Sredinom IV stoljeća Ostrogotima je vladao kralj Ermanarik, koji se istakao kao veliki vojskovođa. Stvorio je gotsko carstvo koje je trajalo nekoliko godina i obezbijedilo mu mjesto među teutonskim, tj. germanskim legendama. Smatra se da je proširio svoju vlast na istok do Dona i pokorio slavenske narode – Venete i Slavene, čija su staništa bila između gornje Visle i Dnjepra. Njegova vlast se navodno prostirala do obala Baltičkog mora. To je bilo jedno od onih kratkotrajnih barbarskih carstava. S obzirom da ta država nije imala ustrojstvo i nije bila učvršćena, njeni su se temelji brzo urušili.
U međuvremenu se među Vizigotima dešavalo nešto mnogo važnije. U pitanju su prva prihvatanja kršćanstva među germanskim narodima van rimskih granica te prvi prijevod Biblije na neki germanski jezik. Ti događaji su označili početak novog doba u historiji germanskog svijeta. Čovjek koji je izveo te poduhvate nije bio čistog gotskog porijekla, već je poticao iz kapadokijske porodice, koja je bila odvedena u zarobljeništvo prilikom jednog od gotskih napada. Taj čovjek je od tada odgajan kao Got, govorio gotski jezik i imao gotsko ime – zvao se Ulfila ili Vulfila.
On je rođen u drugom desetljeću IV stoljeća i još kao dječak je poslat kao taoc u Konstantinopolis gdje je došao pod uticaj arijanskih kršćana i bio postavljen za đakona. Prije tridesete godine arijanski velikodostojnik Euzebije iz Nikomedije ga je postavio za episkopa kako bi širio kršćanstvo i organizovao crkvu među Gotima. Tako je Vulfila donio iz Bitanta kršćanstvo i proširio ga među svojim sunarodnjacima. Bilo je to arijansko kršćanstvo, koje je tada prevladavalo na istoku, i njegove posljedice će se tek kasnije pokazati. Vulfila je propovijedao u Dakiji i uspio je preobratiti mnogo ljudi. Međutim, kako su gotski prvaci bili neprijateljski nastrojeni prema kršćanstvu, on je poveo svoju grupu sljedbenika preko Dunava u Carstvo. Bilo im je dopušteno da se nasele u Meziji u blizini grada Nikopolisa. Tamo su postali poznati pod imenom Mali Goti.
Vulfilino arijanstvo je od velikog značaja jer je za Gote ta forma kršćanstva bila jednostavnija za shvatiti u odnosu na nikejsko učenje. Njegov rad na preobraćenju značajan je prije svega zbog dva velika djela koja su predstavljala sredstvo za ostvarenje njegovog cilja. Prvo je bilo stvaranje gotskog alfabeta, a drugo prijevod Svetog pisma na gotski jezik. Vulfilin alfabet je bio zasnovan na grčko, ali djelomično i na runskom pismu, što znači da su Goti koristili rune, stare germanske simbole.
Tokom građanskog rata koji je uslijedio poslije smrti cara Jovijana 364. godine, Goti su došli u ozbiljan sukob sa Carstvom. Oni su pružili pomoć jednom pretendentu na prijestolje, Prokopiju, i poslije njegovog poraza su navukli na sebe osvetu njegovog suparnika i novog cara Valensa. I pored njihove pomirljivosti Valens je poslao carsku vojsku na njih. Rat se završio potpunom pobjedom Carstva i sklapanjem mira.
Komentariši