TAJNE STEĆAKA – Podignuta ruka i krug


-Motiv ruke, naročito prema nebu ispružene, veoma je čest u kamenim nadgrobnim spomenicima srednjovjekovne Bosne.Ako je kombinovan sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, onda označava adoraciju, jer su nebeska tijela lađe za putovanje duša pravednika, krstjana, u vječni svijet.

Jedan od najstarijih poznatih motiva ove vrste nalazi se na Kulinovoj ploči iz Muhašinovića, koja se sada čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Motiv na ploči je veoma sličan onome koji se nalazi na sarkofagu iz Domozana u južnoj Francuskoj, katarskog porijekla. Radimske (iz Radimlje,kraj Stoca, op.a) predstave ruke ispružene prema nebu potječu iz sredine XV vijeka.

Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nije iščezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nišanu iz XVI vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se može vidjeti lijepo svedena predstava ispružene ruke prema nebu i mjesecu na njemu – pisao je o motivu ruke na stećcima Mak Dizdar u svojoj zbirci Kameni spavač.

Navešćemo i posebno zanimljivo gledanje na pomenuti motiv. Iznio ga je prije par godina na sajtu TrebinjeLive Miro Ilić iz Trebinja.

.. Ovdje treba spomenuti da neki arheolozi smatraju da je podignuta ruka znak zakletve ili vjernosti, a drugi smatraju ovaj motiv sadržajnijim pokazateljem. Po ovima, čovjek uzdignute ruke predstavlja sazviježđe Oriona, a krug između ruke i glave predstavlja položaj Sunca na nebeskoj sferi prvog dana ljeta, odnosno ljetnjeg solsticija, dugodnevnice.

– Moje mišljenje je naučno opravdanije od prethodnih mišljenja. Radi sagledavanja vremenske skale astronomskog događaja za kojeg tvrdim da je prikazan ovim motivom, potrebno je obrazloženje. Amaterski se bavim astronomijom dugo godina, tokom kojih sam pročitao dosta domaće i strane literature. Tako sam našao informaciju o zapisima kineskih dvorskih astronoma koji govore o novoj i izuzetno sjajnoj zvijezdi u sazviježđu Bika, uočenoj u rano jutro pred svitanje 4. jula 1054. godine. Oni su ovu zvijezdu zvali “Gostujuća zvijezde“ jer nije bila ucrtana na njihovim zvijezdanim kartama.

Danas znamo da je ta sjajna zvijezda zapravo bila veoma rijetka eksplozija Supernove zvijezde udaljene 6.500 svjetlosnih godina. Ostatak te zvijezdane eksplozije, teleskopom vidimo kao maglinu u čijem je središtu brzorotirajuća mala zvijezda pulsar.

– Slažem se da je na stećku sazviježđe Oriona predstavljeno ljudskom figurom. Ovo sazviježđe su takvim vidjeli i drevni Egipćani, Vavilonci i stari Grci. Ono po čemu se razlikuje moja hipoteza je da krug na stećku između ruke i glave predstavlja položaj Supernove zvijezde iz 1054. godine u sazviježđu Bika, koji je iznad sazviježđa Oriona. Krug ne predstavlja položaj Sunca u tački ljetnog solsticija koji je tada bio 16. juna 1054. godine. Naši preci nikako nisu mogli znati u kojem sazviježđu i blizu kojih zvijezda se Sunce pri dnevnoj svjetlosti tačno nalazilo na dan početka ljeta.

I najvažnije. Od položaja Supernove na nebeskoj sferi, tačka ljetnog solsticija je tada bila udaljena 19 stepeni istočnije. U slučaju da krug predstavlja tadašnji položaj Sunca na prvi dan ljeta, na stećku bi Sunce trebalo biti uklesano dalje sa desne strane podignute ruke, odnosno lijevo od nas gledano, a ne između ruke i glave. Dakle krug ne predstavlja Sunce, nego približni položaj Supernove iz 1054. godine na noćnom nebu, što se iz mojih slika jasno vidi.

– Na računaru imam astronomski program koji pokazuje izgled neba 10.000 godina unaprijed i 8.000 godina unazad. Zapravo, riječ je o planetarijumu koji mi je pomogao da pratim položaje Mjeseca u odnosu na sjajnu Supernovu. Položaj Supernove je veoma blizu ekliptike, staze po kojoj se prividno kreću planete i Mjesec, pa je tada, od trenutka uočavanja pa narednih tri mjeseca, koliko je Supernova bila vidljiva golim okom, Mjesec tri puta prošao veoma blizu nje, samo tri stepena udaljen. Na mnogim stećcima nalazimo kombinaciju lika polumjeseca i zvijezde, jedno uz drugo. Smatram da taj dekorativni motiv predstavlja umanjeni prikaz događaja Supernove, odnosno prikaz bliskog prolaza Mjeseca pored sjajne nove zvijezde.

– U danima maksimalnog sjaja bila je pet puta sjajnija od najvećeg prividnog sjaja planete Venere, dakle lako vidljiva i po danu. Na noćnom nebu to je bila izuzetno sjajna zvijezda, čak je pravila sjenu, što je moralo ostaviti čudesan utisak na naše pretke, toliko snažan da su ga uzeli za motiv na svojim nadgrobnim spomenicima.

Ovim astronomskim tumačenjem poznatog figuralnog motiva sa stećaka, potvrđuje se da je u kamenu zabilježen izuzetno rijedak kosmički događaj, što je jedinstveni istorijski zapis u čitavom svijetu. Da spomenem da u Evropi 1054. godine nije bilo zapisa o ovoj izuzetno sjajnoj zvijezdi, što je zaista neobično. Zato ovakvo astronomsko tumačenje daje ovom figuralnom motivu ogromno značenje, a nas čini ponosnim na naše pretke koji su taj događaj ovjekovječili na svojim kamenim nadgrobnim spomenicima, podsjećajući nas za duga vremena na sebe i svoje davno ugasnule živote.

Izvor: MiruhBosne