srednjovjekovna bosna

Srednjovjekovna Bosna

Stari bosanski gradovi: LjubuŔki

LjubuÅ”ki je pripadao župi Večerić. U istorijskim izvorima se javlja dosta kasno, prvi put 1452. godine, prilikom rata Stjepana Vukčića sa Dubrovnikom.

Kada je Vladislav Hercegović preÅ”ao na stranu Dubrovčana, oteo je ocu čitav Hum osim LjubuÅ”kog, u koji se Stjepan Vukčić sklonio. Tada je i kralj TomaÅ” mislio doći pod LjubuÅ”ki.

Kao posjed Stjepana Vukčića spominje se u povelji kralja Alfonsa V od 1.6.1454. godine. Turci su ga zauzeli 1463. godine, ali samo na kratko, jer je već 18. jula javljeno u Dubrovnik da ga je Turcima oteo Vladislav Hercegović. Turci su ga ponovo zauzeli 1477. godine i smjestili u njega posadu sa dizdarom.

Od početka XVIII vijeka sjediÅ”te je kapetanije. Prema hronici popa Å ilobadovića viÅ”e puta su ga napadali Kotorani između 1662. i 1669. godine. NapuÅ”ten je 1835. godine.

Grad zauzima prostor od nekih 500 m2. Razvijenog je tlocrta sa sistemom bedema koji opasuju glavnu kulu. Bedemi ponegdje dostižu visinu i do 10 m, a u temeljima debljinu od 2 do 3 m.

Popravljan je u viŔe navrata. Danas su mu sačuvane jake ruŔevine na brežuljku iznad LjubuŔkog.

Utvrđeni grad LjubuÅ”ki je nepravilan mnogougao dužine oko 90 m i maksimalne Å”irine oko 50 m. Na prvi pogled, posmatrajući njegov situacioni plan, zaključujemo da je dograđivan u nekoliko vremenih faza.

Najstariji dio srednjovjekovnog grada LjubuŔkog činila je četvrtasta snažna kula sa malim oborom jugoistočno od kule. Ova kula je imala vanjske dimenzje 8,5 x 7 m, a obor je bio dug oko 15 m i Ŕirok oko 11 m. Oblik obora je bio nepravilan četverougao.

U drugoj fazi dogradnja je obuhvatala nastavak jugoistočne strane u vidu prislonjenog nepravilnog petougaonog obora, koji je na sjevernoj strani bio ojačan sa dvije kule. Polukružna kula je imala vanjski promjer oko 5,5 m, a četvrtasta najdužu vanjsku stranicu oko 6,8 m.

Najvjerovatnije je da je samo prva faza srednjovjekovna, predturska. Međutim, nije isključeno i da druga faza potječe iz vremena prije 1463. godine. Odgovor na ovo pitanje dobit će se nakon arheoloÅ”kih i arhitektonskih istraživanja radova.

U trećoj fazi utvrđenje se proÅ”irilo na sjevernu, istočnu i zapadnu stranu od najstarije utvrde. Ovo je sigurno turska dogradnja koju karakteriÅ”e izgradnja brojnih zidanih zgrada u zapadnom dijelu dograđenog utvrđenja. Najbolji način utvrđivanja raznih faza izgradnje je izučavanje maltera, koji su u svakoj fazi različiti, kao i izučavanje načina zidanja i upotrebljene vrste kamena.

Istraživanja koja bi se provela na ljubuŔkom gradu mogla bi nam odgovoriti na niz pitanja o tome kako su Turci dogradnjama i pregradnjama transformirali naŔe srednjovjekovne gradove, posebno hercegovačke, koji su imali neka specifična obilježja.

Izvor: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Husref Redžić