Za srednjovjekovne bosanske stećke u narodu postoje različiti nazivi: mramor, mašet, biljeg ili bilig, kam, mađarsko i grčko groblje. U nauci, a u posljednje vrijeme i u narodu, ustalio se naziv stećak.
Predaje: U Bosni i Hercegovini postoje razne priče, vjerovanja i običaji vezani za stećke. Kada se ne može odgonetnuti postanak neke pojave, kao što su stećci, onda na scenu stupa mašta, odnosno izmišlja se neka priča o postanku određene pojave. Često se može čuti priča da su nekada davno u ovim krajevima živjeli Mađari i da ih je zadesila žestoka zima sa snijegom, koja je bez prestanka trajala sedam godina. Pošto Mađari nisu mogli izdržati zimu, oni su se odselili, a iza njih je ostalo groblje.
U pojedinim predjelima srednje Bosne priča se da su nekada davno živjeli divovi koji su se igrali „kamena s ramena“ i tako su nastali stećci. U nekim selima još uvijek se održalo vjerovanje da su stećci ljekoviti. U selima kod Kupresa u određeno doba godine stoku tri puta vode oko stećka sa uvjerenjem da će te godina biti zdrava i napredna. U pojedinim bosanskim selima doskora su stećke strugali radi kamene prašine, koju su jalove žene pile ili neki stavljali obloge na oči sa uvjerenjem da će im pomoć u nevolji.
Šefik Bešlagić: Svojim specifičnostima i relativno velikim dimenzijama, stećci najviše privlače pažnju prolaznika na sebe. Među brojnim istraživačima stećaka bilo je onih koji su mnogo pažnje poklanjali samom obliku stećaka, a pojedinci su pokušali da stećke razvrstaju po osnovnim oblicima i da stvore svoju sistematizaciju oblika. Tako je Šefik Bešlagić stvorio svoju sistematizaciju oblika prema kojoj stećke dijeli na dvije glavne kategorije: ležeće i stojeće. U ležeće stećke spadaju ploče, sanduci i sljemenjaci, dok u stojeće spadaju stubovi i krstače.
Motivi – ukrasi: Na stranama stećaka isklesani su različiti reljefni motivi, koji predstavljaju najistaknutiju likovno-umjetničku osobinu i vrijednost stećaka. Oni ujedno predstavljaju veliku tajnu stećaka, jer je prilično teško odgonetnuti porijeklo i značenje motiva. Manji broj stećaka je ukrašen, otprilike svaki deseti od ukupnog broja. Uobičajeno je da sve motive nazivamo ukrasima i dijelimo ih na tri glavne grupe: dekoracije, simbole i figuralne predstave.
Najčeći motivi dekorativnog značenja su povijena lozica, ljiljan, vrpca i spirala. Među motivima simboličnog značenja najčešći su polumjeseci, zvijezda i sunce, a osim njih se javljaju i motivi križa, štita, luka sa strijelom, mača, koplja, arkade, šindre, ruke, jabuke, srpa, čekića, čaše, štapa i dr. U figuralne predstave spadaju ljudske i životinjske figure, scene lova, predstave kola i viteških turnira.
Najčešće su kamenolomi bili u blizini samih nekropola stećaka. Budući da ima stećaka i do 30t teških, mnogi se pitaju kako je bilo moguće tako teško kamenje prenijeti od kamenoloma do nekropole. Kao prvo, stećci pripadaju najuglednijim i najbogatijim stanovnicima Bosne, pa su oni za prevlačenje stećaka mogli angažovati veliku radnu snagu i više pari zaprega. Osim toga, koristili su različita sredstva za transport stećaka. Tako su od stabala i greda napravili spravu, koja je predstavljala jednu vrstu saonica, na koju su tovarili kamen i uz pomoć konja ili volova polahko ga prevlačili. Pored ovog, primjenjivan je još jedan način transporta stećaka tako što je kamen tiskan preko hrastovih oblica.
Posebna pažnja se poklanjala mjestu za formiranje nekropole sa stećcima. Nekropole stećaka se najčešće nalaze na brežuljcima, zaravancima bregova, proplancima i površinama koje su uzdignute u odnosu prema bližoj okolini. Drugi važan uslov za lociranje stećaka je mjesto pokraj srednjovjekovnih puteva, kako bi se prolaznicima skrenula pažnja na preminule. Mjesta na kojem se nalaze stećci uvijek su pažljivo birana, jer su najljepša u tom kraju, a sa njih se može vidjeti dio pokojnikovog zavičaja. Jednom riječju, sve je u znaku dostojne pažnje živih prema mrtvim, odnosno da se uspomena na njih što duže očuva.
