
Srednji vijek
MARKO KRALJEVIÄ službi sultana Murata
Marko MrnjevÄeviÄ, poznatiji kao KraljeviÄ Marko bio je srpski kralj, koji je vladao u razdoblju 1371.-1395. u kraju oko Prilepa u danaÅ”njoj Sjevernoj Makedoniji. Marko je bio sin kralja VukaÅ”ina MrnjavÄeviÄa, suvladara srpskog cara UroÅ”a V koji nije imao djece, pa je samim tim Marko bio legitimni pretendent na srpsko carsko prijestolje.
Äuveni srpski junak koji se nije odvajao od svog konja Å arca i buzdovana kojim je navodno tukao Turke, ipak nije bio toliki heroj, jer je umro kao osmanski vazal u boju protiv Vlaha.
U MariÄkoj bici 26. septembra 1371, Osmanlije su porazili i ubili VukaÅ”ina. Poslije MariÄke bitke, Marko MrnjavÄeviÄ je i formalno, umjesto svog oca, postao suvladar cara Stefana UroÅ”a V i u tom statusu je bio do careve smrti (2. decembra 1371. godine), a poslije toga i jedini zakoniti vladar, ali srpski velikaÅ”i, koji su praktiÄno postali nezavisni od centralne vlasti, nisu ni pomiÅ”ljali da Å”esnaestogodiÅ”njeg Marka priznaju za svog vrhovnog gospodara. OstavÅ”i bez znaÄajnog dijela vojske koja je izginula u borbi sa Osmanlijama, pa su okolni oblasni gospodari prigrabili znatne dijelove teritorije koju je Marko naslijedio od svog oca. Do 1372. ÄuraÄ I BalÅ”iÄ zauzeo je Prizren i PeÄ, a knez Lazar HrebeljanoviÄ PriÅ”tinu. Do 1377. Vuk BrankoviÄ osvojio je Skoplje, a župan Andrija Gropa osamostalio se u Ohridu. Jedini znaÄajni grad koji je Marko zadržao bio je Prilep. Tako je kralj Marko u stvarnosti postao samo jedan od oblasnih gospodara. Poslije tih dogaÄaja Marko nije imao izbora i bio je prinuÄen da prizna vrhovnu vlast sultana Murata I Äime je postao njegov vazal.
Kao takav, morao je uÄestvovati u osmanskim osvajaÄkim pohodima. Interesantno je da ne postoje pouzdani historijski dokazi o njegovom uÄeÅ”Äu u boju na Kosovu, iako su teritorije kojima je gospodario bile najbliži put ka Gazimestanu.
Godine 1395. Turci su napali VlaÅ”ku da bi kaznili njenog vladara MirÄu I zbog upada na njihovu teritoriju. Centralna bitka odigrala se na Rovinama, 17. maja 1395. godine, a svoje živote izgubili kralj Marko MrnjavÄeviÄ i velmoža Konstantin DragaÅ”. Poslije njihove smrti Turci su zauzeli njihove oblasti i objedinili ih u osmanski sandžak.
Mimo historijskih Äinjenica, koje Srbi nisu nikada prihvatili, kraljeviÄ Marko je ostavio dubok trag u srpskoj srednjevekovnoj epskoj poeziji. Tako je kraljeviÄ Marko super junak u nivou Herakla, i on posjeduje nadljusku snagu, u stanju je stiskom Å”ake istisnuti vodu iz suharka starog devet godina. Njegovovo omiljeno oružje je topuz od 66 oka (85 kg) i ima konja Å arca s kojim dijeli sve pa i vino. KraljeviÄ Marko je vremenom izrastao u mitoloÅ”ku figuru, i tako postao nacionalni junak u narodnim predajama i pripovjetkama Bugara, Srba, Makedonaca, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, Rumuna.
Opjevan je kao junak, zaÅ”titnik slabih i nemoÄnih, pravdoljubiv i milosrdan, mitski osnažen. U prostoru hrvatskih zemalja, najstariji zapis o KraljeviÄu Marku je djelo pjesnika Petra HektoroviÄa. Hrvatski književnik Petar PreradoviÄ napisao je dramu āKraljeviÄ Markoā, srpski književnik satiriÄar Radoje DomanoviÄ pripovjetku āKraljeviÄ Marko, po drugi put meÄu Srbimaā, a pominje ga i Ivo AndriÄ u romanu āNa Drini Äuprijaā. Najpoznatije pjesme ispjevane o KraljeviÄu Marku, svakako su: āMarko KraljeviÄ i Musa Kesedžijaā, āOranje Marka KraljeviÄaā, āMarko KraljeviÄ ukida svadbarinuā, āUroÅ” i MrnjavÄeviÄiā i āSmrt Marka KraljeviÄaā, koju je zabilježio Vuk KaradžiÄ.