vrste specifične su za ovaj period, pa tako možemo vidjeti da je prva odjeća ona tradicionalna i veoma ustaljena kod Sarajlija, dok ova druga nošnja predstavlja jednu novinu na tržišu, te je ona vezana za zapadnjačke trendove koji su sve više bili prisutni u našem glavnom gradu. Nove stvari nisu zaobišle ni javni život ljudi koji su se skupljali u razne grupe. Oni su svoja okupljanja počeli da održavaju u raznim kafanama, koje počinju sa svojim radom u raspodnu od ovih osam godina. Na početku to su bile kafane u kojima su se mogli naručiti samo čaj i kafa, dok kasnije sve više takva mjesta obiluju alkoholom. Što se tiče kafe ona je na početku bila okarakterisana kao veoma negativna pojava, pa tako nalazimo da se ona čak izjednačava i sa vinom, što je bilo veoma strogo.

Ipak, veći problemi od kafe, bile su kao što smo već spomenuli kafane u kojima se služio alkohol. Na tim mjestima dolazilo je do raznih komflikta pa su često vlasti donosile odluke o kažnjavanu vlasnika pa čak i u mnogim slučajevima i o zatvaranju kafana. Uobičajeno je bilo da radno vrijeme kafana ne prelazi više od jedan sat poslije akšam namaza, ali se ta odredba u velikoj mjeri kršila i teško ju je bilo suzbiti. Hodanje ulicama nakon akšama nosilo je sa sobom posebne propise, pa tako je bila izričita odredba da svako ko naveče hoda sa sobom mora imati jednu svjetiljku, a onaj ko bi se oglušio na ovu naredbu bio je kažnjavan.

Kaznena politika u ovom vremenu bila je na visini zadatka, pa zbog toga nemamo česte slučajeve u kojima dolazi do žestokih narušavanja zakona, tako da u literaturi ne nalazimo česta kaznena djela. Krađe su bile veoma rijetke, a jedino se znalo desiti da neko ukrade nekome konja.

Konj je bio veoma značajan, a njegova uloga u svakodnevnom životu bila je velika. Tako da onaj ko bi se usudio ukrasti konja morao je biti spreman na veoma žestoku kaznu. Što se tiče stvari koje su bile zajedniče za sve konfesije u Sarajevu njih je bilo puno, međutim dosta toga je i odvajalo jedne od drugih. Svakako najveća podjela bila je između bogatih i siromašnih, tako da su se tu i najviše vidjele razne razlike. Ipak, odlazak u kafanu bio je specifičan i za ove nižeg, kao i ove višeg sloja.

Također i javnimživot na ulici je morao biti podjeljen, baš kao i odlazak ljekaru. Zdravstvo je bilo zajedničko, a u ovo doba specifičan je veliki broj raznih „sihirbaza“ koji su tkz. alternativnom medicinom liječili ljude.

Brak je bio znatno određen i drugačije organiziran kod muslimana za razliku od ostalih konfesija, te naravno obratno. Možda je i zbog ogromnih razlika mješani brak je bio veoma malo zastupljen, mada ga je bilo, ali u rijetkim slučajevima. Na mješovite brakove odlučivali su se u većini slučajeva strani izaslanici koji su boravili na teritoriji našeg glavnog grada za vrijeme svojih izvršavanja svojih poslova.