Očuvanost stećaka
Brojno stanje stećaka u Bosni i Hercegovini nije moguće sa sigurnošću utvrditi iz razloga što je veliki broj njih uništen. Stećci su često korišteni kao građevinski materijal, npr. prilikom izgradnje puta od uništenog stećka kamen je korišten za nasipanje puta. Također, imamo dokaze da su stećci korišteni kao građevinski materijal prilikom izgradnje kuća i pomoćnih objekata. Najbolje dokaze za to imamo u naselju Kikači, opština Kalesija. Jedan interesantan događaj svjedoči o sudbini jednog stećka. U Čifluku kod Kikača Vuletić je 1889. godine zabilježio jedan stećak u obliku sanduka sa natpisom. Ćiro Truhelka je 1895. godine uspio pročitati natpis koji glasi: „сє ʌєжн бϸɖɴко □єϸко□нƛ ɴɖ с□онон ӡєʍʌн ɴɖ пʌєʍєɴнmон посmɖ□н ɴɖ ɴєʍ бϸɖmннɖ ʍнʌобϸɖm н ʍнʌко н снɴ о| ʍнʌко ɖ пнсɖχ гɖ пϸєϸɖΔ Δннɖк m□ϸƛєɴо□нƛ“
Sedamdesetih godina XX stoljeća Šefik Bešlagić je tokom svojih istraživanja ustanovio da je stećak najvjerovatnije uništen, jer ga nije pronašao na prvobitno opisanoj lokaciji. Tragajući za ovim stećkom, na osnovu razgovora sa mještanima Kikača, može se zaključiti da je stećak sa prvobitne lokacije koja se nalazila u Čifluku (današnji Sakići Rijeka) pomjerio Ibrahim Ferhatović sa sinovima Mujom, Mehom i Osmanom. To pomijeranje stećka izvršeno je oko 1912. godine, zbog čega ga Bešlagić nije mogao pronaći.
Postoji zanimljiva priča koja se može dovesti u vezu sa nestalim stećkom. Naime, priča je vezana za porodicu Ferhatović, koja je nekada živjela na ovom lokalitetu. Porodici Ferhatović su se iz godine u godinu dešavale čudne stvari. Među ostalim nesretnim događajima počela im je ugibati stoka. Tražeći spas jedan Ferhatović je otišao hodži da mu ovaj „ogleda“. Hodža mu je rekao da se ispod njegove kuće nalazi mramor (stećak) koji je uzročnik njegovih nesreća, da ga mora što prije ukloniti sa tog mjesta i da mu djeca moraju odmah početi klanjati. Domaćin Ferhatović je nakon toga sa svojim sinovima izvadio navedeni mramor ispod kuće, te ga uz pomoć volovske zaprege odvezao nedaleko od ovog lokaliteta u korito rijeke Gribaje.
Kada je riječ o očuvanosti stećaka imamo i svijetlih primjera. Stećci koji su na nekoliko lokaliteta bili ugroženi preneseni su u dvorište osnovnih škola u Tojšićima, Đurđeviku i Višći.
Nekoliko natpisa na stećcima:
Natpis na stećku u Donjoj Drežnici (1355-57): „□ɖ нʍє очɖ н сmɖго Δχɖ ɖ сє Δ□оϸ □онє□оΔє ʍɖсɴɖ н ɴнєго□ннɣ сɴɣ ϸɖΔосʌɖ□ н ʍнϸосʌɖ□ сє пнсɖ ϸɖб бжн н сmɖго Δʍнmϸннɖ ɣ Δɴн гΔɴɖ кϸɖʌнɖ ɣгɖϸскогɖ ʌоншɖ н гɴɖ бɖɴɖ босɖɴскогɖ m□ϸmкɖ mко бн mо поmϸʌ Δɖ нє пϸокʌєm очєʍ н снɴоʍ н сmнʍ Δɣχоʍ“
Natpis na stećku u Podgradinu kod Trebinja: „ɖ сє ʌєжн ϸɖΔн□он Δϸɖшvнƛ Δобϸн нɣɴɖк ɴɖ бнχ ʍоʌнɣ ɴɖ сє □ɖс ɴє mнкɖнmє □н ƛєmє бнmн кɖко нɖ, ɖ нɖ ɴє ʍогɣ бнmн кɖко
Komentariši