austrougarska uprava

Austro-ugarska uprava

Stanovništvo i razvoj gradova

Za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini su izvr┼íena ─Źetiri popisa stanovni┼ítva: 1879, 1885, 1895. i 1910. godine. Me─Ĺutim, u ovim popisima popisivani su samo mu┼íkarci, a kako do tada nije popisivan ni broj ku─ça, Austro-Ugarska je nastojala da to promijeni. Svaka ku─ça dobila je svoj broj, a nakon toga uslijedilo je popisivanje stanovni┼ítva po ku─çama. Ipak, veliki problem predstavljali su i povratnici koji su se stalno vra─çali i tako mijenjali brojno stanje. Prema tome, smatra se da popisi iz 1879. i 1885. godine ne mogu biti u potpunosti ta─Źni jer je vr┼íeno mnogo izmjena. Kasniji popisi daju ne┼íto jasniju i pouzdaniju sliku svega toga, pa tako preciznije mo┼żemo pratiti demografske promjene. ─îetiri austrougarska popisa stanovni┼ítva dala su sljede─çe podatke:

Na osnovu popisa mo┼że se iznijeti nekoliko zaklju─Źaka. Ukupan broj stanovni┼ítva stalno je bio u porast i za 30 godina narastao za oko 740.000 stanovnika. Rastao je i ukupan broj pripadnika vjersko-etni─Źkih zajednica, ali on nije bio jednak kod svih. Najve─çi demografski rast imali su Jevreji, koji su u tabeli iznad navedeni u sklopu kategorije ÔÇ×OstaliÔÇť, mada se u popisima oni posebno navode. Njihov rast iznosio je ─Źak 246,4%. Nakon njih rimokatolici su imali najve─çi rast ÔÇô 107,9%, slijede pravoslavci sa rastom od 66,2%, dok je rast bio najmanji kod muslimana ÔÇô 36,4%.

Tome ipak treba dodati nekoliko napomena, posebno kod rimokatoli─Źkog stanovni┼ítva, jer su u tu kategoriju ubrajani svi rimokatolici u Bosni i Hercegovini, ali oni nisu bili svi Hrvati, ve─ç je bilo dosta njema─Źkih, ma─Ĺarskih, ─Źe┼íkih i drugih kolonista. Kod muslimana rast je ote┼żavalo iseljavanje u Osmansku dr┼żavu kroz nekoliko talasa, ┼íto se odrazilo na evidentant pad procentualnog udjela muslimanskog stanovni┼ítva u Bosni i Hercegovini.

Pravoslavno stanovni┼ítvo je broj─Źano raslo, ali je procentualno stagniralo na oko 42-43%. Tome jo┼í treba dodati da se za muslimane u slu┼żbenim popisima koristio termin muhamedanci, a za pravoslavce do 1905. gr─Źki pravoslavci.

Sa rastom broja stanovnika, rasla je i gustina naseljenosti po kvadratnom kilometru. Na prvom popisu bila je 22 stanovnika po km2, zatim 25, pa 30, da bi 1910. iznosila 37 stanovnika po km2. I pored rasta gustine naseljenosti, Bosna i Hercegovina je ostala slabo naseljena pokrajina. Sa socijalne strane, ve─çina stanovni┼ítva se bavila zemljoradnjom i ┼żivjela na selu.

Gradovi. Okupacija je u Bosni i Hercegovini zatekla 43 grada koji su 1879. godine uporedo bili i sjedi┼íta okru┼żnih i kotarskih vlasti. Ve─ç 1885. godine broj gradova se pove─çao, pa je navedene godine bilo njih 47, 1895. godine 52, a 1910. godine 66.

Za vrijeme austrougarske uprave gradovi svakako poprimaju druga─Źiji oblik. Ogromna je razlika izme─Ĺu sela i grada, a veliki broj stanovni┼ítva se upravo doseljava u gradove. Neujedna─Źen razvoj gradova bio je i vi┼íe nego izra┼żen. Godine 1910. od 66 bosanskohercegova─Źkih gradova njih pet (Sarajevo, Mostar, Banjaluka, Bijeljina i Tuzla) je imalo vi┼íe od 10.000 stanovnika. Sarajevo se izdvaja kao glavni grad, ali ne zaostaju ni ostali gradovi koji se kao novi administrativni centri pretvaraju u gradove komercijalnog i industrijskog tipa, te neki manji gradovi koji u ovo vrijeme napreduju kao trgova─Źki centri. O samoj promjeni gradova pisao je Heinrich Renner u svom Putopisu gdje navodi primjer Tuzle. Naime, on pi┼íe da je tri puta posjetio Donju Tuzlu i da je svaki put zatekao u potpuno novim prilikama. Opisuje razvoj Donje Tuzle od perioda osmanske vladavine kada se ovaj grad izdvaja po eksploataciji soli, kasnije pominje izgled Tuzle 1886. godine kada je otvorena ┼żeljezni─Źka linija od Doboja do Simin Hana, a posljednja posjeta Tuzli zabilje┼żena je kao posjeta industrijskom i rudarskom centru neo─Źekivanog opsega.

Antun Radi─ç 1899. godine putuju─çi kroz Bosnu donosi podatke o tradicionalno trgova─Źkom ┼żivotu u bosanskoj ─Źar┼íiji. Radi─ç pi┼íe da ─Źar┼íiju imaju svi gradovi te da je ona uglavnom sastavljena od radionica u kojima zanatlije izra─Ĺuju svoje prozivode.

Me─Ĺutim, ubrzo su uslijedile promjene koje su tradicionalnu sliku gradova zamijenile novom slikom, koja se sve vi┼íe isticala u vanjskom izgledu grada. Zapadni stil ┼íirio je svoje korijene na ovom prostoru, te se tako izme─Ĺu zbijenih ku─ça jedne mahale javljaju vi┼íespratne zgrade gra─Ĺene od tvrdog materijala, a to su uglavnom bile kasarne, razne slu┼żbene zgrade, crkve itd.

Nakon velikog po┼żara koji je zahvatio Sarajevo augusta 1879. godine i uni┼ítio veliki broj ulica i ku─ça i drugih zgrada, donesen je 1880. godine gra─Ĺevinski red koji je za glavni grad posebno dopunjen 1893. godine. Za izgradnju gradova u Bosni i Hercegovini ovi propisi su bili od velikog zna─Źaja jer su omogu─çavali sistematsku izgradnju i modernizaciju ne samo gradskih centara nego i ┼íireg podru─Źja.

Izgradnjom novih objekata, orijentalni stil je blijedio, a polahko je o┼żivljavao europski model gradnje. U sklopu preobra┼żaja grada, u prvom redu Sarajeva, va┼żno je ista─çi da je Sarajevo ve─ç dobilo i prvi tramvaj, a pored slu┼żbenih zgrada (pravosudna palata, po┼íta, ┼ítamparija, ┼íkole) gra─Ĺeni su i hoteli koji su Bosni i Hercegovini otvarani u internacionalnom prometu. Konkretno je rije─Ź o hotelu Europa, koji je trebao zamijeniti sve stare hanove, od kojih su mnogi nestali u pomenutom po┼żaru. Sarajevo je tako─Ĺer u ovom periodu dobilo i tramvaj, prvo konjski, pa potom elektri─Źni, zatim elektri─Źnu uli─Źnu rasvjetu i niz javnih gra─Ĺevina.

U periodu od 1885. do 1895. godine graditeljska djelatnost do┼żivjela je ogroman porast. Kako vremenom naseljenost u gradovima postaje sve gu┼í─ça, tako se grade ku─çe na dva sprata, sve ve─ça gradnja privla─Źi strane graditelje, u prvom redu Italijane. Polahko o┼żivljava zanatsko-trgova─Źki element kao i sve va┼żnija radni─Źka klasa. Gradovi postaju izme─Ĺu ostalog i va┼żni ve─çi trgova─Źki i proizvodni centri. Pove─çava se i broj ─Źinovnika iz redova aristokratije, tako da je u jednom momentu u upravi u Bosni i Hercegovini radio jedan princ, osam grofova, dvadeset barona i pedeset─Źetiri viteza. Do po─Źetka rata u Bosni i Hercegovini je broj ─Źinovnika porastao na 14.000.